OBNOVA ESKADRILE: Ozbiljno zastala nabavka aviona F-16 Barak iz Izraela

Nakon što su preko Kninske tvrđave ljetos preletjela dva izraelska aviona F-16 Barak, priča o nabavci novog hrvatskog borbenog zrakoplova povukla se iza zavjese. Ovog tjedna ministar obrane Damir Krstičević odbio je odgovor na pitanje što je s potpisivanjem ugovora s Izraelom o nabavci 12 zrakoplova, vrijednim oko 500 milijuna eura, već se pravio nevješt. Unatoč činjenici kako cijela svjetska zrakoplovna zajednica bruji o tome da je hrvatska nabavka ušla u slijepu ulicu.
Možda ne tako drastično, situaciju opisuju naši izvori, ali da je došlo do zastoja u tome se svi slažu. Naravno, uslijedile su spekulacije koje, zanimljivo je, imaju zajedničku “potku”. Ona kaže da su se u igru ubacili Amerikanci koji su trenutačno stavili ruku na ovu isporuku. No počnimo iz početka.

Osuvremenjivanje eskadrile
Zadarski list još je 2004. objavio da Hrvatska nabavlja jednu od prve dvije inačice zrakoplova F-16. Taj podatak bio je dostupan široj javnosti, ali osim zainteresirane stručne javnosti malo tko je tad na tu informaciju obraćao pažnju. Vrhu države je tek 2007. službeno bilo jasno da ako želi čuvati svoje nebo, obvezu koja mu slijedi iz pristupanja NATO-u, mora nabaviti avione koji će zamijeniti postojeće MiG-21 Bis i UMD. U međuvremenu su provedena dva “sumnjiva” remonta u Rumunjskoj i Ukrajini, od kojih se potonji još istražuje. Daleko od očiju javnosti, Sjedinjene Američke Države 9. svibnja 2011. nude Hrvatskoj polovne F-16, ali Block 15 i 25. Zatim je uslijedila nova ponuda. Block 50/52, ili šesnaestice koje su kupili Poljaci. Zanimljivo je da u tom trenutku blokovi 15 i 25 nisu bili na raspolaganju. Opremanje zrakoplovom F-16 trebalo je biti provedeno u sklopu European Regional Fighter Acquisition Programa ili ERFAP-a. Po tom programu F-16 je trebao stići u Rumunjsku, Bugarsku i Hrvatsku. Program je realiziran samo u Rumunjskoj i to iz stoka portugalskog ratnog zrakoplovstva.
Ova nabavka predviđala je isporuku zrakoplova, zemaljske opreme, pričuvnih dijelova, dokumentacije, ali bez naoružanja. Jedan takav avion koštao je tada 79,7 milijuna američkih dolara ili po tadašnjem tečaju 56 milijuna eura. Cijena samog zrakoplova bez “poputnine” u blocku 50/52 iznosila je tad 60,7 milijuna američkih dolara. Definirano je i koštanje sata letenja u iznosu 5.500 eura.

