Troje mališana za Božić poželjelo struju

Željela bih samo priliku da mogu djeci ispuniti ovu želju, da ne dočekaju Božić u mraku – kaže Katarina Karamarko, majka troje djece u dobi od 12, 11 i 8 godina, napominjući kako se sve može ostvariti uz samo malo dobre volje obrovačkih vlasti

Troje mališana u dobi od 12, 11 i 8 godina, Patrik, Dominik i Martina Karamarko iz Ribnice kod Obrovca, za razliku od svojih vršnjaka koji za nadolazeće božićne blagdane maštaju o darovima u kojima će pronaći igračke i slatkiše, za Božić 2011. godine oni su poželjeli božićno drvce obasjano šarenim lampicama. Njihova peteročlana obitelj naime, već tri mjeseca živi u obiteljskoj kući u izgradnji bez struje, što ovim mališanima i njihovim roditeljima, Katarini i Draganu, uvelike otežava život.
Obitelj Karamarko do prije sedam mjeseci živjela je u Otišiću u zajedničkom domaćinstvu s Draganovim roditeljima, no sobica od deset metara četvornih postala im je pretijesna.
Struju posuđivali od susjeda
– Nismo više mogli tako živjeti jer sve troje djece idu u školu i trebaju prostora za učenje, odlaganje svojih stvari i slično. Kuću već godinama sami gradimo, a ovo proljeće konačno smo uspjeli osposobiti prizemlje za useljenje. Struju smo za početak posuđivali od susjede, a vodu, koju također nemamo u kući, donosili smo iz obližnjeg bunara – priča Katarina te dodaje kako je njihova susjeda koncem ljeta otišla u Zagreb gdje inače i živi, nakon čega više nisu mogli koristiti njezinu struju. Nadali su se, dodaje, kako će im Grad Obrovac izići u susret te im omogućiti privremene priključke na elektromrežu i vodovod, odnosno dok ne ishode svu potrebnu dokumentaciju za legalizaciju objekta, no to se pokazalo nemogućom misijom.
– U nekoliko navrata odlazili smo u gradsku upravu, ali su nam rekli da priključke ne možemo dobiti sve dok ne izradimo projekt izvedenog stanja i ne legaliziramo objekt. Problem je što sve to košta, a samo suprug radi i to privatno. Kako je teška situacija svima, posla nema dovoljno, pa se onim što zaradi nas petoro jedva prehranjujemo – kaže Katarina, Slavonka koja je nakon udaje za supruga Dragana, iz centra Osijeka preselila u Otišić. Ništa joj, kaže, nije teško, pa ni živjeti na selu, mijesiti i peći kruh, iskuhavati dječju odjeću u kanti na improviziranom ognjištu pokraj kuće i slično. No, sve to teško pada njezinim mališanima koji u 21. stoljeću žive u uvjetima kako su ljudi živjeli prije 200-tinjak godina. Iako u kući imaju televizor i računalo, oni ga bez struje ne mogu koristiti. Problem su i mobiteli jer ih nemaju gdje puniti, a svoje domaće uratke i sve školske obaveze moraju dovršiti do 16.30 jer je zimi tada već mrak. Najstariji Patrik ima u školi problem s informatikom, no dijete, kaže njegova majka Katarina, nema gdje vježbati.
Dobra volja postoji, ali zakon kaže drugo
U Gradskoj upravi Obrovac kažu kako su informirani o slučaju mlade obitelji Karamarko, no da im ne mogu pomoći iako su, prema priči mještana Ribnice i okolnih mjesta, nekim mještanima s istim uvjetima priključci spojeni.
– Zna se protokol. Uz svu dobru volju toj obitelji ne možemo pomoći jer bi to značilo raditi suprotno zakonu. Nitko neće riskirati svoj posao i priključke im spojiti ilegalno. To je jednostavno nemoguće – kaže Gordana Renić, pročelnica za gospodarstvo Grada Obrovca. Na naš upit tko je i kako spojio priključke nekim obiteljima u susjednom naselju Crna Punta, Renićeva nije mogla odgovoriti jer, kako je kazala, za te slučajeve nije čula. Isto tako, nije informirana ni o tome da su radove na iskopima za dovod elektromreže i vode kopali strojevi obrovačkog komunalnog poduzeća Infragrad. Ona će, kazala je, sve te informacije provjeriti, a u međuvremenu, obitelji Karamarko ne preostaje ništa do čekati bolja vremena ili dobru volju ljudi iz općinske vlasti i to uz svijeće.
– Željela bih samo priliku da mogu djeci ispuniti ovu želju, da ne dočekaju Božić u mraku – kaže Katarina Karamarko napominjući kako se sve može ostvariti uz samo malo dobre volje.

Pravo na obnovu ne mogu iskoristiti na novoj kući

Peteročlana obitelj Karamarko ostvarila je pravo na obnovu obiteljske kuće, u ratu uništene. To podrazumijeva stotinjak metara četvornih stambenog prostora i priključke za struju i vodu.
– Mi nismo iskoristili pravo na obnovu jer smo imali ovaj teren u Ribnici gdje smo željeli graditi kuću. Uz malo dobre volje, iako još nismo prikupili svu dokumentaciju za legalizaciju objekta, mislim da bi se naša sadašnja, teška situacija, mogla riješiti. Pa nitko te ljude za obnovu nije pitao imaju li građevinsku dozvolu ili ne – zaključila je Katarina Karamarko.