BORBA S VIRUSOM Dobar učinak na covid-19 pokazali lijekovi klorokin i tocilizumab

Liječnici Opće bolnice Zadar proveli su kliničko istraživanje prvog terapijskog iskustva liječenja covid-19 infekcije i u najnovijem broju stručnog časopisa Acta Medica Croatica (Vol. 74 No. 2, 2020.) zaključili da su dobar učinak u različitim fazama infekcije pokazali lijekovi klorokin i tocilizumab. Analiza se odnosi na prvo razdoblje epidemije, od 10. ožujka do 9. svibnja, kada su na području Zadarske županije ukupno testirane 1983 osobe, od koji je 85 osoba imalo pozitivan nalaz na SARS-Cov-2. Jedan asimptomatski bolesnik primljen je zbog potrebe neurokirurškog zahvata. Među SARS-CoV-2 pozitivnima bilo je petero djece od četiri do 11 godina, no nijedno od njih nije hospitalizirano.
U Općoj bolnici Zadar je od ove bolesti u spomenutom razdoblju liječena 31 osoba, čija je prosječna dob iznosila 62,7 godina. Većina pacijenata, njih 27, za početnu je terapiju uzimala već poznati antimalarik klorokin, a troje bolesnika kombinaciju antivirusnih lijekova lopinavir/ritonavir, stoji u tekstu Akademije medicinskih znanosti Hrvatske.

Samo jedan smrtni slučaj
Petero bolesnika iz skupine liječenih klorokinom premješteno je u Jedinicu intenzivnog liječenja (JIL) zbog razvoja bolesti i potrebe za mehaničkom ventilacijom. Oni su liječeni drugom antibiotskom terapijom zbog pogoršanja upale pluća. Troje od njih liječeno je tocilizumabom s dobrim terapijskim ishodom u svih, kaže se u tekstu čija je vodeća autorica specijalistica infektologije dr. med. Vedrana Terkeš.
Tocilizumab je lijek koji sadrži bjelančevinu specifičnih imunoloških stanica koje blokiraju širenje upalnog procesa.
Prosječno trajanje hospitalizacije iznosilo je 12 dana. Samo jedno liječenje što čini tri posto hospitaliziranih pacijenata, završilo je smrtnim ishodom. Bio je to bolesnik u dobi od 88 godina, koji je imao teško popuštanje srca, odnosno bolest koja vodi do zatajenja srčanog mišića. On je liječen početnom terapijom lopinavir/ritonavir.
Ovi zadarski liječnici su u istraživanju naveli kako su od ovog 31 bolesnika uzeti anamnestički podatci o pojavi simptoma bolesti, rizičnim čimbenicima infekcije, kao i podaci o kroničnim bolestima. Prema težini infekcije bolesnici su pripadali svim pet skupinama: asimptomatski, lakši, umjereni, teški i kritični, a kojih je bilo 15.
Uz rutinske laboratorijske nalaze u slučaju progresije bolesti korištena je i koncentracija interleukina-6. U svih je bolesnika učinjen rendgenski (RTG) pregled pluća, a u manjeg broja to uglavnom teških bolesnika i CT (kompjutorizirana tomografija) pluća.

Bez konktradindikacija za terapiju
Od bolesnika početku je njih 27 liječeno klorokinom ili kombinacijom klorokina i doksiciklina (u bolesnika s pneumonijom odnosno upalom pluća), a u njih troje početna terapija bila je kombinacija lopinavir/ritonavir. Ni u jednog bolesnika nisu zabilježene kontraindikacije za terapiju (npr. srčana dekompenzacija, terminalna renalna insuficijencija odnosno popuštanje bubrega, anemija, hipoglikemija odnosno niski šećer u krvi…).
U troje bolesnika korištena je kombinacija lopinavir/ ritonavir, u dvoje s blažom infekcijom, i u trećeg s teškom infekcijom i kontraindikacijom za terapiju s klorokinom (teža kardiomiopatija odnosno popuštanje srca).
U petero bolesnika s brzom progresijom pneumonije i razvojem respiratorne insuficijencije korištena je uz klorokin i kombinacija teikoplanina i beta-laktama (penema), a u troje od njih (prije nastanka akutnog respiratornog distres sindroma, ARDS-a) korištena je i terapija anti-IL-6 monoklonskim antitijelom (tocilizumab).

Potreba druge terapije
Potreba za drugom antibiotskim terapiju zbog progresije pneumonije zabilježena je u petero bolesnika (16,1 %) i kod njih je korištena kombinacija teikoplanina i beta-laktama. U troje kritičnih bolesnika s brzom progresijom pneumonije i razvojem respiratorne insuficijencije, koji su premješteni u JIL na mehaničku ventilaciju, korišten je tocilizumab s vrlo dobrim ishodom u svih troje. Nisu zabilježene značajnije nuspojave ni kod primjene klorokina, ni tocilizumaba.
U ovom kliničkom istraživanju je zaključeno kako su se klorokin i tocilizumab pokazali u različitim fazama covid-19 infekcije dobar učinak i mogu se preporučiti za današnje terapijske protokole.
Upozorili su kako covid-19 pandemiju, prouuzročenu SARS-Cov-2 virusom iz porodice beta-koronavirusa, prati visoka stopa oboljelih i smrtnosti te nepostojanje specifičnog lijeka i cjepiva za tu bolest. Time su terapije svedene na pokušaje kontrole infekcije raznim antivirusnim lijekovima, sekundarnih bakterijskih infekcija, odgovora organizma i mogućih komplikacija, a kontrola epidemije svedena je na dijagnostiku i mjere izolacije bolesnika i zaraženih osoba.
 

Sastav tima koji je proveo istraživanje

Zadarski liječnički tim koji je proveo ovo kliničko istraživanje djelovao je u sljedećem sastavu: Vedrana Terkeš, Miro Morović i Marija Perić Bešlić s Odjela za infektologiju, Neven Birkić s Odjela za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju, Edi Karuc s Odjela za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu i Anela Tolić s Odjela za kliničku radiologiju Opće bolnice.
 

Najčešći simptomi kašalj i vrućica

U spomenutom razdoblju u kojem je 31 osoba hospitalizirana, njihova prosječna dob bila je 62,7 godina (od 20 do 87 godina), podjednako muškog i ženskog spola (51,6 %/ 48,4 %), starijih od 65 godina bilo je 41,9 posto, a od popratnih bolesti rizičnih za teže oblike infekcije najčešće se radilo o hipertenziji (povišen krvni tlak)(48,4 %). U odnosu na težinu bolesti najčešće se radilo o umjereno teškim kliničkim oblicima (51,6 %) s radiološki dokazanim pneumonijama, a jedna osoba je primljena bez simptoma infekcije (zbog potrebe neurokirurškog zahvata). Najčešći simptomi bili su vrućica (73,3 %) i kašalj (80,0 %), a anosmija (gubitak osjeta njuha) je zabilježena u troje bolesnika (10 %). Većina bolesnika zaprimljena je u prvom tjednu bolesti (24, tj. 80 %). Hipoksemija (manjak kisika u krvi) s potrebom terapije kisikom zabilježena je u 19 (61,3 %) bolesnika.