Bolje ne može…

Slika korisnika mkvanja
Sinergija 1+1=3
Žižula

Zanimljivo kako takva jedna jednostavna rečenica može imati odgovora koliko i ima ljudi. I ne samo toliko. Što je to najbolje od najboljeg se u svakom trenutku našeg dan, života i uzrasta mijenja. Što je vama prvo palo na pamet? Hrana? Uspjeh? Ljubav? Što u ovom trenutku dok čitate smatrate najbolje od najboljeg, nešto od čega jednostavno nema više ništa. Vrh planine naših apsolutnih želja.
U Italiji postoji fraza koja se koristi kada želimo označiti da toliko u nečemu uživamo, da se više od toga uopće ne može. »Andare in brodo di giuggiole« Otići (rastopiti se) u juhu od žižula.
Zaista čudno zvuči. A evo i priče koja se skriva iza te uzrečice.
Žižula, (lat. Zizyphus jujuba) iz porodice krkavina, poznato i pod imenima čičindarica, kineska datulja, čimičak. Malo stablo azijskog podrijetla koje se tijekom stoljeća široko udomaćilo i u svim mediteranskim zemljama. Plodovi se, jednom kada su zreli, smeđe do crvene boje, s brašnastom teksturom i slatko - kiselkastog okusa. Mogu se jesti svježe ili se, nakon nekoliko dana od berbe, osuše; vrlo su pogodni i za pripremu džemova i sirupa ili recept za neke likere.
Likeri na bazi žižule bili su poznati među mnogim civilizacijama u mediteranskom slivu. Egipćani i Feničani stvorili su najstarije pripreme za koje znamo. Herodot je u svojim Odisejama usporedio sa datuljom, opisujući posebnim veseljem »slatku opojnu tekućinu« koja je vjerojatno zaslužna za prpošno opijanje Odisejeve družine. Starim Rimljanima je pak bila simbol tišine, zasađenu u hramovima boginje Prudenze, koje je narod pak slavio,(za pretpostaviti nimalo tiho) fermentiranim šećerima iz ovog voća, koje je pristojno drmalo »u glavu«.
Tijekom srednjeg vijeka zanatske mudrosti drevnog stanovništva uspjele su se sačuvati u spokoju na selu i u sjeni samostana. I konačno, s renesansom, žižule i njeni plodovi upoznali su neku vrstu druge mladosti, uistinu istinski plemeniti trenutak. U to vrijeme, u blizini jezera Lago di Garda, moćna obitelj Gonzaga imala je ljetnu rezidenciju »Il Serraglio«: ovdje se proizvodio i nudio gostima ukusni eliksir nazvan - »juha od žižula«. U stvari liker, idealan za punjenje kolača i toćanje suhih keksa, ili kao liker u elegantnim čašama. Slava te »juhice« i njezino djelovanje se toliko proslavilo da je postalo poslovično, a značio je da kada je nekome toliko dobro, da bolje ne može-ide u juhu od žižula, rastopi se od miline, doživi apsolutno savršenstvo osjetila, okusa, njuha, a bome i opijenosti. Taj liker još uvijek postoji, i proizvodi se uglavnom na najjužnijem dijelu Lago di Garda.
Kod nas ovo voće uglavnom završi svježe u ustima ili u rakiji, poneko ih suši no uglavnom ovdje završava naš interes. Kada prođe sezona, prođe i naše zanimanje za žižule.
No ne i za Kineze. Tamo je to dio medicine već 4000 godina, a njihova znanost je toliko zainteresirana za ovo voće koje je kod njih prisutno u svakodnevnom životu kroz cijelu godinu, da ovu biljku vrlo temeljito istražuju njihovi laboratoriji.
Na dizanje obrva, koje sada zamišljam dok ovo čitate, i misao: žižula?! Neš ti nje, slatka, hrskava, pomalo ko jabučica, no… mislim… Žižula?! Osim nje, ima li kojeg ljekovitog bilja u ovom periodu, pusti žižulu…
E pa ona JEST ljekovita biljka u ovom periodu. I to toliko da jednostavno-bolje ne može!!! Jača imunitet, osnažuje kosti, pomaže u mršavljenju, proljepšava kožu, potiče probavu, štiti od stresa, pomaže kod depresije i nesanice, snižava krvni tlak, ublažava bolesti jetre, pomaže kod alergije, smanjuje rizik od leukemije i raka kože… I ne, ovo nije uobičajeni: ova biljka je dobra za sve i svašta đir. Žižule rade sve ovo! Koriste se kao izuzetno ukusan-čaj, liker, suho voće za grickanje, svježe, marmelade, sirupi.. I to plodovi, sjemenke, korijen…
Sadrže magnezij, bakar, niacin, mangan, fosfor i željezo, 18 najbitnijih aminokiselina koje pomažu u formaciji proteina (proteini izgrađuju tkiva, stanice, ali i enzime esencijalne za zdravu funkciju organizma) krcate su kalcijem, vitaminima C, B1,B2 i A. Istraživači su identificirali osam flavonoida u plodu žižule, uključujući spinosin i swertish, koji djeluju umirujuće što opravdava tradicionalnu upotrebu sjemenki žižule u kineskoj medicini za anksioznost i nesanicu. I to ne samo da vas uspava, već i smiri i razveseli. Jednostavno popiti čaj od suhih žižula i to sa guštom, i to je sve što terbate napraviti. Pa će one zaustaviti oštećenja uzrokovana oksidativnim stresom, a tako bi mogle spriječiti razvoj neuroloških bolesti. Pozitivno utječe na crijevnu floru i smanjuje izloženost crijevne sluznice toksičnom amonijaku i drugim štetnim spojevima, tretman je za kronični zatvor te bolesti jetre. Potiče rast kose, koristi se za smanjivanje bora, njegu suhe kože, snižava temperaturu, pomaže kod bolnih mišića, zglobova reumatskih upala, povećava izdržljivost.
I sve to u tako ukusnom izdanju! Tko je još vidio da lijekovi mogu biti ukusni. Stvarno, bolje ne može, poželim se rastopiti od miline u slatkoj, opijajućoj juhici od žižula!!!

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3 (2 glasova)