Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Susret sevdaha i klapskog pjevanja na večerašnjem obilježavanju uvrštenja bedema na popis UNESCO

09.07.2018. 08:23
Susret sevdaha i klapskog pjevanja na večerašnjem obilježavanju uvrštenja bedema na popis UNESCO


Glazbeni susret prošlosti i sadašnjosti u povodu uvrštenja zadarskih bedema na popis UNESCO održava se večeras u 21 sat, uz susret sevdaha i klapskog pjevanja. Na gradskoj tržnici nastupit će Damir Imamović i klapa Kožino.  Osim toga, održat će se radionica i predavanja “SevdahLab” u kojem izlaže povijest, estetiku i zanatske tajne sevdaha kao tradicionalne umjetnosti.
Priopćenje su poslali organizatori večerašnjeg događanja, iz festivala Zadar Snova.


Zadarske gradske zidine: “Di bi bija da ti mene nema?”
Zidine koje čuvaju i ograničavaju, granice su kao opna stanice, ako ne propuštaju hranu, unutrašnjost vene. Hranu kako stvarnu, tako i duhovnu.
Svjetska nematerijalna baština je ono stanje duha kojeg doživljavamo kao vrhunac kulture nekog naroda, regije te ju UNESCO kao krovna organizacija nastoji zaštititi i sačuvati kao najveće domete naše civilizacije. Susjedstvo duha orijenta i života na Mediteranu dijelilo je također i slične probleme neostvarenih ili zabranjenih ljubavi, stroge klasne razlike, odlaske u daleki svijet kao i beskrajnu ljubav prema krajoliku. Slične emocije i problemi, slični egzistencijalni kontekst stvorili su fragilni i melankolični poetski izražaj, iz dubine duše i s dna društva, slično afro-američkom bluesu i gospelu, pjesmu bolno lijepe stvarnosti. Slično i toliko blisko, a opet različito i drugačije. Što je zajedničko, gdje su razlike?
Klapsko pjevanje je tradicijsko višeglasno homofono pjevanje bez pratnje instrumenata. Tradicija klapa i klapske pjesme kakvu je poznajemo danas, formira se sredinom 19. stoljeća, u vrijeme kada su se profilirali kulturni i glazbeni identiteti mediteranskih gradića na našoj obali i otocima, posebice u Dalmaciji. Javlja se u pučkim slojevima društva kao rezultat sklada postojećeg duhovnog stanja u mediteranskim gradićima toga doba.
Stari arapski prevodioci koristili su riječ “sevda” kada je trebalo prevesti grčku riječ “melanholija”. Danas ‘sevdah’ jednostavno znači – ljubav. Ali, sevdah je i muzičko – poetski žanr nastao u 16. stoljeću susretanjem tradicija istoka i zapada na Balkanu. Mjesto njegovog najvećeg procvata prostor je današnje Bosne i Hercegovine, ujedinjujući tradicije slavenskih balada, putujućih otomanskih ashika, evropskog romantizma 19.-og stoljeća i moderne orkestracije.


Damir Imamović
Sevdah Damira Imamovića novi je korak u razvoju tradicije sevdaha. Rođen 1978. u Sarajevu, u porodici legendarnog majstora sevdaha Zaima Imamovića i bassiste, autora, pjevača i producenta Nedžada Imamovića. Od 2005. počinje sa solo nastupima, vokal i gitara, nakon čega formira svoj prvi Trio s kojim snima dva zapažena albuma. Slijede i nastupi sa Bojanom Zulfikarpašićem, Ericom Vloeimansom, Jadrankom Stojaković, snimanja s Vlatkom Stefanovskim, Hüsnü Şenlendiricijem, Frenkijem, kao i nastupi u prestižnim svjetskim dvoranama.
2012.-e snima prvi album s hvaljenim “Sevdah Takhtom Damira Imamović a”. S tim i drugim projektima nastupao je na uglednim festivalima, kao što su Druga godba (Ljubljana), Balkan Trafik (Brussels), Culturescapes (Switzerland), Jazz Cerkno, TFF Rudolstadt, Splitsko ljeto, Jazz Festival Sarajevo i dr.
O Damirovom radu i filozofiji sevdaha Marina Andree snimila je dokumentarni film “Sevdah” (2008.). Pored nastupa Damir je aktivan i kao istraživač, predavač i edukator u okviru programa umjetničkog događaja na Gradskoj tržnici a povodom obilježavanja godišnjice prijema u UNESCO. 




Klapa Kožino
Klapa Kožino je osnovana 2003. godine u mjestu Kožino pokraj Zadra s ciljem promicanja izvornog dalmatinskog klapskog acappella pjevanja. Kroz više od desetljeća djelovanja, stotina nastupa na smotrama, koncertima i festivalima, upornim radom su došle i nagrade.
Klapa Kožino su Duje Stanišić, prvi tenor, Stjepan Štrkalj i Lujo Stanišić, drugi tenori, Marin Milić i Danijel Vidović, baritoni i Jurica Polkovnikov i Mate Stručić, basovi. Mjesto Kožino spominje se u arhivskim spisima prvi put 1105. ugovorom opatice Čike, zadarske patricijke.