Kako najbolje okititi dom za blagdane

21. prosinca je zimski solsticij. Najduža noć i najkraći dan kalendara. Od 22. svaku minutu jača svjetlost i dan se produžuje do ljetnog solsticija 22. lipnja. Naši preci, smrznuti i gladni, počeše slaviti tu dugu noć kao noć čarolija. Štuju tu magičnu noć darovima i žrtvom.
25. prosinca narodi iz prošlosti slave i rođenje Boga. Prije 3.600 u Perziji rodio se Mitre Bog Sunca i Sin Sunca. U Egiptu sjećali su se rođenja Ozirisa i sina mu Ora. U Babilonu slavio se Tamuz, jedini sin boginje Ištvar, koja je krunom s 12 zvijezda oko glave predstavljala majčinstvo i plodnost. Meksiko se klanja Quetzalcoatlu a Yucatan Bacabi. Astečki je Bog Huitzilopoctli vidio svjetlost 25. prosinca. Baš kada su Skandinavci slavili Freyra u Grčkoj se rađa Baccus, a u Siriji Adonis.
Zašto se kažu bogovi rađaju 25. ne 21.? Navodno je 25. deklinacija zvijezde Sunca maksimalna – Sunce se zaustavi. Priča se da je to trenutak kada Sunce najmanje utječe na Zemlju pa je ezoterički nastala “Zelena zraka” iz dubine Univerzuma. To je zraka najveće čiste duhovnosti pod kojom se susreću materijalne sa duhovnim silama.
U doba Rimljana za solsticija su se slavili Saturnali. Vrijeme kada su za uspjehe u poljoprivredi nestajale društvene klase i redalo vrijeme darivanja. Kako se rimsko carstvo širilo na istok, doznalo se za Mitru (274. p k. Car Aurelije ga je i priznao ).
Kod Mitre nalazimo anologiju s Kristom. Rođen je u špilji da se suprostavi Ahrimu; sili zla. Nakon pobjede penje se u nebo svjetlosnim kočijama ocu Suncu. U godini apokalipse vraća se na zemlju da odvoji grešnike od pravednika kojima je daje piće besmrtnosti.
Vratimo se na naš Božić. Po Evanđelju koji priča Luka u Palestini gdje je kraljevao Herod zablistala je velika zvijezda na nebu negdje između 2.009. i 2.002. Sišao je Bogčovjek s neba da spasi ljude istočnoga grijeha da donese svjetlost i istinu paganskome puku. To se obznanilo 25. prosinca kada je Crkva zamijenila kult Mitre s onim Krista – 353 g. Božić stoga postaje ne samo opozicija ritulalima i mitovima, već diskusija, jedinstvo i tolerancija među ljudima, oprost i karitativnost, sve što se stoljećima negiralo kultom Mitre. Božić je skup dubokih duhovnih simbola, ostvaruje snove i pruža nadu.
Dugačak uvod da napišem crticu.
U logoriji ovih blagdana dok nekolicina žena u mojoj hobističkoj radionici stvara male božićne umjetnine, dok vrijedno prenosi to znanje svojoj djeci da bi cijeli mjesec dobio na značenju, u jednom fancy zadarskom dućanu osvijestio me dijalog dviju mladih, modernih damica i besprijekoran ukus kojim odabiru božićne ukrase. Moja stvarnost je arhaična, dosadna, čak nekreativna. U bogatstvu cijena i dizajna, boja i šušura koliko žena dočeka Božić u nadmetanju materijalnim, a ne edukativno duhovnim. Koliko se prijateljica natječe koja će skuplje okititi bor ili cijelu kuću?! Bor u boji slonovače s laganom primjesom vanilije i možda dodirom blass lila. Purpuran s bojom kivija i puno zlata, bor u tonu sa zavjesama i obavezan stolnjak s prugama srebra i rasutim kuglama od brušena stakla. Darovi skupi i s posebnom pažnjom upakirani da pašu jastucima na sofi. Sve je to lijepo – samo ja nigdje ne vidim djecu i ta djeca sutra neće vidjeti vlastitu djecu.
Volim društvene krize. One su kazna za nedolično ponašanje. Šteta samo da i tada stradaju nevini. Pecite kekse sa svojom obitelji za okititi bor i kroz rupicu medenjaka ili paprenjaka provucite mašnicu u boji ljubavi i blagoslova. Sušite naranče i čestitke iz prošlosti pročitajte ponovno. To će biti najbolje okićen dom za Božić 2008. Dogodine počnite sakupljati skupe kuglice; jednu po jednu do 100 koliko Vam godina života želim. Sretan Božić.