Ivica Vlatković šampionski pobodrio Zadrane

Slika korisnika admin
lun_masline
Alenka FESTINI
Lunske masline

 U Hrvatskom državnom arhivu u subotu je došlo do "konačnog obračuna" najboljih od najboljih hrvatskih maslinara, odnosno iz svih gradova u kojima se od Istre do Konavla održavaju smotre i nagrađivanja maslinara, odnosno uljara pozvani su pobjednici. Svrha nije tek u izboru "šampiona svih šampiona", već u afirmaciji svih vrsnih hrvatskih maslinara, a za koje je i Luka Bebić kao predsjednik Sabora i sam maslinar kazao da rade - najbolje ulje na svijetu.

Sad mi Zadrani možemo svašta utuviti u glavu. Naime, ako su naša ulja najbolja na svijetu, a ove je godine najbolji od naših ispao dr. Ivica Vlatković - zaključite sami.

Gradovi gdje su se manifestacije nagrađivanja prethodno održale i imena šampiona koji su predstavljeni u Državnom arhivu su: Fažana - Anton Puja, Kaštelir - Silvano Tanger, Krasica - Franco Basiaco, Krk - Želimir Brozović, Medulin - Milan Bakić, Mlini- Ivica Vlatković, Mlini - Duilio Belić, Novigrad - Mauricio Fabris, Omiš - Dalibor Jerić, Poreč - Viviano Antolović, Postira - Teo Šantić, Rovinjsko Selo - Damir Dobravac, Split- Zoran Zanini, Supetar - Branko Martinić, Tar - Loredana Musizza, Umag- Danijel Kraljević, Vodnjan - Giorgo Cerlon, Zadar - Goran Vukadinović.

 I konačno, dakle: Zagreb - Ultra ekstra 2009 - Ivica Vlatković.

Dalekosežnost nagrade

Svih prethodnih 18 pobjednika skupilo se u Državnom arhivu na otmjenom i elitnom okupljanju sa šarmom kakav za svoje skupove vinara i maslinara odavno već primjenjuju Talijani i drugi.

Osim naizmjernog zadovoljstva Zadrana činjenicom da je ovdašnji maslinar prepoznat kao ovogodišnji vrhunac maslinarstva u nas riječ je o dalekosežnijoj odluci.

Svjedoci smo kako su upravo Istrani briljirali i prvi u državi nakon dizanja "u nebeske visine" svoje Malvazije, odnosno vinarstva, krenuli istim velikim putem s maslinarstvom i maslinovim uljima. To potvrđuje i ekstravergine, unoseći ih prve s ovih prostora među najprestižnija ulja svijeta. Manje više svi su u Hrvatskoj i prihvatili takvo stanje pa je i sam Luka Bebić, koji je kao predsjednik parlamenta ukazao čast maslinarima osobno im uručujući priznanja kazao da "izgleda da najbolje plodove daje tamo gdje je na granici klimatološkog opstanka", dakle, u Istri.

No ovom odlukom stručnjaka vrhunska je oznaka protegnuta na Dalmaciju.

Još je jedna maslinarima interno vrlo snažna poruka u ovom nagrađivanju. Naime, čuvena obitelj Belić koja zaslužuje spomenik za slavljenje ovdašnjeg maslinova ulja, kvalitetu koju su postigli, vrhunski marketing i slijed svjetskih trendova u maslinarstvu proslavila je i nametnula i ovdje principe jednosortnih ulja. Štoviše, na toj osnovi kušači su poput someljera ispreli već i priču o sljubljivanju pojedinih sorti (Bosiljka i Duilio rade ih devet) s pojedinim jelima. No, Ivica Vlatković radi kupažu od čak 21 sorte koje goji u svom novigradskom masliniku. Dvije su to poruke ovogodišnje nagrade vrijedne za sve u Hrvatskoj. Iako, dakle, govorimo o nijansama od nijansa neumitno je prihvatiti da vrhunsko ulje može niknuti u Dalmaciji kao i da vrhunska mješavina, odnosno kupaža može biti snažnija od jednosortnog ulja.

