Najzahtjevnija vještina tekstilnog rukotvorstva tema plesne uspješnice

Zadarski je plesni ansambl novu plesnu sezonu nastavio gostovanjem baleta HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke, koji su se zadarskoj publici predstavili baletom »Čipka«, koju su okarakterizirali, ne samo kako najveću plesnu predstavu, u sklopu ovogodišnje plesne sezone, već kao i najveću plesnu predstavu, koju je Zadar vidio u posljednjih desetak godina.
Tim smo povodom razgovarali s Mašom Kolar, koreografkinjom predstave i trenutačnom ravnateljicom baleta HNK Ivan pl. Zajc.

Inspiracija u tradiciji
Temu baleta »Čipka« koreografkinja je našla u bogatom nasljeđu jedne od najpoznatijih hrvatskih kulturnih i etnoloških tradicija – paškoj čipki..
– Inspiracija i neiscrpan izvor za stvaranje koreografske strukture i fraziranje ovog suvremenog baleta dolazi prvenstveno iz ritma i iz strukture čipke. Na gotovo jednak način inspirirala me je i autorska skladba Tene Vincek Novak, koja se vrti kružno i spiralno poput tkanja čipke, kazala je za početak Kolar.
Tijekom stvaranja koreografije, pomogla se povijesnim zapisima o čipkarstvu, životu čipkarica, paškoj nošnji i folklornoj glazbi.
– Osobitost ovog procesa je dosljednost da koreografiji ovog projekta priđem iz drugačijeg, meni stranog kuta. Inspiraciju namjerno nisam tražila unutar vlastitog medija, u folklornim plesovima već u kanonskim postupcima čipkarenja, u samom materijalu čipke, u igli, batićima, nitima i njenoj ornamentici. Struktura čipke postala je temelj koreografske strukture, a transpozicijom materijala i ornamentike u ples, polako smo stvarali koreografske elemente. Upravo zbog navedenog procesa ja čipku danas ne poimam samo kao jedno od glavnih obilježja nematerijalne kulturne baštine već je kao priču plesa, istaknula je Kolar.

Suživot tradicionalnog i modernog
Kroz tematiku čipke, njenu strukturu i ritam, Kolar je pronašla izvor za strukturu koreografije, koja kroz prizmu čipke istražuje odnos suvremenog i tradicionalnog.
– Folklor ima dugi život u hrvatskoj umjetnosti, posebice u domeni glazbe i plesa, ali i u likovnoj umjetnosti. Neka od najuspješnijih scenskih ostvarenja nadahnuta su folklorom, primjerice »Licitarsko srce« i »Ero s onoga svijeta«. Ova djela zadržana su na repertoaru naših profesionalnih kazališta do današnjeg dana. Upravo me učestala upotreba spoja plesne umjetnosti i kulturne baštine upozorila da bih u svojem koreografskom radu trebala krenuti drugačijim putem, kroz razumijevanje izrade čipke i njene vrijednosti u širem društvenom kontekstu, objasnila je Kolar.
Inspiraciju za koreografiju pronašla je u samim elementima i alatima čipkarenja. Plesni potencijali čipkarskog umijeća, koje Kolar predstavlja kroz baletnu predstavu su vještina, fini rad, preciznost, strpljivost i vrijeme.
– Kaže se da je čipkrastvo »najzahtjevnija vještina tekstilnog rukotvorstva« i kako je čipkaranje sinonim za tihi, dugi rad u zajednicama anonimnih žena. Stoga osjećam bliskost između dva tjelesna medija: finog ručnog rada i plesa, rekla je Kolar, te za kraj prokomentirala suživot kulturnog nasljeđa i suvremenog društva, koji komentira kroz predstavu.
– Koreografski rad nikad nije usamljen rad, on se odvija u otkrivanju veza. U slučaju ove plesne predstave bitno mi je bilo pitati se koliki dio kulturnog nasljeđa mi svjesno percipiramo i koliko je on za nas suvremenjake živ? Uspije li se dio nasljeđa iz svijesti umjetnika transformirati u neku vrstu izvedbenosti ostaje nada da kulturno nasljeđe može biti živ kontekst suvremenosti. Čipka i čipkarstvo u našoj regiji imaju dugu i prepoznatljivu tradiciju. Stavljanjem čipke u suodnos sa plesom nadam se da učvršćujemo spone između jučer i danas, zaključila je Kolar.