NOVSKO ŽDRILO Najmanje dva velika kita trenutačno žive u Velebitskom kanalu

U sjevernom Jadranu već gotovo mjesec dana obitavaju minimalno dva velika kita. Utvrdili su to istraživači Hrvatskog prirodoslovnog muzeja i Instituta Plavi svijet, koji su nakon brojnih dojava građana krenuli u potragu za velikim kitom još sredinom kolovoza. Prvi susret s ovim velikim morskim sisavcem istraživači su imali 17. kolovoza. Tada su fotografirali, doduše iz daleka, odraslu jedinku ispred Starigrada-Paklenice.
A potom su uslijedile dojave građana o opažanju u području južnog dijela Velebitskog kanala, ispred Ražanca, Vinjerca i Novskog ždrila pa se potraga nastavila i u rujnu.
Istraživači su ponovo izašli na teren s ciljem da snime velikog kita dronom iz zraka kako bi mogli analizirati veličinu i zdravstveno stanje sisavca, uzeti biopsiju kože za DNK analizu, ali i napraviti dodatne fotografije, posebice leđne peraje za identifikaciju.
Velikog kita pronašli su 5. rujna na samom ulazu u Novsko ždrilo.

Snimili fotografije i uzeli uzorak kože
– Kita smo pratili oko dva sata u samom Ždrilu. Doplivao je do novog Masleničkog mosta i potom se vratio u Velebitski kanal. Nakon izlaska iz Ždrila otplivao u smjeru Vinjerca, a s obzirom da su mu zaroni trajali do 40-ak minuta odustali smo od daljnjeg praćenja i snimanja. Međutim, pregledom snimljenih fotografija utvrdili smo kako se ne radi o istoj životinji koja je na tom području boravila sredinom kolovoza, već da se radi o drugom kitu, kazao je Grgur Pleslić, direktor znanstvenog programa Instituta Plavi svijet dodajući kako je nakon prve serije fotografija primjetio da su peraje prethodno fotografiranog i ovog kita različite.
– Kit kojeg smo sinimili u kolovozu imao je veliki i vidljivi urez u samoj peraji, a kod ovoga tog uzreza nije bilo. Osim toga, peraje su im se razlikovale i oblikom što jasno ukazuje da se radi o dvije različite životinje. Sutradan smo ponovno izišli na more i ubrzo pronašli istog kita nešto sjevernije od Novskog ždrila. Osim što su mu zaroni trajali kraće, ovaj put veliki kit je bio zainteresiran za naše plovilo. U nekoliko navrata plivao je uz naš brod na svega metar ispod površine po 4-5 minuta. Tijekom jednog približavanja okrenuo se na bok pa smo mogli jasno vidjeti gotovo bijeli trbuh. Primjetili smo i veći broj parazitskih rakova Penella sp. na njegovu tijelu, ali smo zaključili da infestacija nije tolika da bi životinji predstavljala zdravstveni problem, pojasnio je Plaslić dodajući kako se istraživačima kod tog susreta posrećilo i s uzimanjem uzorka kože.
– Kolega dr. sc. Draško Holcer, viši kustos Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, tijekom jednog izrona kita uz plovilo uspio je ispucati biopsijsku strelicu samostrelom i uzeti mali komadić kože za DNA analizu. Uzorak ćemo poslati kolegama u Nizozemsku koji trenutačno rade populacijsko genetičko istraživanje velikih kitova Sredozemlja i Atlantika pa se nadamo da ćemo uskoro dobiti rezultate i saznati kojeg je spola životinja, koliko je stara i slično, dodaje Pleslić.

Žele otkriti što kitove privlači u Jadran
Na naš upit postoji li šansa da se kitovi zadrže u Jadranu i tu prezime Pleslić je odgovorio kako je to pitanje novi izazov koji je pred istraživačima.
– Jasno je da se jedan kit nekoliko dana zadržao na tom užem području uz Novsko ždrilo. I nas zanima što ga je tu privuklo. Pokušat ćemo utvrditi uspijeva li tu pronaći dovoljno hrane, kaže Pleslić iznoseći i objektivne probleme koji im otežavaju istraživački rad. A to je činjenica da je njihov brod u Malom Lošinju te da im je do Novskog ždrila potrebno tri sata i isto toliko natrag. Stoga su, kaže, prisiljeni unajmiti brod, a to onda iziskuje i dodatna sredstva koja im postojeći projekti ne pokrivaju.
Kako je sasvim vjerojatno da bi se kitovi mogli zadržati u našem moru Pleslić još jednom poziva sve one koji ih opaze da ih ne uznemiravaju već da obavijeste Institut Plavi svijet.
– Pozivamo vas stoga da nam vaša opažanja dojavljujete i ubuduće putem naše Facebook stranice, e-pošte [email protected] ili pozivom i WhatsApp/Viber porukama na broj +385 98 976 0271, poručio je Pleslić uz zahvalu građanima na dosadašnjoj suradnji.
 

Kako se ponašati u blizini kita

Iz Instituta Plavi svijet pozivaju građane da kada opaze kita ga ne proganjaju i ne približavaju mu se, a posebice ako životinja uđe u neko pliće područje ili uvalu.
– Unatoč svojoj veličini, veliki kitovi izuzetno se dobro snalaze i u plićim i zatvorenim uvalama i kanalima. Ako se kit nalazi u takvom okruženju, onda proganjanje, pokušaji "spašavanja" životinje i pokušaji da se životinju "usmjerava" plovilima prema izlazu i slično, mogu kod kita izazvati paniku pa se životinja zbog straha i pokušaja da pobjegne može ozlijediti ili nasukati. Istovremeno, ako se životinji da dovoljno vremena da se u miru upozna s prostorom, ona će bez problema pronaći izlaz. Stoga savjetujemo da životinju promatrate održavajući razmak od najmanje 50-ak metara, poručili su.
 

Cilj istraživanja

Veliki kit u Sredozemnom moru je ugrožena životinjska vrsta. Njihov broj sve je manji, a danas su im glavne prijetnje sudari s velikim plovilima koji uzrokuju teške ozljede, amputacije dijelova tijela i smrt. Također, opasnost za ove velike sisavce predstavljaju i ilegalne lebdeće mreže, svojevrsni zidovi smrti, koje se unatoč zabrani još uvijek postavljaju u nekim dijelovima Sredozemlja.
Prema saznanjima istraživača veliki kitovi redovito borave u Jadranu i koriste otvoreno područje južnog Jadrana i Jabučke kotline. Istraživači stoga žele
utvrditi kolika je važnost Jadrana za sredozemnu populaciju velikog kita, a da bi u tome uspjeli, potraban im je veliki broj opažanja tijekom cijele godine. Između ostaloga oni podatke o opažanju kombiniraju s podacima o temperaturi mora, količini klorofila, odnosno organskoj produkciji, morskim strujama, dubini mora i slično. Na temelju tih podataka mogu utvrditi koja su podruučja važna za kitove i predvidjeti njihovu pojavnost tijekom godine, a samim tim i doprinijeti njihovom boljem razumijevanju, zaštiti i očuvanju.