Hrvatska: onako malo usput

Slika korisnika mkvanja
Moždani udar
Autor: 
Zvonko KUCELIN
Ti si lijepa i skromna žena urešena naušnicama otoka i ogrlicom plodne zemlje

Ah, Hrvatska bolja si od izvedbe kojom te dramatiziraju, propisuju  kroz oko sivih topova moći... Ajmeh, Hrvatska draga, pjevat ću danas  tužbalicu tebi poput proroka Jeremije koji je oplakivao stvarnost grada  Jeruzalema.

'Lijepa si, zemljo, moja, nigdje toliko algi, kao u uvali moga djetinjstva'. Ne, nisi najljepša na svijetu. Cijeli je svijet prelijep, predivan. Svemir je najljepši. Ti si, Hrvatska draga, dio te ljepote. Svaki put, Hrvatska,  kada te proglašavam najljepšom hoću te učiniti oholom, jer sam sam  ohol. Hoću te iskoristiti, a ne disati te. Ti si lijepa i skromna žena  urešena naušnicama otoka i ogrlicom plodne zemlje. Lijepa si, ali se ne  uznosiš iznad drugih, nisi na tronu taštine nego u podnožju skromnosti.

Hvata me nelagoda i strah i ljutnja zbog načina na koji te tumače iz  uskoće svoga opasnog uma kroz jednu ideju, kroz obožavanje i religioznu idolatriju. Ne mogu ti se klanjati, Hrvatska. Nisi totem moje vjere. Jedino se Bogu klanjam. Ne želim slušati naredbe propise i norme,  kako te voljeti. Ljubav se ne propisuje. Ljubav diše slobodom, kao i suverena osoba.

Draga si, lijepa si, skromna si. Takvu te mogu.

Oprosti, Hrvatska. Ranjavamo te, betoniziramo, militariziramo te topovima, riječima, uredbama. Sišemo ti krv privilegijama, 'svi smo jednaki, a neki su jednakiji. Izvedba tebe, Hrvatska,  vrijeđa tvoju skromnost i nenametljivu otmjenost. Crni mi se od crnila. Vrijeđamo te, gazimo  te, vimena su se osušila, a mi ih režemo.

Hrvatska draga, ti nisi na oltaru kao polazište propovjedi. Ti si  skromna, osušena, sa žuljem na drhtavim rukama, starica u crnini u  podnožju crkve u burnjem kantunu.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3.7 (3 glasova)