Želja za Gripenom
Naravno, ništa od toga se nije realiziralo, a u prvi plan je izbio JAS 39 Gripen, koji je postao tiha “patnja” hrvatskih pilota. Sve se činilo da se ide ka nabavci ovog švedskog ljubimca, ali loša iskustva Čeha i Mađara, povukla su ručnu kočnicu. Navodno se otkrilo da je isporuka inačice namijenjene Hrvatskoj bila daleko skuplja od one koju SAAB knjiži švedskoj vladi, ali tu informaciju nitko nije potvrdio, ali ni opovrgnuo.
U međuvremenu hrvatski zračni vatrogasci uspješno su obranili Svetu zemlju od velikih požara na otvorenom. Na priči da se Izrael želi opremiti najnovijim američkim zrakoplovima F-35, mala Hrvatska hoće “ušićariti” nešto od impozantne flote “abartiranih” izraelskih šesnaestica. No ovi avioni nisu stari pet, 10, 15, nego 30 godina i to je ono što je u deklariranoj cijenu upalo u oči svima koji se profesionalno bave avijacijom. Konzultirajući se s jednim od hrvatskih vojnih diplomata, doznali smo da nije u pitanju avion koji se treba prirediti samo za “panoramsko” letenje od točke A do točke B, nego o borbenom multirolcu, sposobnom zračnom policajcu i instrumentu odvraćanja potencijalnog agresora. Kakav je zmaj aviona, koliko je istrošena unutrašnjost aviona, pitanja su koja su sasvim logična jer izraelski piloti, zbog stalne ratne ugroze, imaju jedan od najvećih broja naleta na svijetu.
Nedavno su objavljeni dijelovi iz Prezentacije ponuda za višenamjenski borbeni zrakoplov. U toj prezentaciji je navedeno da jedino Barak, ako prođe SLEP, može letjeti dodatnih 3.000 sati. Upravo taj SLEP ili u prijevodu niz aktivnosti usmjerenih ka produljenju vijeka trajanja zrakoplova, mora obaviti američki Lockheed Martin, kompanija koja proizvodi u svrhu vojnih potreba, a ne Izrael. Stoga je to postao je problem br. 1. Da bi se uopće proveo SLEP, Lockheed Martin traži vraćanje zrakoplova na “tvorničke postavke”. Znači, Izrael bi trebao ukloniti sve svoje “gadgete” kojima je nadogradio Barak na stupanj jednog od najboljih borbenih zrakoplova u svijetu. Bugarska se ovim pitanjem uopće nije htjela baviti pa je “hladno” dva put odbila ponudu koju je Hrvatska prihvatila ili to još nije, budući da ugovor o nabavci još nije potpisan. Uz sve to, Lockheed Martin ne može jamčiti za izraelske zrakoplove da mogu letjeti tih famoznih i dodatnih 3.000 sati.

Skromni "off set"
Na stranu kalkulacije koje se pojavljuju da su nabavke Gripena i F-16 Block 70 kojeg je, usput budi rečeno, nabavila Slovačka, u konačnici jeftinije, iako se za isti broj zrakoplova cijene kreću “debelo” preko milijarde eura. Štoviše, izgleda da je u pitanje došla i isporuka dvaju dvosjeda Brakeet. HRZ bi taj dvosjed koristio za obuku i trenažu, ali su to u biti borbeni dvosjedi načičkani izraelskim borbenim sustavima. Navodno, ta dva zrakoplova daleko premašuju cijenu od 500-tinjak milijuna eura.
Na sve to objave, ministar Krstičević šuti kao zaliven. Šuti i o navodima iz prezentacije da je gospodarski učinak nabavke Baraka svega 10 posto jer Izrael, kao i Sjedinjene Američke Države, a za razliku od Šveđana, ne “ferma” puno tzv. off set. Navodno bi Zrakoplovni zavod u Velikoj Gorici, umjesto značajnog transfera “know-how”, tek “zavarivao” podvjesne spremnike goriva za Barake. Naravno da se ovo zadnje može s rezervom promatrati, ali ako je barem mali postotak svih ovih navoda točan, onda Hrvatska ima o čemu razmišljati. Napose njen ministar obrane.

Baza za F-16 Barake
Gdje će bit baza novih borbenih zrakoplova F 16 još se ne zna. Jedina prava baza jest ona u Zemuniku, ali planirane investicije ne govore da bi Baraci došli u Zadar. Sigurno je da bi dežurni dvojac zrakoplova ostao na Plesu. Međutim, u javnosti se šuškalo da francuskim koncesionarima nije baš drago gledati stare “miguše” koje imaju prvenstvo nad prelijepim novim putničkim zrakoplovima. No i ovdje neslužbeno doznajemo da su te stvari čvrsto definirane ugovorom, ali se ne zna na koje vremensko razdoblje. Za sad se ne razmišlja o ponovnom aktiviranju baze Pula, ali i ta informacija do kraja nije potvrđena.