Paravinja – hrvatski Alberto de Salvo?

Ukoliko se serijskoga silovatelja Dragana Paravinju, osim s ubojstvom Drnišanke Antonije Bilić, poveže i sa smrću ubijene slovačke turistkinje te nestale slovenske djevojke, Paravinja bi mogao postati “najčuveniji” balkanski serijski ubojica, tim više što ne bi ni imao osobitu konkurenciju. Na ovim su prostorima, naime, masovna ubijanja vezana uz ratove, a ne fenomen serijskih ubojica

Može li Dragan  Paravinja postati hrvatski Alberto de Salvo,  jedan od najpoznatijih serijskih silovatelja i davitelja? Iako je Paravinja najprije priznao, pa opovrgnuo da je zadavio sedamnaestogodišnju  Antoniju Bilić tvrdeći kako  djevojku nije silovao, mnogo  je indicija koje ukazuju suprotno – da je riječ o serijskome silovatelju, a moguće i  serijskom ubojici. Osim što mu  je na sudu u Srbiji dokazano  silovanje i pokušaj silovanja,  za što je osuđen na 4,5 godine  zatvora, Dragana Paravinju za  silovanja se sumnjiči i u BiH, a  Hrvatska ga osim zbog nestanka Antonije Bilić traži i  zbog pokušaja silovanja jedne  autostoperice kod Omiša.
Nerazjašnjene smrti
Može li ga se osim s nestankom maloljetne Antonije  Bilić, dovesti, kao što mediji  nagađaju, i u vezu sa zasad  nerazjašnjenom smrću slovačke državljanke Viere Malovikove koja je nestala tijekom ljetovanja na Murteru u  listopadu 2008. godine, a onda  pronađena mrtva, ili pak Australke Britt Lepthorne ustanovit će policijska istraga, kao  i u slučaju nestale sedamnaestogodišnje Doroteje Pasar iz  Slovenije koja je stopirajući  nestala u rujnu 2007. godine u  vrijeme kad je Paravinja radio  kao vozač kamiona u Sloveniji.
Ukoliko ga se osim s ubojstvom Drnišanke Antonije Bilić poveže i sa smrću navedenih žena, Dragan Paravinja  doista bi mogao postati  “najčuveniji” balkanski serijski  ubojica, tim više što ne bi ni  imao osobitu konkurenciju,  možda jedino u zagorskome  Čarugi Vinku Pintariću. Jer na  ovim su prostorima, naime,  masovna ubijanja vezana uz  ratove, a ne fenomen serijskih  ubojica, Hrvatima daleko poznatijih iz američkih filmova  nego iz stvarnosti.
Među ubojicama koji potajno i uglavnom samostalno  ubijaju jednu po jednu žrtvu,  posebno mjesto zauzimaju davitelji koji svoje žrtve prije  smrti najčešće siluju, a jedan  od najpoznatijih bio je “Bostonski davitelj” Alberto de  Salvo. Ovaj Amerikanac iz  Massachusettsa je početkom  šezdesetih godina prošloga  stoljeća u samo dvije godine  silovao i zadavio najmanje jedanaest žena.
Alberto de Salvo rođen je  1931. godine kao jedno od  šestero djece. Kao dječak bio  je sustavno zlostavljan od svog  oca, te je izrastao u problematičnog mladića sklonoga  nasilju i krađama zbog čega je  često privođen za sitnije prijestupe. Godine 1948. prijavio  se u vojsku i bio poslan u  Njemačku gdje upoznaje Njemicu Irmgard Beck. Vjenčali  su se i nastanili u New Jerseyju, dobili kćer, ali bračna  idili nije dugo potrajala. De  Salvo je osumnjičen za silovanje devetogodišnje djevojčice, ali kako ga njena majka nije željela prijaviti, slučaj  nije dospio do suda. Ipak,  nečasno je otpušten iz vojske  te s obitelji seli u rodni Massachusetts.
Silovao više puta  dnevno
Bračne probleme pojačava  činjenica što je njihova kći  rođena s nasljednom bolešću  zbog čega Irmgard, u strahu  od nove trudnoće, odbija seksualne odnose s mužem. To,  međutim, samo pojačava manijakalno seksualno ponašanje De Salva koji počinje  “loviti” žene na bizaran način.  Predstavlja im se, naime, kao  čovjek iz modne agencije i  nagovara ih da mu dopuste da  ih izmjeri. Kad ga policija privede zbog krađe, on im  neočekivano priznaje i kako je  on “mjeritelj.” Kako u tome  činu nije bilo nasilja, osuđen je  tek na kraću zatvorsku kaznu  zbog lažnog predstavljanja.
Izlazi na slobodu i tada započinje svoju zločinačku “karijeru” koja će ga dovesti na  sam vrh popisa najvećih masovnih silovatelja i davitelja u  povijesti. U sljedeće dvije godine Alberto de Salvo silovao  je, prema policijskim procjenama, oko tri stotine žena,  ponekad napadajući i više puta dnevno. Istovremeno, na  području Bostona gdje je  živio, počela su se događati  učestala ubojstva žena davljenjem. Smatralo se da ih  izvršava isti serijski ubojica koji je prozvan “Bostonski davitelj.”
Kako je Alberto de Salvo  žene napadao u zelenoj radničkoj odori, napadač – silovatelj prozvan je “Zeleni silovatelj.” Silovanja su se događala u isto vrijeme kad i  ubojstva “Bostonskog davitelja” – između ljeta 1962. i  ljeta 1964. godine.
U studenome 1964. Alberto  de Salvo konačno je uhićen  pod sumnjom da je “Zeleni  silovatelj”, a u zatvoru je svome cimeru priznao da je on i  “Bostonski davitelj.” Iako je  policiji priznao ubojstva jedanaest žena, za njihove smrti  nikad nije i službeno optužen.  Naime, unatoč priznanju, nitko od svjedoka koji su vidjeli  “Bostonskog davitelja” nije ga  uspio prepoznati. Njegov odvjetnik nagodio se, te je De  Salvo dobio doživotnu kaznu  samo za silovanja. Naknadne  istrage potvrdile su da je “Zeleni silovatelj” ujedno bio i  “Bostonski davitelj” Alberto  de Salvo. Godine 1973. u zatvoru ga je ubio jedan od zatvorenika.