Predizborna šutnja

Kad bi se moglo u nekoga uprijeti prstom i reći “taj je krivac”, to bih odmah i učinio. Ali, krivnju snosimo svi pomalo – kaže Kruno Simon

Tri-četiri dana  nakon ispadanja s Eurobasketa, naši su se košarkaški  reprezentativci samozatajno  razmilili po svijetu. Neki su  od matičnih klubova dobili  nekoliko dana odmora, neki  su već otišli iz Hrvatske prema klupskim destinacijama.  Nešto im je svima zajedničko – nerado će išta kazati  za javnost. Traje neka nepotrebna igra “tko se nije  skrio, magarac je bio”, nepotrebna jer su oni sami  posljednji na listi za odstrel,  ali isto tako i shvatljiva, jer  se zapravo i nema što posebno za reći nakon pet odigranih utakmica u Litvi.  Ono što se kaže – kaže se u  rukavicama, jer bi se nekome mogli opasno zamjeriti ako im izleti koja kriva  riječ. Jedan od onih koji će  odgovoriti na poziv je Luka  Žorić, pristojan momak koji  zna da se bavi javnim poslom.
– Svi mi smo imali veća  očekivanja na Eurobasketu,  kao što ste i vi i cijela javnost  imali. Ovo je veliki neuspjeh, za koji svi mi igrači  moramo prihvatiti odgovornost i podijeliti je, jer smo  svi jednako i krivi. Naravno  da niti ja ne mogu biti zadovoljan svojim igrama –  kaže Žorić, koji ne dvoji oko  budućeg odaziva reprezentativaca.
– Siguran sam da će se svi  pozvani u reprezentaciju i  odazvati pozivu za kvalifikacije idućeg ljeta, baš kao  što sam siguran da ćemo te  kvalifikacije i proći, i igrat  ćemo 2013. u Sloveniji.
Jasno, Žorić neće prejudicirati tko bi uspješno mogao voditi reprezentaciju  kroz te kvalifikacije.
– Stvarno bi bilo ružno i  netaktično da ja sad tu nešto  pričam o budućem izborniku reprezentacije… Mogu  samo reći da mi je žao Vrankovića, jer je mislio i želio  najbolje, baš kao i svi igrači –  dodaje Luka.
U istom, ili vrlo sličnom,  tonu nadovezuje se Kruno  Simon.
– Gledajte, kad bi se moglo  u nekoga uprijeti prstom i  reći “taj je krivac”, to bih  odmah i učinio. Ali, krivnju  snosimo svi pomalo, i igrači i  stručni stožer. Na kraju ispada da smo najbolje utakmice igrali dvadeset dana  prije Eurobasketa, a samo  smo natjecanje odigrali katastrofalno – kaže Kruno, koji tretira bolna leđa (ništa  strašno), i uključit će se u  rad Zagreba za tjedan dana.  Sumnjamo da bi ijedan drugi  član litavske ekspedicije, koja je bila predodređena barem za dodatne olimpijske  kvalifikacije, a završila je u  dodatnim europskim kvalifikacijama, rekao išta drugo.  Nije vrijeme za to, a pitanje  je hoće li ikad biti.

Obrana i mentalitet kao glavni problemi

Kad su već aktualni reprezentativci uzeli  “zavjet šutnje”, pokušali smo neki zanimljivi detalj ili procjenu o nastupu  naše reprezentacije u Litvi dobiti od  bivših reprezentativaca.
– Izgleda da se trebamo vratiti onom elementarnom stavu, i da za reprezentaciju  trebaju igrati samo oni igrači koji su tih  mjesec i pol dana ljeta spremni stopostotno biti u programu. Prema reakcijama naših igrača u Litvi, po njihovom  govoru tijela nakon poraza od Makedonije, činilo se da im se izuzetno teško  mentalno vratiti u turnir. Iz osobnog iskustva znam koliko je zahtjevno izdržati  ovakve mentalne i tjelesne napore, i za  to treba izuzetna čvrstoća. O ostalim detaljima mi je teško govoriti jer bih za to i  sam trebao sudjelovati u programu – kazao je Davor Kus, koji još uvijek traži  klub za iduću sezonu.
Mario Stojić je u Alicanteu, gdje se priprema za sezonu u španjolskoj ACB ligi,  već desetu u karijeri.
– Najlakše je pametovati sa strane, to ne  bi bilo fer prema igračima, kojih dosta  poznajem i s dosta njih sam igrao. No,  svi s kojima sam komentirao Eurobasket  su obranu naznačili kao najveći problem  naše reprezentacije, a i ja to isto mislim.  Tu bismo se mogli ugledati na Slovence,  i učiti od njih. Oni su kvalitetom “tu negdje”, a inzistiraju upravo na obrani, i samo o tome pričaju. Tužno je to što smo  spali na najniže moguće grane, dotaknuli smo dno i treba ponovo krenuti od  nule, ali to je teška realnost koju u ovom  trenutku treba prihvatiti – kaže Stojić.