Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Meso

08.09.2010. 22:00


TJEDAN MESARA, 1. dio – KAKO JE NASTALA PAŠTETA
Cijeli su nam tjedan mediji puni vijesti o starom i nekvalitetnom mesu koje se prodaje u našim trgovinama, a mi smo sad kao jako iznenađeni jer to nismo znali i jer smo mislili da nam meso stiže direktno sa nepreglednih zelenih livada na kojima zdrave i sretne životinje sretno pasu sočnu zelenu travu punu vitamina. Jest, kako da ne.
Posebno mi je licemjerno kada nam se počne otkrivati Amerika podacima o sastavu pašteta i kobasica. Ja sam već umorni starac, a sjećam se kada mi je pokojni djed (godište 1906.) govorio: “Mario, nikada ne kupuj mljeveno meso ako ga nisu svježe samljeli ispred tebe, a osobito izbjegavaj paštete i kobasice jer u njih stavljaju sav mesni (i onaj drugi) otpad.” Meni je to bilo dovoljno, tako da me ovaj najnoviji skandal uopće nije iznenadio, kao što je iznenadio naše novinare koji se jako iščuđavaju. A znate li onaj stari vic o tome kako je nastala pašteta? Nakon, da prostite na izrazu, klanja, mali mesarski šegrt skuplja metlom po podu ostatke mesa u obliku ušiju, spolnih organa, vezivnih tkiva, papaka, kopita i čega sve ne i stalno ponavlja: “Pa šteta je da se ovo baci… Pa šteta je stvarno…” I onda su sve to samljeli i nastala je – pašteta.
TJEDAN MESARA, 2. dio – BAJKA O POŠTENOM MESARU
Da nisu svi mesari nepošteni trovači koji nam serviraju meso zamrznutih mamuta iz Sibira, pokazao je i jedan mladi (i očigledno još neiskvareni) mesar iz Makarske koji je našao torbu sa 15 tisuća eura i vratio je vlasniku. Vlasnik, kanadski umirovljenik našeg podrijetla, s tim je novcem htio obnoviti roditeljsku kuću na Krku. E, sada se postavlja pitanje: što je s tim novcima radio u Makarskoj i zašto uopće nije tražio izgubljeno, već su oni danima morali tražili njega da mu ih vrate? Malo čudno, ili je to neki običaj putovati po Jadranskoj obali mašući pederušom punom eura po javnim zahodima. A zanimljivo je to s mesarima, jer čim ih netko spomene većina ljudi se sjeti onoga prsta koji navodno stave na vagu kada mjere i naplaćuju, tako da je ovaj mladić najbolja antipropaganda za takvo tendenciozno mišljenje. I svi ga sada hvale i slave i pričaju kako je pošten, a ja sam sto posto siguran da mu se velik dio sugrađana smije iza leđa i govori o njemu da je… Znate već što.
Većina ljudi vjerojatno misli da je glupo postupio i da je novac trebao zadržati, samo što to nitko neće javno reći. Jedini koji je izgledao iskren bio je jedan simpatični barba koji je, govoreći o slavljeniku, rekao najtočnije i najiskrenije: “Pošten čovik. Viruje u Boga, sigurno.” To su velike riječi, jer je jasno da nepošten čovjek ne može vjerovati u Boga (osim, naravno, ako se nije drukčije opredijelio), pa ma koliko se glumilo u javnosti.
Jer kako možeš biti iskreni vjernik, a u isto vrijeme varati i tlačiti svoje bližnje? Tu ne pomažu ni krunice, ni narukvice, ni mahanje maslinovom grančicom po gradu na Cvjetnicu. Barba je potpuno u pravu. Velike riječi jednog običnog čovjeka.
DOBAR PRILOG U DNEVNIKU
Najljepši prilog u Dnevniku ovoga je tjedna bio onaj o početku školske godine i o malim prvašima. Ne volim kada je škola, jer ti đaci (osobito srednjoškolci) bauljaju cestom kao muhe bez glave pa mi padaju pod kotače bicikle i nerviraju me, ali ovo s prvašima je baš bilo simpatično. Pitaju tako jednu djevojčicu zna li brojeve, a ona samouvjereno odgovara da ne zna čitati, ali da zato zna odlično pisati, ali još ne pisana slova. Baš lijepo. Jedan dječak je logično objasnio sljedeće: “znam zbrajati do 464, nije baš lako, ali tko zna nije mu teško”. Tako je, mislim ja. Tu je sva istina. Tko zna nije mu teško.
GROZAN PRILOG U DNEVNIKU
U istom Dnevniku saznajemo da je Sanaderu ukinuto osiguranje na koje je do danas potrošeno (držite se dobro za stolicu da ne padnete sa nje) nevjerojatnih 800.000 kn! Da, dobro ste čuli! U vrijeme teške krize i recesije, u kojoj bi se trebalo štediti na svakom koraku, mi smo dali skoro milijun kuna na zaštitu jednog čovjeka. Sad, ne mislim da ga nije trebalo čuvati s obzirom na okolnosti, ali kako to može koštati toliko novaca? Pa nije ga čuvala švicarska garda iz Vatikana koja bi cijela došla jeftinije od ovoga. Kako to može toliko koštati, i dalje se čudim. Pa kolike su plaće tih zaštitara ako je potrošeno toliko novaca? Osim toga, on više i nije bio premijer da se morao svaki čas tramakivati amo-tamo po zemlji i svijetu, već je stajao doma i tu i tamo negdje otišao, gdje je opet bio na jednom mjestu. Ti zaštitari nisu morali spavati po hotelima i putovati avionima. Volio bih da nam netko to objasni, a osobito ako to objašnjenje bude istom prilikom kada nam se budu rezala primanja zbog “stabilizacije” (tako je to svojevremeno nazivala drugarica Milka Planinc).