Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Svećenici se pomolili za pokojnog nadbiskupa

Autor: Ines Grbić

08.06.2010. 22:00
Svećenici se pomolili za pokojnog nadbiskupa


Zadarski nadbiskup Želimir Puljić otišao je danas u Rim na završetak Svećeničke godine gdje će u petak 11. lipnja na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, u bazilici sv. Petra u Vatikanu sudjelovati na euharistijskom slavlju koje predvodi papa Benedikt XVI. Dan 9. lipnja u zadarskoj nadbiskupiji u znaku je dvostrukog spomena: obljetnice pohoda pape Ivana Pavla II. Zadru i biskupskog posvećenja zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe koji je preminuo u 20. godini biskupstva.
Na današnji dan, prije 20 godina, Zadrom i diljem nadbiskupije među pukom i svećenicima bila je svečanost pjesme, okićenost velikim zelenim vijencima, puni trgovi i ulice za svečanost u katedrali; narod je bio radostan zbog biskupskog ređenja pastira Prenđe koji je svojom ljudskošću, neposrednošću, brižnošću i iznimnim darom otvorenosti i blizine čovjeku osvojio srca puka diljem nadbiskupije. Dvadesetu obljetnicu biskupskog ređenja mons. Prenđa je kanio proslaviti skromno, a Papin dolazak u Zadar na obljetnicu svog biskupstva smatrao je darom Providnosti, u svojoj skromnosti ne tumačeći veličinu znaka tog dara.
U srijedu 9. lipnja svećenici i djelatnici zadarskog Nadbiskupskog ordinarijata, čije su službe u odgovoru na potrebe vremena njegov ustroj, plod pastirskog promišljanja i radne organizacije, pomolili su se za dušu mons. Prenđe na njegovom grobu u katedrali sv. Stošije. Generalni vikar don Milivoj Bolobanić zahvalio je Bogu za darove Crkvi po njegovom izgarajućem služenju, poželjevši da nam bude zagovornik na nebu i da Bog nastavi njegovo djelo uzornog pastirskog djelovanja koje je resilo očinsko milosrđe.
Nadbiskup Puljić, nakon mons. Prenđe 69. zadarski nadbiskup, rekao je: “Nadbiskup Prenđa, nadbiskup Marin Srakić i ja ređeni smo 1990. godine; ja uoči sv. Stošije 14. siječnja, mons. Srakić na Blagovijest 25. ožujka i mons. Prenđa 9. lipnja.
Za 20. obljetnicu biskupskog ređenja nadbiskup Prenđa imao je u planu biti u Rimu na svečanosti završetka Svećeničke godine. Zamijenit ću ga na tom susretu i moliti na Petrovom grobu kao i na grobu Sluge Božjeg Ivana Pavla II. za pokoj njegove duše, kao i za sve svećenike, redovnice i redovnike, bogoslove, sjemeništarce i vjernike laike zadarske nadbiskupije koju je nadbiskup Ivan iz duše volio. Pamtimo ga kao dragog i ugodnog sugovornika koji je bio pun optimizma i ljubavi za sve Božje i crkveno. Njegovo geslo ‘Ljubiti Crkvu’ osjećalo se kad je govorio i kad je šutio” rekao je mons. Puljić podsjetivši da je mons. Prenđa s osobitom radošću i ponosom pripremao, ugostio i pozdravio 9. lipnja 2003. g. Ivana Pavla II. u Zadru. Događaj na Forumu nadbiskup Prenđa je doživio kao erupciju emocija.
“Rodio se dijalog pogledima, glasovima, znakovima, brojnim i sadržajnim transparentima – ali prije svega srca. Papina pojava, iako krhka, njegova snažna riječ i ljubav koju je donio Zadru za dar, postali su baština svakog srca i svjetlo za naporan put. I u toj prigodi ostao je vjeran svom programu za budućnost Crkve, a to su Marija i Nova evangelizacija. Tako sam doživio da nam je naznačio način i sadržaj puta” rekao je mons. Prenđa za Papin pohod Zadru kojeg je smatrao marijanskim, oproštajnim, obilježenim oduševljenjem vjernika, osobito crkvenih pokreta. Mons. Prenđa je bio zadivljen kad je u blizini Ivana Pavla II. u papamobilu vidio njegovu uronjenost u Boga putujući u molitvi za susret na Forumu.
“I u tome leži tajna silne energije koja iz njega zrači i prenosi se na sudionike. Na njegovu riječ i susret, čak i s udaljenosti, nitko ne može ostati ravnodušan. Izbliza ga promatrajući, sjećam se brojnih izjava i pogleda na papu mistika. Pozivao je grupe i pojedince iz Crkve, kulture, umjetnosti, gospodarstva i politike na jutarnje mise u privatnu kapelu u Vatikanu. Tu su ga doživljavali udubljenog u Božja otajstva. Znali su reći da su doživljavali njegovo vraćanje iz duboke uronjenosti u svijet svakodnevice” rekao je mons. Prenđa nakon susreta sa Svetim Ocem.
U poticaju dijecezanskom svećenstvu objavljenima u zbirci “Ivan Prenđa – Ljubiti Crkvu – nadbiskupova riječ svećenicima” (1996-2006) mons. Prenđa je rekao: “Pozvani smo svjedočiti pastirsku ljubav narodu po cijenu velikih napora, trpljenja do potpunog predanja. To se odvija u upornom, tihom i zauzetom izgaranju ‘da život imaju i da ga imaju u izobilju’. Ne shvatiti to bilo bi neoprostivo, blizu izdaji. Takav život starješine Crkve svjedoči uvjerljivi lik Ivana Pavla II. Tko od nas u njemu ne vidi poticaj i poziv da se ne štedi, da ne uzmiče, već da kaže Kristu i Crkvi – Totus tuus. Taj samo tjelesno istrošeni i pogrbljeni starac s neviđenom duhovnom energijom pastira Crkve trči pred svima nama. Govori riječima, ali još više životom, što je činiti Crkvi, što je činiti nama pastirima”.
Smatrao je da se biskup nalazi cijelim svojim bićem pred Kristom i mjesnom Crkvom, biskup i svećenik zajedno stoje na ogled Bogu i ljudima. U poticaju ‘Pastiri smo’ mons. Prenđa podsjeća na govor sv. Augustina o pastirima aktualan i danas te poručuje: “Inspirativno je i imperativno uočiti kako Augustin pozornost posvećuje evanđeoskoj, duhovnoj kvaliteti pastira. Stanje ondašnjeg svijeta ga ne impresionira. On vjeruje u snagu Evanđelja utjelovljenu u svećenika, biskupa. Vidi milosrđe i pastirsku vjernost kao pozornicu novog života u Kristu. Od pastira se traži budno oko i Kristovo srce da se pravilno ‘pase’. Tada će daleko od pastira biti težnja samo za mlijekom (hranom) i vunom (čašću), mrzovolja i nepokretljivost, oklijevanje i umor, sekularne (političke) teme. S omjerom pastirove raspoloživosti da uloži sebe u rast Evanđelja, rast će kvasac nade da usred nemirna svijeta Grad Božji najavi zoru spasenja za čovjeka”.