Kičica – prokleto gorka, no slatka onima koji ju trebaju

Okus koji točno stoji nasuprot slatkome je gorčina, u terminima  službene znanosti. A ova ljepotica iako zaista slatka izgledom, u svojoj  naravi se uopće ne šali kada se radi o gorčini. Da stvar bude još zaguljenija, ona u obliku čaja ne dopušta da ju se zaslađuje ni medom, a  pogotovo ne šećerom. Naprosto, kao svaka ljepotica svjesna sama sebe,  zahtijeva da ju se prihvati baš onakvom kakva jeste. U protivnom odbija položiti svoje ljekovite darove onome ko se sa njom druži.
Njezin poklon našim tijelima i je upravo gorčina. Evolucijski naša tijela su naučila da na taj nezgodan okus reagiraju povećanjem lučenja  probavnih sokova, peristaltikom (ritmični pokreti crijeva) i svim onim  što naša probava izvodi kada misli da smo ju otrovali. Jer tijelo pamti i  to čak i kroz generacije, a kako je puno spojeva u prirodi koji nas upozoravaju da su otrovni upravo okusom gorčine. A to je u slučaju lijene i  nedovoljne probave upravo savršena reakcija da se cijeli taj sistem malo protrese i poboljša. I to je prva i osnovna korist koju imamo od ove  biljke.
Njezina dobrobit za nas tu ne završava već se nastavlja baš kao i nemoguće dug niz narodnih imena: kičica, kirica crljena, kitica gorka,  gorkica, ger, gerčica, girka trava, borcvitaš, gorko zelje, cvit sunčeni,  grozničavka, jezernica, kinin, kučica, trava od groznice, zelje crljeno,  zelje crno, zimičnjak, žuč zlatna, drago cvitje, grozničava trava…
Znanstveno ime joj je Erythraea centaurium i kako to u botanici često biva, samo ime prevedeno sa starih jezika ili opisuje biljku, ili je vezano uz neku legendu. U ovom slučaju je to oboje – erythraea označava  crvenu boju u starogrčkom – po boji ovih divnih roza zvjezdica. Centaurium dolazi od legende da je kentaur (centauro) Kiron, izliječio ranjenu nogu Herkula upravo ovom biljkom.
Jedno od narodnih naziva – kinin, nas odmah upućuje na još jedno  svojstvo. Koristila se kod malarijske groznice baš i kao kinin, za smanjivanje temperature. A i inače se kod ljudi koji su dosta oslabili zbog neke upale primjenjuje ova biljka, zato što je njeno djelovanje ipak još dovoljno blago, da ne iscrpi nekoga kome je već i tako snaga na rezervi.
Taj njen gorki okus, kao kinin, kao srčanik (koji je brat ovoj biljci u  obitelji Gentianaceae) potiče od dvije grupe bioaktivnih spojeva, koje  su gotovo nestvarne u brojevima. Naime prva grupa, sverozid i gentiopikrozid, čisto da ih i imenom prozovem, osjete se njihovom gorčinom  čak i kada ih se razrijedi 12.000 puta. I to nije ništa, jer druga grupa dostiže tek apsurd – razrijeđeni 4 milijuna puta centapikrin i deacetil-centapikrin još uvijek na nepcima golicaju osjetilne pupoljke. Ludnica!!!  No, u našoj maloj roza-slatkici oni su svi zastupljeni upravo u pravoj  mjeri. Taman koliko treba da bude ljekovita.
Da je odlična za poboljšanje rada probavnog sustava, to je nešto po  čemu je najpoznatija kičica, no ona nudi i samim time apsorpciju hranjivih sastojaka u crijevima. Sinergije bioaktivnih spojeva u djelovanju  na sinergije tijela su višestruko povezane pa se posljedično možemo  nadati ublažavanju želučane kiseline što smanjuje nadraženost želuca i  nagon za povraćanjem, koristi kod prevladavanja odbojnosti prema  hrani te kao pomoć u prevladavanju anoreksije nervoze jer otvara apetit podražavajući žlijezde na lučenje probavnih sokova, smiruje grčeve,  tamani nametnike u crijevima, samim time ujedno čisti crijeva od hrpe  štetnih tvari, plinova (nadutost), pomaže kod nezgodacije tipa dijareja  ali i obrnuto-kod zatvora a time i hemeroida koji se zasigurno pogoršavaju kada se stvari ne odvijaju glatko, već je potreban ponešto nasilni napor prilikom rješavanja otpadnih proizvoda.
Poboljšava cirkulaciju krvi, ponovno, upravo zato što potiče cijeli organizam na pokret. Što opet vodi do snižavanje tjelesne temperature i  više znojenja, pa profitiramo boljim općim stanjem imunološkog sustava. Pomaže radu jetre i žučnog mjehura – sastojci biljke stimuliraju  proizvodnju žuči i njezin protok od žučnog mjehura, što pomaže i jetri  pri uklanjanju toksina. Pomaže u regulaciji šećera u krvi – smatra se da  kičica poboljšava lučenje inzulina, a nova istraživanja dokazala su kako  biljka djeluje kao antioksidans ublažavajući negativne promjene na stanicama u osoba oboljelih od dijabetesa.
Sve tako divno logično i povezano. Samosvjesna mala ljepotica, cvjetića poput roza zvjezdica nudi sve ovo, no zahtjeva da se njen karakter  prihvati baš onakvim kakav jest – gorak. Žestoko gorak okus, kojem nije  dozvoljeno dodavati slatkoću da ga se ublaži, a sam čaj se priprema u  hladnoj vodi, točnije cvjetovi se preliju toplom vodom i ostave namakati najmanje dva sata. I to je dosljedno. Ljepotice zahtijevaju da im se  posveti vrijeme, inače ništa od njih ne dobiješ.
A od kičice se dobivaju čajevi, vino, tinkture, prah. Koriste se cvjetovi,  no svakako se za branje moramo oboružati škarama ili nožićem, jer korijenje je plitko i puno ju je prelako iščupati. Pa bi nepažnjom mogla  završiti ugrožena baš kao i braća iz iste obitelji: lincura i encijan.