POPLAVA TUĐICA U doba pandemije zarazili smo se novim anglizmima – »lockdown« i »online«…

Život nam počinje sličiti na »show«, sve skupa postaje pomalo »cringe«, »by the way« iščekujemo ponovni »lockdown«, mogli bismo ponovno »online« gdje će nam jedini kontakt biti »chat«. »Long story short«, zaključajmo najprije čistoću drevnog i lijepog jezika Hrvata, kako davno reče veliki pjesnik Vladimir Nazor.
Prisjetimo se, pojavom koronavirusa, u naš se jezik nastanio još jedan (ne)potrebni anglizam – »lockdown«. Prema Pojmovniku koronavirusa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, riječ je o uvođenju karantene ili restriktivnih mjera da bi se povećala sigurnost. Doduše, najprije smo ipak govorili o zatvaranju, ali bilo je dovoljno da nekoliko puta čujemo engleski pojam na televiziji, posebice na programima komercijalnih televizija, i »lockdown« je postao općekorišteni termin.

«Zatvaranje«
Međutim, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje ovih je dana preporučio da se umjesto engleskog naziva »lockdown« u javnosti i medijima koristi hrvatski naziv »zatvaranje«.
– Engleski naziv »lockdown« tvoren je od sastavnica »lock« (zaključati) i »down« (dolje). Engleska riječ »lockdown« znači »zatvaranje, zaključavanje, blokada, izolacija«, stoji u priopćenju koje potpisuje ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić.
– Razlikuje se potpuni »lockdown« (katkad se u tome značenju upotrebljava i samo »lockdown«) i djelomični ili meki »lockdown«. U hrvatskim se medijima pojavljuju i nazivi »potpuno zatvaranje« i »djelomično zatvaranje«, pa te nazive treba preporučiti u hrvatskome standardnom jeziku, poručuje Institut.
O spomenutim tuđicama koje se udomaćuju u hrvatskom jeziku govore nam, dr. sc. Ivan Poljaković, doc.,voditelj Centra za strane jezike na Sveučilištu u Zadru te dr. sc. Mile Mamić, redoviti profesor u trajnom zvanju na zadarskom sveučilišnom Odjelu za hrvatski jezik i književnost.

«Karantena«
– Uporaba anglizma »lockdown« u hrvatskom jeziku je potpuno nepotrebna i izlišna. »Lockdown« na engleskom uglavnom označava sigurnosne mjere u nekim hitnim slučajevima kako bi se spriječilo da ljudi napuste ili uđu u neku zgradu, ili mjesto. Na hrvatskom jeziku »under lockdown« znači »pod ključem«, npr. cijela škola je pod ključem zbog policijskog izvida. »Lockdown« se može koristiti i u smislu sprečavanja širenja zarazne bolesti, ali je za to adekvatnija riječ »quarantine« što označava nametnutu striktnu izolaciju radi sprečavanja širenja zaraznih bolesti. A hrvatska inačica te riječi je »karantena«. Dakle, mi imamo hrvatske inačice za obje ove riječi te je zaista nepojmljivo da se u svakodnevnom obraćanju javnosti od strane državnika, političara i javnih osoba toliko, rekao bih, unakazuje hrvatski jezik. Još je žalosnije da neki institut u kojem bi trebale sjediti mjerodavne i stručne osobe predlaže jedan besmislen prijevod nečega za što već postoji adekvatan izraz u hrvatskom jeziku, objašnjava Poljaković.
I jezikoslovac Mamić, jedan od triju urednika časopisa »Jezik«, svakako ističe potrebu za hrvatskim terminom, ali dopušta i supostojanje dvaju naših naziva.
– Ta je riječ buknula u vezi s klubom u Slovenskoj 9 u Zagrebu i njegovim vrlim posjetiteljima. Većina njih govore »lockdown« i krše ga. Taj novi anglizam prema njegovu značenju svakako treba zamijeniti našom riječju, bilo »zatvaranje« ili »zaključavanje«. Mogu neko vrijeme biti i dvije hrvatske zamjene, pa koja prevlada, kaže Mamić.

