Živjela Demokroacija!

Slika korisnika admin
Autor: 

Još jednom sam dužan, odmah na početku, ispriku svojim čitateljima, i toga se ne sramim. Jer, znamo svi, tko radi taj i griješi. Ukratko, u nedjelju sam napisao nevelik tekst o premijeri predstave "Božićna bajka" Kazališta lutaka Zadar, koja je upriličena u njihovoj dvorani u Jazinama u subotu navečer. Dakle, ne samo da radim(o) svaku božju nedjelju, već i praznicima i blagdanima, pa su stoga, za očekivati je, greške i normalne. S jedne strane nisam spomenuo sve članove ansambla i njihove uloge, držeći kako ovoga puta to i nije tako nužno, a s druge, i o ovome je riječ, uradio sam pogrješku jer nisam iznova pročitao tekst koji sam napisao o predstavi. I zato mi se potkralo nekoliko pogrešaka, uglavnom čisto pravopisnih, malo umjesto veliko slovo prezimena, ili slovo manje i/ili više uz pojedinu riječ. Lijenost, ništa drugo, reklo bi se. Ili, da se malo opravdam, činjenica kako je bila sveta nedjelja poslijepodne, kada bi se duša trebala odmarati od svega što ju obuzima tijekom radnog tjedna, a još sam bio malo mamuran od protekle večeri, kada smo svi bili na novinarskoj večeri u 'Kornatu'. Kako god bilo, oprostite dragi moji, pogotovo djelatnici KLZ, a onda, naravno (v sudjelovanjo z naravi - sjećate li se reklame slovenskog proizvoda na hrvatskoj dalekovodnici?) i svi vi, naši čitatelji.

Pa zar oni nemaju lektora, upitat će skoncentriraniji, a dobronamjeran čitatelj?! Narafski da imamo. I to dva, a ne jednog. Točnije, dvije lektorice. Otkud onda te tiskarske tješke grješke? Otud što moje stranice, one 'kulture' i 'Donata', sam lektoriram. I što onda još reći do li mea culpa, mea maxima culpa.

Da, samo moja i ničija. Kao što se znade reći: samo moja i Božja. Ili: to znamo samo ti i ja i Onaj gore!

Pa kad bi takove gr(j)eške priznavali, k tomu javno, svi naši javni djelatnici, svi političari i oni drugi, strani, što stoje postrani, gdje bi nam bio kraj?! Ali, avaj, nema te odgovornosti, nema priznavanja grešaka, nema davanja ostavki zbog počinjenih grijeha, nema pranja glave, onog javnog, od putra koji kao da je iskliznuo iz vica o premijeru Sad ga deru. Naši su djelatnici božji poslanici, i bezgrješni kano Djeva Marija. Ter nam je tako kako nam je, uz stezanje remena i rezanje vena. Štono reče jedan od nedjeljnih demonstranata: kad je impotentna vlada, narod(u) se diže. Kad nema morala, javno je čudoređe šaka jada.

Šaka i Kuzma Zulu. I drugi Indijanci, koji su upali na predstavu o "Kaubojima", prisilivši nas da se prisjetimo djetinjstva i igara tipa kauboja i indijanaca. Nekih prohujalih vremena, našeg doba nevinosti. Nama meso, a vama kosti. I drugih olinjalih floskula o Vladi i njezinim podanicima, o kralju koji je išao gol Kalelargom, pritom stežući remen. I lupajući kremenom o kremen, ne bi li proizveo vatru. Kao svaki pravi Indijanac, koji je mogao biti i Indijac i izazivati nerede. Ali nije, jer je Indijanac od glave do vatrene pete, pa i do perjanice. I htio je dobiti vatru. A dobio je vatrenu vodu. I gle čuda, od te vode je pomalo nestao sa stranica naše homo sapiens povijesti. Ostale mu samo kosti. I rezervati, pa su posljednji Mohikanci i dan-danas u nemilosti.

A možda se sve promijeni kad u Bijelu kuću stigne Crni Obama? Vrijeme je za promjene, a ne za stezanje remena. I za omče oko vrata. Indijanci to znaju najbolje. Zato ćemo od danas i mi postati Indijanci. Nama janci, a njima Indija i ini bombajski problemi. Nismo ni mi vesla sisali, dok smo u socijalizmu disali. Pa sad u demokraciji imamo šansu za Žutog poglavicu, ili Zelenog, tko zna. Glavno je da mogu rasti sve boje kože. I religije. I da Obama ne obamre prije vremena. Da zaustavi rat u Iraku i u Afganistanu. Neka ratovi stanu. Neka zavlada mir u državi i svakom stanu. I neka stanari izađu na ulice kada god to bude bilo potrebno.

Jer, mi ne želimo drugu naciju, mi samo hoćemo pravu demokraciju. DemoCroatiu, demokroaciju...

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno