Lady je pjevala i živjela blues

A scena u kojoj Billie krade bocu cuge i bježi u WC, te na kraju i žica Charlieja 20 dollara e da bi si namaknula shut prije nastupa uistinu je toliko jaka, toliko snažna, toliko istodobno mučna i dirljiva, da se čovjek samo može naježiti do vrha tjemena. Riječju, odlično! Još jednom je Prohaska dokazala kolika je bogomdana talentirana glumica i pjevačica i koliko je njezinim povratkom iz Hollywooda dobilo hrvatsko glumište
Nakon musicla “Briljantin” na otvorenju 14. Zadarskog kazališnog ljeta, te dviju osrednjih komedija Mira Gavrana i Luigija Pirandella, “Rogonje” i “Čovik, zvir i kripost”, festival je ponudio pravu poslasticu, cabaret “Billie Holiday” s Ksenijom Prohaska, u režiji Arsena A. Ostojića. Ovaj tandem, Ostojić – Prohaska, zaslužan je i sam tekst komada, koji je zapravo završni dio dobro poznate biografije jedne od najvećih pjevačkih legendi svih vremena, Billie Holiday, američkoj jazz i blues pjevačici, o kojoj je već snimljen i hollywoodski hit s Dianom Ross u ulozi Billie.
No, naša jedina prava diva, Ksenija Prohaska, koja se već dokazala u ulogama drugih diva, zvijezda filma i glazbe, showbuissinessa općenito, od Marilyn Monroe preko Malene Dietrich do Edith Piaf, slično kao i u “Zaboravi Hollywood” Ane Tonković Dolenčić i Ivana Lea Leme, pjeva i glumi s jednakim žarom, jednakom strašću, da izmamljuje iskrene uzdahe i trnce po koži. Ovoga puta i više nego obično, jer je priča o Billie posebno potresna, s obzirom na njezin dugi heroinski staž i alkoholičarsku prošlost. Pa kada Billie stiže u kafić svojega prijatelja, kojega glumi vrlo dobri Robert Kurbaša, netom je izašla iz zatvora zbog posjedovanja opijata, a pred svoj povratnički nastup u Carnegi Hallu, uvjerava i nas i sebe samu kako se više neće drogirati, neće piti, pa čak ni pušiti cigarete. No, elan joj ubrzo splašnjava, zanos je krakotrajan, a stvarnost drugačija, grublja, pa se nakon dima cigarete i čašice alkohola za ubijanje treme prije nastupa sve ubrzo vraća na staro i Billie se opet strmoglavljuje u vlastiti autodestruktivni ambis.
Doduše, nije ona klasični junky, niti alkos, pa nam redatelj kroz Billien monolog nudi detalje iz njezine prošlosti, kratke slike iz njezina života, od bake rođene kao rob na američkom Jugu, preko djeda bijele puti do majke koja ju je pokušavala zaštititi od svijeta, ali je nije uspjela zaštititi od silovanja kada joj je bilo jedanaest godina. Sve te mučne detalje jedne intenzivne umjetničke biografije Ksenija Prohaska dočarava krajnje uvjerljivo, pritom prekidajući priču songovima, koji odgovaraju trenutku kada priča prestaje a pjesma počinje, uz odličan pijanistički nastup Ivana Božičevića. Od “Lady sings the blues” do “Good morning heartache”, i kasnije do povratničke “Lady day”, Billie je Ksenija, odnosno Ksenija je Billie. Uistinu, gledatelj nije na čistu je li Prohaska bolja glumica ili pjevačica? No, bit će da je jednako dobra u obje umjetnosti, pa nije slučajno da sve češće bira za svoje komade upravo takve likove, takve heroine – popularne pjevačice i glumice, rekosmo, prave dive. Tako diva oživljuje dive.
A scena u kojoj Billie krade bocu cuge i bježi u WC, te na kraju i žica Charlieja 20 dollara e da bi si namaknula shut prije nastupa uistinu je toliko jaka, toliko snažna, toliko istodobno mučna i dirljiva, da se čovjek samo može naježiti do vrha tjemena. Riječju, odlično! Još jednom je Prohaska dokazala kolika je bogomdana talentirana glumica i pjevačica i koliko je njezinim povratkom iz Hollywooda dobilo hrvatsko glumište. Jedva čekamo ponovno je vidjeti u našem gradu, pa makar došla u koži Madonne!?