Tko je (ne)pismen?

Nepismen je onaj tko ne zna čitati, tko ne zna pisati i onaj tko ne zna ni čitati ni pisati. UNESCO je 1958. godine donio definiciju prema kojoj se smatra da primarna nepismenost označava nespobnost čitanja i pisanja kratkog i jednostavnog teksta, kazao je Zekanović
U Izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice otvoren je 4. tjedan cjeloživotnog učenja. Nizom predavanja, prezentacija i projekcijom filma obilježio se ujedno Međunarodni dan pismenosti koji se obilježava 8. rujna.
Uključimo s(v)e!
Marijana Senkić-Klapan uime ravnatelja Znanstvene knjižnice Mira Grubića kazala je da se ovogodišnji Tjedan odvija pod sloganom “Uključimo s(v)e!” koji se poklopio s Međunarodnim danom pismenosti te je uključio sve institucije koje sudjeluju u obrazovanju.
– Ovaj je dan utemeljio UNESCO još 1967. godine radi promoviranja važnosti pismenosti. Na taj dan razmišljamo o pismenosti kroz sve ljudske djelatnosti u životu, kazala je Senkić-Klapan.
Pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Ivan Šimunić službeno je otvorio 4. tjedan cjeloživotnog učenja. Tom je prilikom upozorio da je u svijetu, prema podacima UNESCO-a, 774 milijuna ljudi nepismeno, odnosno nije u mogućnosti pročitati novine, knjigu za djecu, kartu grada, glasački listić ili upute za lijek. To znači da svaka peta odrasla osoba na svijetu ne zna čitati ni pisati.
– Pitamo li učenike, kojima je upravo ovih dana počela nastava, što je učenje, zasigurno ćemo dobiti različite odgovore. No, svi će se složiti da je učenje obvezno. Znanje je danas dostupno na svim razinama, stoga je potreba za učenjem nužna, a istovremeno utječe na osobni razvoj pojedinca. Učenje nije samo formalno te ne završava s diplomom ili svjedodžbom, već postoji i neformalno učenje koje osobu izgrađuje, kazao je Šimunić.
Tijekom prvog dana Tjedna mr.sc. Nenad Zekanović održao je predavanje naziva “Pismenost danas-što je to zapravo?”.
– Na početku predavanja postavit ćemo pitanje: tko je nepismen? Jedno pitanje s tisuću odgovora. Nepismen je onaj tko ne zna čitati, tko ne zna pisati i onaj tko ne zna ni čitati ni pisati. UNESCO je 1958. godine donio definiciju prema kojoj se smatra da primarna nepismenost označava nesposobnost čitanja i pisanja kratkog i jednostavnog teksta. Dvadeset godina kasnije UNESCO navodi da je funkcionalno nepismena osoba nesposobna obavljati bilo kakvu aktivnost za koju je potrebna pismenost, kazao je Zekanović.
U Hrvatskoj, prema Državnom zavodu za statistiku Republike Hrvatske i popisu stanovništva iz 2001. godine, stupanj elementarne nepismenosti je 1,77 posto, odnosno 69.777 osoba starijih od 10 godina potpisat će se križićem, a čak 81,8 posto njih ili 57.084 nepismenih su žene.
Podaci za Francusku govore da je 2004./2005. godine čak 9 posto populacije bilo nepismeno, odnosno 3.100.000 osoba.
– Spomenuta populacija u Francuskoj nije znala ispuniti novčanu uplatnicu ili ček, nisu razumjeli uputu na receptu za lijek, kao ni sigurnosnu uplatnicu. Jedna od najrazvijenijih zemalja u svijetu ima vrlo ozbiljan problem s nepismenošću, navodi Zekanović.
Film “Sretna”
Podaci za Nizozemsku za 1994. godinu kazuju da je 10 posto populacije imalo teškoće s pismenošću. Godine 2004. u Nizozemskoj je zabilježeno 1,5 milijuna stanovnika koji su na niskoj razini pismenosti.
Zekanović je, ujedno, iznio da postoje različite vrste pismenosti kao što su informatička, digitalna, računalna/informatička, kulturna, knjižnična, vizualna i, naposljetku, emocionalna o kojoj je predavač nešto više kazao.
– Emocionalna inteligencija je put prema inteligenciji srca. Pod tim pojmom misli se na razumijevanje svojih osjećaja i sposobnosti izraziti ih, željeti i znati osjećaje drugih te ih razumijeti. Čovjek je emocionalno nepismen ako ne razumije svoje osjećaje i ne izražava ih na pravi način. Gdje se može postati emocionalno pismen? Kažu da se to treba vježbati svagdje gdje ljudi borave: u vrtiću, školi, obitelji, vjerskoj zajednici i ostalo, naglasio je Zekanović.
Nakon predavanja prikazan je film “Sretna”, filmske družine OŠ Stanovi. Nastavnica Slavica Kovač vodila je filmsku družinu u stvaranju filma o slijepoj djevojčici Dori.
– Tijekom stvaranja ovog filma nastojali smo se filmski opismeniti. Dora, glavna protagonistica filma, je slijepa, ali je njen hendikep ne sprječava da bude sretna i 100 posto uključena u životna zbivanja u školi i izvan nje, kazala je Kovač te joj je Marijana Senkić-Klapan uručila počasnu iskaznicu Znanstvene knjižnice za Doru.
U nastavku programa Denis Rudić je održao predavanje pod nazivom “Praksa podučavanja slijepih osoba za rad na računalu” te je održao prezentaciju alternativnih oblika pismenosti slijepih i slabovidnih osoba.
U nastavku jučerašnjih događanja Josip Šubašić je održao predavanje “Tečajevi računalne pismenosti za umirovljenike u Gradskoj knjižnici Zadar” i Elena Jurić “Mjere aktivne politike zapošljavanja, osposobljavanje i stručno usavršavanje”.