Jezični purizam
Uslijed globalizacije, razvoja tehnologije, utjecaja društvenih mreža, kao i zapadne industrije zabave, sve je više posuđenica među kojima se najviše ističu anglizmi, a ponajprije ulaze u jezični korpus mladih. Valja razmisliti o tome je li to zaista nužno i koliko ugrožava jezik koji je, razumije se, iznimno važan dio nacionalnog identiteta.
– Svakako da anglizmi kao i druge tuđice mogu ugroziti hrvatski (kao i bilo koji drugi) jezik. U kojoj mjeri, to ovisi o samoj rasprostranjenosti uporabe tuđica u hrvatskom jeziku, što opet ovisi o općoj kulturi, a ponajviše o politici, tj. vlastodršcima koji kreiraju jezičnu politiku. Mislim da smo kod nas u Hrvatskoj već prešli granicu dobrog ukusa što se tiče uporabe anglizama, upozorava Poljaković.
S druge strane, Mamić smatra da smo narod koji drži do jezičnog purizma i da koristimo tuđicu dok ne oformimo svoj izraz.
– Dok za neki novi pojam nemamo vlastitu riječ, služimo se privremeno tuđicom, ali kao narod koji drži do jezične kulture nastojimo što prije stvoriti svoju riječ. Nekima je uporaba tuđica znak kulture, a nama je, hvala Bogu, znak nekulture. Težnja za jezičnom čistoćom jedno je od obilježja hrvatskoga jezika, ističe Mamić te nastavlja da je prihvaćanje tuđica promijenilo, primjerice, fonološki sustav, kao i hrvatski jezični osjećaj, što je i novija jezična norma uzela u obzir.

«Jezik se sam brani«
– Pod utjecajem engleskoga pojavljuju se neobične sveze kao nedavno koronavirusi, što nam je stvorilo probleme na svim razinama pa i na jezičnoj, napose pravopisnoj. Ali jezik je sustav. On se i sam brani. Mi mu malo pomažemo, dodaje Mamić.
Poljaković naglašava kako je korištenje tuđica opravdano u vrlo iznimnim situacijama, kada se pojavi neki novi izum ili fenomen, koji još nije stekao hrvatsku inačicu.
I Mamić je suglasan da je rijetko potrebno koristiti tuđice.
– Jedva da ima takvih situacija. Znam da su se neki opirali našoj staroj riječi »proračun«. Bio im je draži »budžet«. Danas smo se ipak naviknuli na proračun (i kućni i državni). Evo. npr. Svjetska zdravstvena organizacija nam je za novu bolest ponudila ‘covid-19’, što medicinska struka uglavnom prihvaća, ali se usporedo pojavljuje i ‘korona’. Nije rijetkost da je u nekoj struci stručni naziv drukčiji nego općenito u praksi. Tako nam je npr. natrijev klorid obično kuhinjska sol. Načelno bih rekao da se služimo tuđicom dok nemamo svoju riječ, ali je što prije stvorimo. Časopis ‘Jezik’, odnosno Zaklada ‘Dr. Ivan Šreter’ svake godine raspisuje natječaj za najbolju hrvatsku novu riječ. Mnoge od tih riječi zažive, kao npr. ‘uspornik’, objašnjava Mamić osvnuvši se i na jaz među terminologijom struke i prakse.

Globalni jezik naspram nacionalnog
Nameće se pitanje zašto smo toliko skloni tuđicama, posebice anglizmima, nedostaje li nam novotvorenica ili jednostavno želimo biti »u trendu«.
– Anglizme koriste uglavnom neobrazovani ljudi ili oni obrazovani koji se žele praviti važni, ili pak oni koji omalovažavaju, pa možda čak i mrze hrvatski jezik, zaključuje dr. Poljaković.
Globalni jezik, tj. lingua franca, odavno jest engleski jezik zbog kako povijesnih, tako i društvenih okolnosti.
– Engleski je nakon industrijske revolucije preuzeo ulogu koju je nekoć imao latinski u zemljama europskoga kulturnoga kruga, pa i u svijetu uopće. On ide zajedno s globalizacijom. Zanimljivo je da je i nakon izlaska Velike Britanije iz Europske unije i dalje engleski jezik dominantan i u institucijama Unije i u zemljama članicama, govori Mamić.
– Na širenje anglizama u hrvatskom, kao i drugim jezicima, svakako u prvom redu utječe globalizacija, koja osim svojih dobrih strana ima i one loše. A širenje anglizama samo je jedna od tih loših strana, skreće pozornost i Poljaković.
Jasno je da su globalizacija i infomatizacija izravno uzrokovale mnoštvo anglizama u hrvatskoj jezičnoj kulturi, ali svakako valja osvijestiti potrebu njegovanja hrvatskog jezika i na to uvijek ukazivati, i to baš mladima koji su češće u doticaju s čudima tehnologije nego nacionalnim piscima. A uočava se da čak i tijekom svjetske pandemije želimo biti ukorak s drugim zemljama, barem koristeći iste nazive za probleme s kojima se suočavamo. (Doris BABIĆ)