Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Realpolitik i gudini

09.07.2019. 12:35
Realpolitik i gudini


Doista što se događa kad ovi naši papkari doslovno shvate narod kao zdravo za gotovo političko – državno tkivo, a ne kao povijesno – kulturni pojam, društvo s moralnim i etičkim zasadama. Što se onda dešava? Nekakva REALPOLITIKA. Politika uglavnom korita mladih prasaca. Gdje je na dnu ispražnjena korita ostalo nešto spirina koje se i dalje kusaju sve dok jezik ne otkine caklinu dna. Stružu li ga stružu. Gdje god taknu proračuni, izračuni, privrede, uglavnom stečajne uprave.. uvijek se nešto nađe za gudine mlađe… Rokću li ga rokću… Kao na Orvelovoj farmi.. Realpolitik.. a sve to vodi do apsolutizacije, totalitarizacije države. Grabež postaje vrhovnom normom. Pod takvim shvaćanjem potiskuje se ona humana bit države.. onaj razlog njezina postojanja za koji su branitelji ginuli… Žrtvovali se.. sakaćeni bili.. ona zajednica morala.. kojoj smo svjedoci bili.. i ta se zajednica odgurava, odbacuje, blati skrnavi.. o njoj pišu govore pera naša kao o onima koji ne bi trebali postojati.. i zdušno se bore da nestanu.. na ovaj ili onaj način… Makni ih jer smetaju.. blati ih.. jer Realpolitika kaže.. partija mora vršiti svoj apsolutni nadzor nad načinom mišljenja i djelovanja ne grupe nego i najmanjeg građanina.. a ono što je naj potrebnije jest odlučno lomljenje duhovne otpornosti.. tog otpora koji je rezultirao ovom Hrvatskom domovinom.. to treba maknuti… Doduše do devedeset pete to se činilo fizičkom likvidacijom osoba, skupina, klasnih neprijatelja pa naposljetku i dva puta pokušaja likvidiranja gotovo cjelog naroda što fizički, što preodgojem, jer taj se duh, ta se kultura, mora uništiti.. kritički duh ne smije postojati.. pred takvim shvaćanjem potiskuje se poimanje naroda kao moralne zajednice. On se pretvara u onog jadnika kojeg politika ova i ona vrti kako hoće.. taj čovjek gubi svoj lik.. svoju subjektivnost… Nestaje.. postupno prestaje biti onaj stvaralac, onaj tvorac Domovine. Nositelj onih prastarih, DNK vrijednosti naroda svoga… Sklonjen sa strane, protjeran u svijet, pod parolom Vani vam je bolje.. idite.. ostavite ognjišta.. što vam ona mogu dati.. te plodne doline.. to more.. te planine… Idite… Tornjajte se.. i ljudi idu… A s njima cijelo dvadeseto i prvih dvadeset godina ovog stoljeća odlazi njegova narodna samobitnost.. njegove žive zajednice narodne.. I umjesto živih, zdravih, društvenih izvornih, prvotnih snaga koje su svojom mobilizacijom devedesetih stvorile državu.. i na njima izgrađene organske raščlanjenosti.. nastupila je divovska birokracija.. lupetala i klepetala prazne slame, bezsadržajnosti, iza kojih stoje grupaško-anonimni interesi koji nemaju veze s narodom, niti njegovim interesima, a još manje njegovim vrijednostima. Jer ako doista želimo tražiti.. naći istovjetnost hrvatskog naroda.. mi je nećemo naći ni u politici, ni u državi.. jer je taj narod stvorio njih, a ne oni njega… Zaokupljeni ovim aferama, krizama, analizama, njihovim strukturama.. u nama ostaju zatvorene, okovane dubinske vrijednosti i kulturne odrednice našeg povijesnog konteksta, i kulturnog kruga kome pripadamo… Bez kojih hrvatski narod ne bi bio ono što jest… A do devedeset pete Realpolitika je zdušno nastojala izbrisati iz uma i srca, a i danas ima te natruhe iskorjenjivanja našeg povijesnog nasljeđa. A time iskorijeniti našu hrvatsku duhovnu i kulturnu istovjetnost… Jer kako netko od ovih piskarala reče.. Oni nemaju ništa protiv hrvatskog nacionalizma ali imaju protiv hrvatske vjernosti crkvi.. jer im smeta ta duhovna orjentacija… Ta odrednica Hrvata.. ta pripadnost zapadnom kulturnom krugu… I to je suština. To je suštinska problematika koja mori Realpolitiku. Zato se dozvoljava crnjenje aktera naše novije povijesti. Kao mutni talog nekakvih ostataka, ostataka.. Ali uzalud im pisanije.. uzalud im rađa… Uzalud jer devedeset prve.. čovjek je hrvatski krenuo od onih iskonskih vrijednosti, svoje ljudske i kulturne osobitosti. Što mu je dalo onu mitsku snagu da se suprostavi zloći. Agresiji totalitarnoh realpolitičkog vlastodržca.. agresora. I postane pobjednik u bici za prava pojedinca, čovjeka i slobodu svog naroda. Da li smo mi svjesni toga danas? Na temelju činjenica.. na temelju događaja.. svakodnevnih jesmo li!? Jesmo li mimoišli, ili nastojimo izbjeći onu humanu,duhovnu i kulturnu poruku pobjednika u ratu za Domovinu. A to je povjesno dostojanstvo Čovjeka.