Ribari na rubu općeg kraha

Kao predsjednik Ceha ribara moram se pridružiti štrajku jer inače Obrtnička komora kao takva gubi smisao. Moramo poštovati želje ribara kojima je voda došla do grla. Štrajk bi bio jedan znak upozorenja. No i dalje sam mišljenja da ulica donosi malo ili ništa. Nema pomaka dok se ne sjedne za stol i vidi što dalje, govori Fabijanić
Ovih je dana iz Sindikata ribara Hrvatske (SRH), pri Hrvatskoj udruzi sindikata (HUS), javnosti priopćeno da su ribari na korak od štrajka.
Na neodrživo stanje u svim sektorima ribarstva ribari ukazuju već dugo, a glavne probleme vide u ishitrenom usvajanju loše pripremljenog Zakona o morskom ribarstvu te u netransparentnom pregovaranju s EU-om oko “poglavlja 13”, koje regulira ribarstvo.
Ribari se tuže da je ovo najgora godina za ribarstvo.
Osim što je “plavi dizel” došao do gotovo pet kuna po litri, dodatno ih uznemiruju najave da će se od Nove godine prestati s bojenjem subvencionirane nafte. Od sljedeće bi godine ribari trebali plaćati punu cijenu goriva, a država bi im razliku u cijeni vraćala retroaktivno.
Dva kilograma srdela za litru nafte
– To bi praktički značilo da bi ribari financirali državu što je nedopustivo. ‘Plavi dizel’ mora ostati obojen kao namjensko gorivo, kako je to svagdje u Europi. Nikako ne smije doći do ukidanja njegova subvencioniranja. Već je i sad s cijenom od gotovo 5 kuna plavi dizel vrtoglavo skup. Ako se ukinu subvencije, ribari će naftu plaćati po cijeni od preko 7 kuna što će značiti potpunu propast ribarstva, nimalo optimističan nije Ante Tonći Fabijanić, predsjednik Ceha za ribarstvo, akvakulturu i poljodjelstvo pri Hrvatskoj obrtničkoj komori.
Fabijanić napominje da je bilo koja cijena plavog dizela iznad četiri kune neodrživa te da nikad dosad nije bilo da se za dva kilograma srdela može kupiti samo litra nafte. Normalno bi bilo, ističe on, da je obrnuto, odnosno da ribar za novce koje dobije prodajom kilograma srdele može kupiti dvije litre nafte.
Iako je još pred desetak dana isticao da ne podržava one koji najavljuju prosvjede ili štrajkove, Fabijanić kazuje da će, ako dođe do općeg štrajka ribara, i on kao predstavnik HOK-a sudjelovati u njemu.
Poštovati želje ribara
– Kao predsjednik Ceha ribara moram se pridružiti štrajku jer inače obrtnička komora kao takva gubi smisao. Moramo poštovati želje ribara kojima je voda došla do grla. Štrajk bi bio jedan znak upozorenja i trebao bi se dogoditi između 24. i 28. lipnja. Vidjet ćemo što će se dotad događati. No i dalje sam mišljenja da ulica donosi malo ili ništa. Nema pomaka dok se ne sjedne za stol i vidi što dalje, govori Fabijanić.
Osim što je kompletno ribarstvo podbacilo s ulovom, što su cijene plavog dizela visoke, a prijeti se i ukidanjem subvencija, ribari još nisu dobili novce za kapitalna ulaganja u brodove za 2007., 2008. i 2009. godinu.
– Da je država ostvarila što je obećala u svezi s kapitalnim ulaganjem, ribari ne bi bilo ni upola frustrirani koliko su sada. Riječ je o povratu novca za obnovu flote u iznosu od 40 posto koji nisu dobili još od 2007. godine i zbog čega su im kuće i brodovi pod hipotekama. Za razliku od 2007. i 2008. godine, za koje se novac mora isplatiti kao povrat za kapitalna ulaganja, dug iz 2009. godine ribarima bi se trebao poravnati kroz strukturne potpore. Bilo kako bilo, situacija u ribarstvu je veoma ozbiljna i ako se nešto ne promijeni na bolje, hrvatsko će ribarstvo biti dovedeno u pitanje, zaključio je Fabijanić.