SUVREMENO KAZALIŠTE Odnos plesačice i koreografa kao poligon vječna pregovaranja...

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika isikiric
Predstavom Kill B. u petak počeo 24. Zadar snova
Dobio je ovom izvedbom novi i zanimljiv pa i dopadljiv doprinos u kojem se reference na Tarantina mogu iščitavati kako je komu drago, bez da se time umanji izvornost poruke, koliko god ona bila umotana u postmodernistički citatizam
Arif SITNICA
Veliki ekran potencira radnju što se odigrava na sceni

U petak navečer predstavom Kill B. otpočeo je 24. Zadar snova, Međunarodni festival suvremenog kazališta koji će trajati do 14. kolovoza.
Najavljen kao projekt koji potpisuju Domino i Festival Ganz nove Perforacije and Malo sutra, a u zvedbi Mile Zalukar i Bruna Isakovića, predstava Kill B. zaintrigirala je zadarsku publiku koja je ispunila gledalište u crkvi sv. Dominika.
»Koristeći se maksimalno tarantinovski stiliziranim djelom Kill Bill, Zalukar i Isaković ga odvode na scenu izvedbenih umjetnosti, drugim riječima oživljuju ga. Kakav kompromis može stasala Mladenka sklopiti sa svojim koreografom? I obratno. Ima li u tome mjesta za nas ostale, kojima također nada više nije sredstvo preživljavanja, stajalo je u najavi predstave, a u četrdesetak minuta izvedbe moglo se svjedočiti kako su se ove programske postavke oživljavale na sceni.
Predstavu otvara glazbeno-plesna uvertira koju je Mila Zalukar izvela uistinu bravurozno i koja publiku uspješno zavodi u stanje u kojoj racionalni način praćenja izvedbenih umjetnosti prepušta mjesto osjetilnom i emocionalnom, a taj dojam dodatno pojačavaju svjetlo i audio-vizuelni efekti, poput velikog ekrana koji potencira radnju što se odigrava na sceni.
Uvođenje dijaloga s drugim izvođačem i verbalno problematiziranje onoga što se počinje iskazivati kao radnja s najprije natuknutim, a zatim sve otvorenijim elementima zapleta, protkanim interakcijom s publikom, otvara skroz novu vizuru ove predstave. Audio-vizuelni elementi i dalje su nazočni da bi u jednom trenutku »preuzeli mikrofon« i nametnuli se kao dominantan elememt, u svojevrsnoj ulozi elektroničkog zbora koji tumači radnju, da bi potom ponovno prepustili vodstvo izvođačima.
Specifičan odnos plesačice i koreografa kao poligon vječna pregovaranja, nesvjesna patroniziranja i borbe za vlastiti glas unutar kompleksna intimno-poslovnog stvaralačkog procesa, kako se svojedobno najavilo ovu predstavu, dobio je ovom izvedbom novi i zanimljiv pa i dopadljiv doprinos u kojem se reference na Tarantina mogu iščitavati kako je komu drago, bez da se time umanji izvornost poruke, koliko god ona bila umotana u postmodernistički citatizam.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno