Stari, bolesni, sami, ali ne i gladni...

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
Adam VIDAS
Siromašnim i bespomoćnim pomaže se bez suvišne papirologije

Da mi nije ovog ručka, ne bih imao što jesti. Ovo mi je jedini obrok u danu i bez njega bih umro od gladi. Ovo su riječi Marijana Galića iz Benkovca, jednog od 110 korisnika Pučke kuhinje u Benkovcu koja djeluje u sklopu Caritasa Zadarske nadbiskupije. Kuhinja je osnovana 27. rujna 2009. godine, na blagdan Svetog Vinka Paulskoga, a otvorena jer se pokazala velika potreba za skrbi starijih stanovnika koji većinom žive sami, bolesni su, nepokretni te se u teškoj socijalnoj situaciji.

Dostava s blagoslovom

Ivka Kulaš, nekada kuharica u uglednim gradskim restoranima, danas svoje znanje i umijeće koristi kako bi priredila tople obroke za one koji to sami ne mogu. Od 110 napravljenih ručkova čak osamdeset i pet se šalje dalje na teren. Koliko njihova pomoć znači ljudima, dovoljno govori da su vozači koji nose hranu na vratima svake kuće dočekani riječima: "Bog vas blagoslovio, dico moja."

- Dečki su odlični, ne bi bili bolji ni da sam ih sama rodila. Sve nam naprave što zamolimo, donesu lijekove iz grada, plate račune za vodu i struju, kaže Kristina Šikić iz Korlata.

Ona živi u kući zajedno s mužem Jurom. Jure je nepokretan. Dok je cijepao drva, cjepanica ga je pogodila u nogu. Rana u kombinaciji sa šećernom bolesti rezultirala je time da mu je na kraju desna noga amputirana. Život nije prestao šibati Juru nakon tog nemilog događaja. Za vrijeme okupacije nije želio napustiti svoje selo. Četnici su ga zarobili i mučili. Vezivali su mu ruke bodljikavom žicom, a posljedice su vidljive i danas. Teško je vidjeti Juru kako se pomiče po hladnom, betonskom podu odgurujući se osakaćenim rukama. Pitanje je samo kakav bi život imali on i njegova žena kada ne bi bilo Crkve koja je osnovala Caritas.

Nije lako ni njihovoj sumještanki Milici Bulić, rođenoj 1924. godine. Živi sama u kući vlažnih zidova. Muž je odavno umro, a djece nisu imali. Slabo vidi i praktično se ne miče s kućnog praga.

- Sama sam jadna, ne mogu ništa. Imam 700 kuna socijalne pomoći. Dođe mi jedna curica iz sela malo počisti po kući, kaže Milica Bulić.

Slučajevi se rješavaju odmah

Ovo je samo dio ljudi kojima Caritas pomaže. Srećom, radi se o učinkovitoj organizaciji koja ne trpi birokraciju i priznaje samo rad. Nema nepotrebne papirologije, slučajevi se rješavaju odmah. Zna se da u Caritas nitko ne dolazi moliti pomoć ako mu ona stvarno nije potrebna i to odmah. Čovjek iz nekog sela koji ujutro dođe zatražiti pomoć isti dan će dobiti ručak u svom domu.

- Sigurni smo da radimo dobru stvar. Svaki dan kucamo na vrata tih ljudi. Oni nas očekuju, raduju se, znaju da će netko doći i vidjeti u kakvoj su situaciji. Naša prisutnost na terenu im pomaže u tome da što duže ostanu u svojoj kući, na svom ognjištu, kaže voditeljica socijalne službe u Caritasu Zadarske nadbiskupije Mirjana Tadić nastavlja.

- Radimo neprekidno sedam godina i širimo svoj teren. Pokrivamo preko osamdeset posto benkovačkog područja, a hranu dostavljamo i ljudima u općini Stankovci. Trudimo se pokriti cijelo benkovačko područje, pružiti pomoć svima kojima je potrebna. Sada imamo dva tima, a trebao bi nam još jedan i tada bismo bili sigurni da su svi pokriveni. Nije isključeno da ćemo to napraviti u budućnosti. Razumijemo da je sada teško vrijeme, ali uz podršku svih onih koji su prepoznali naš rad vjerujemo da ćemo uspjeti i u tome.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno