Urbani siromasi u pučkim kuhinjama

Zabrinjavajući je trend u kojem val siromaštva zahvaća pojedince i obitelji koje dosad nisu bile ispod ili blizu granice siromaštva. Riječ je o ljudima koji žive u gradovima, imaju relativno dobro ili visoko obrazovanje, ali su ih gubitak posla, kreditna opterećenja i visoki režijski troškovi gurnuli u siromaštvo i bezizlaznu situaciju

Na isti dan kad je Državni zavod za statistiku objavio da je hrvatsko gospodarstvo u prvom tromjesečju ove godine potonulo 1,3 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, Vlada je na svojoj sjednici odlučila darovati 130 tona hrane Caritasu župe sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu. U situaciji kad hrvatsko gospodarstvo nakon blagog statističkog rasta sredinom prošle godine ponovno klizi već dva kvartala zaredom nekako je logična posljedica da Vlada iz robnih zaliha dijeli konzerve ribe i mesnog nareska, jaja i mlijeko u prahu, ulje, brašno, šećer….
Građani koji te proizvode više ne mogu kupiti potražit će ih u pučkim kuhinjama Caritasa, Vjerskog dobrotvornog starateljstva Pravoslavne crkve ili Bošnjačkog dobrotvornog društva Merhameta. Župa sv. Antuna Padovanskog zapravo je Vladi podnijela zahtjev u ime dobrotvornih društva tih triju vjerskih zajednica. Kakvi su trendovi u domaćem gospodarstvu takvih će zahtjeva biti sve više, a Vlada će sve češće morati prazniti robne zalihe kako bi se njezini građani prehranili.
Val siromaštva
Iako u Hrvatskom Caritasu ne vode preciznu statistiku koliko se u posljednje četiri godine krize povećao broj korisnika njihove pomoći i broj korisnika pučkih kuhinja, ali na njihova saznanja iz mreže biskupijskih i župnih caritasa upućuju na to da je broj ljudi koji trebaju pomoć u krizi porastao za 20 posto.
– Naša iskustva, naši izvori pokazuju da je broj korisnika različitih ustanova o kojima skrbi caritasova mreža (javne kuhinje, prihvatilišta za beskućnike, programi obiteljskih pomoći, program pomoći u kući, obiteljska savjetovališta) porastao za oko 20 posto od početka krize, odgovaraju nam iz Hrvatskog Caritasa. Istraživanje Svjetske banke i UNDP-a za 2010. godinu pokazivalo je da na rubu siromaštva živi 20 posto građana, odnosno svaki peti stanovnik Hrvatske.
Iz Caritasa napominju i to da je zabrinjavajući trend u kojem val siromaštva zahvaća i, uvjetno rečeno, pojedince i obitelji koje još donedavno nisu bile ispod ili blizu granice siromaštva. Primjećuju i da se širi fenomen tzv. urbanog siromaštva. Riječ je o ljudima koji žive u gradovima, imaju relativno dobro ili visoko obrazovanje, ali su ih gubitak posla i nemogućnost da pronađu drugi gurnuli u siromaštvo. U kombinaciji s kreditnim opterećenjima i visokim režijskim troškovima njima se situacija često čini bezizlaznom.
Najviše su pogođene mnogobrojne obitelji, obitelji nezaposlenih roditelja, jednoroditeljske obitelji, obitelji ili pojedinci s kroničnim bolestima, a visoki rizik od siromaštva nosi i podstanarstvo.
Ekonomska kriza smanjila je i broj donacija, Caritas više gotovo i ne može računati na one iz inozemstva. Kao odgovor na pitanje jesu li donacije manje, nude podatke o svojim božićnim akcijama, koje su ranijih godina donosile po četiri milijuna kuna, dok su, primjerice u 2009. i 2010. godini skupili po dva milijuna kuna. U 2011. godini u novcu, uslugama i robi prikupljeno je oko tri milijuna kuna.
Solidarnost građana
– Usprkos manjim (brojčano gledano) rezultatima u godinama koje su već snažno bile obilježene ekonomskom krizom naš je dojam da su građani solidarni. Primjećujemo također kako se smanjuju donacije velikih donatora, no osjetljivost manjih i vrlo malih tvrtki, pa i pojedinaca kao da ne jenjava, navode iz Hrvatskog Caritsa.
Većim donacijama, upozoravaju, u korist ne idu ni zakonska rješenja koja u praksi onemogućuju solidarnost i konkretnu socijalnu osjetljivost.
– I ekonomisti, iako iz svoje perspektive, “govore” o sličnome – o potrebi redistribucije dobara. Nerijetko se resursi, odnosno državni novci “u borbi protiv siromaštva” ne troše učinkovito. Suočavamo se sa situacijom da neki donatori koji bi eventualno darovali svoje proizvode ili usluge to ne čine jer na darovano moraju platiti PDV. Kažu da im je jeftinije robu uništiti nego je darovati. Trošak uništenja, pa i hrane, manji je od iznosa PDV-a za donirane proizvode! Iz naše prespektive, ali još i važnije – iz perspektive onih koji su možda već na rubu gladi – to je neprihvatljivo i neodrživo, poručuju iz Caritasa.
— cijeli članak pročitajte u tiskanom izdanju Zadarskog lista