U ruševnoj zgradi i salon za ljepotu!

Ove rupe ispred naših vrata opasnost su za sve prolaznike, no nas posebno plaši mogućnost da netko od naših klijenata ne nastrada pa da budemo odgovorne. Uz činjenicu da su rupe u podu, nema ni rasvjete, što je dodatna poteškoća pa se pitamo kako da u takvim uvjetima radimo te kakav dojam ostavljamo na korisnike naših usluga, pitaju se djelatnice salona
Ako kažemo da je zgrada biogradske gradske tržnice već niz godina ruglo grada, trn u oku mještanima i stranim gostima te kao takva i sramota biogradskog turizma, nismo kazali ništa novo. O tim smo problemima pisali zadnjih nekoliko godina više puta. No, nažalost, ni do danas se na tom prostoru nisu dogodili nikakvi zapaženiji pomaci nabolje pa daljnje propadanje ove zgrade u samom gradskom središtu izgleda kao neminovnost.
Strah od jesenskih kiša
Nije potrebno posebno naglašavati kako u prizemlju zgrade te na njezinom prvom, pa i drugom katu dnevno prođe nemali broj domaćih ljudi, žitelja susjednih mjesta, a dakako i veliki broj turista, koji ne poznavajući prilike često dožive neku od neugodnosti, poput padova, kakvi su gotovo svakodnevna pojava. Samo prizemlje gdje svi prolazi vode na tržnicu i niz trgovina samo su jedan od problema. Ispucane betonske ploče te prokišnjavanje, koje prijeti dolaskom jeseni, već je uobičajena pojava u ovom prostoru. No, prvi kat zgrade gdje je smješteno niz poslovnih prostora u kojima se odvijaju razne uslužne djelatnosti, još je u kritičnijem stanju. A da je tako uvjerili smo se i sami kada su nas pozvale Jasna, Anita i Sabina, djelatnice novootvorenog salona ljepote i zdravlja u spomenutom prostoru.
– Već i prije otvaranja ovog salona na katu tržnice radilo je nekoliko knjigovodstvenih servisa, odvjetnički i geodetski ured, Zavod za zapošljavanje, stomatolog… Nismo se nadale ovakvim problemima s neadekvatnim prostorom, kazale su nam naše sugovornice, koje su same obojile zid od prizemlja do svog salona.
(Ne)odgovornost
– Nažalost, svjetla na stropu u spomenutom hodniku nema, a ispred salona su kao što vidite rupe. Mi imamo radno vrijeme od osam ujutro do osam navečer kada je već uvelike mrak. Ove rupe ispred naših vrata opasnost su za sve prolaznike, no nas posebno plaši mogućnost da netko od naših klijenata ne nastrada pa da budemo odgovorne. Uz činjenicu da su rupe u podu, nema ni rasvjete, što je dodatna poteškoća pa se pitamo kako da u takvim uvjetima radimo te kakav dojam ostavljamo na korisnike naših usluga, koji kada vide taj dio hodnika često kažu: “A, nije to sigurno.” Kako je na dijelu kata posve mračno kao i na stubištu, koje vodi gore, nije potrebno naglašavati da se tijekom noći okupljaju skupine za kojima ujutro ostaju čikovi i prazne boce alkoholnih pića što je doista poražavajuća slika, upozoravaju naše sugovornice.
Da je stanje toga gradskog prostora alarmantno svima je jasno. No, nažalost, tko bi trebao izdvojiti sredstva za njegovu, sada je posve bjelodano, generalnu sanaciju, nije posve definirano. Gradske vlasti kažu da su prostori u privatnom vlasništvu te da su vlasnici objekata koji u njima rade ili ga daju u najam, dužni brinuti i o održavanju prostora oko njihovih objekata, dok gradske službe obavljaju svoj dio posla. No čini se da nitko nije točno definirao dokle seže posao i obveza jednih, a dokle onih drugih. A dok je tako bit će nebrige, negodovanja, nemoći, a i padova kakvih je proteklih dana bilo i u prizemlju i na katu. Kroz rupice prvog kata snimili smo i goste kako piju kavu u prizemlju nesvjesni da im u šalicu svakog trena može upasti bilo kakvo smeće.