Zadarske po(r)uke

 Zadarske se poruke i pouke na to nadovezuju. Zadarska županija i ovdje je imala "kasno paljenje", na sreću ne toliko debelo zaostalo kao kada je vinarstvo u pitanju. No u međuvremenu po iskazima struke upravo je na području Zadarske županije posađeno ili se još sadi najviše novih maslinika u zemlji. Od rinfuze prodavane po principu prijatelj prijatelju sada smo dobili zavidnu listu vrsnih maslinara s boteljama ulja. Gospodarska komora krenula je podupirati panel kušača kako bi i u stručnom ocjenjivačkom poslu išli dalje, Poljoprivredna škola Stanka Ožanića od početak se u sve uključila. Maslinarskom marketingu i promociji posvećuje se puna pažnja. Ono najvrjednije - prije sedam osam godina golem dio ulja poslanih na testiranje bio je čak nejestiv, sada su dominantno ekstradjevičanska. Štoviše, ono što se najteže mijenja - običaji sela, izmijenjeni su i sve je manje onih koji će tvrditi da se držanjem maslina u moru i kupljenjem kroz više dana mogu bilo što postići već se na meljavu ide smjesta. Bere se kad treba - prije, a ne kad plodovi počnu padati s grane. Konačno, dobili smo vrhunski niz uljara, navodno da ih više i ne trebamo i to s najsuvremenijom tehnologijom, a sve je manje "vjernih tradiciji". Štoviše moramo kazati da je uz Vlatkovića nagradom počašćen Željko Vrsaljko jer Vlatkovićevo ulje (također i Vukadinovićevo) je u Nadinu mljeveno.

 Imamo već i prave ambalaže, od deca, četvrt litre, itd., s lijepim etiketama. Vlatković je i u tom segmentu pobrao svojevremeno nagradu, a ne staje s eksperimentom poput kamenih pehara. Darko Dujela približio se i spojio dvije ovdašnje velike priče - jednu staru tisućljećima s Muzejom stakla i drugu sa sadašnjim maslinama i uljem, u takvom pakiranju. Proučila se i povijest što slavi Liburnsko ulje od pamtivijeka, a kamo sreće da ima snage obnoviti Gelanusovu uljaru u Mulinama, po kome je i otok dobio ime.

Svjedoci smo, dakle - maslinarsko uljarske revolucije. U njoj smo se prije trgli i dalje otišli (do vrha) nego u također aktualnoj vinarskoj revoluciji.

Nakon što sam na Našim malim guštima kušao 10 vrsta buteljiranih vina s ovog područja, ne iscrpivši ni izdaleka sve što sad nudimo, morao sam konstatirati: da je netko prije samo pet šest godina iskušao toliko zadarskih vina odvezla bi ga Hitna pomoć. Sad čovjek, kako i pristoji, ode nakon svega toga na ručak i trgne čašu vina. Da na tom "kušavanju" nismo isprobali sve to, naravno, znam, ali sam bio više nego oduševljen jer su se maslinarima u Zagrebu u Historijskom arhivu pridružili Božo Bačić i Zvonimir Vlatković sa svojim kraljevskim kupažama. Bačić - sa zlatom sa Sabatine flaširanim nektarom nazvanim Aseria, a Vlatković s kupažom u rinfuzi koja je briljirala na Sabatini među otvorenim vinima. U oba slučaja riječ je o vrhunskim internacionalnim birovima - merlota, shiraza odnosno kod Bačića i cabernet sauvignona.

  Sad valja promisliti o količinama. Naravno da ovdašnji uvjeti i politike neće stvoriti proizvođače milijuna butelja vina ili maslinova ulja te ćemo, dakle, ostati trajno vezani za "butik ponudu", što ne mora biti loše. No ipak se valja izboriti za kvalitetu u masovnijoj proizvodnji. Vlatković mi kaže da se na neke smotre međunarodnog ugleda ne javlja jer su organizatori stavili donji prag proizvodnje od 2.000 litara, a on ne voli lagati pa će pričekati. Slično nam se događa i s vinima. Imamo nekoliko vrsnih proizvodnji koje će rezultirati i velikim količinama i vrijeme je da se dogode. No pratit će to problemi posebno kod ljudi koji se na ovo osmjele profesionalno.

San o Kaliforniji

 Trebat će te količine prodati. To traži druge vještine koje, na sreću, iz dana u dan sve uspješnije preuzimaju i ovdašnji proizvođači. Treba vidjeti što će država, a uskoro će to biti i EU kao naddržava, za njih činiti. No to nije alibi lokalnim zajednicama i županiji da ne daju sve što mogu u tom pravcu.

 Znamo kako živimo na prostoru kojem često tepamo kao potencijalnoj Kaliforniji, a da je istovremeno jedan od najrjeđe nastanjenih prostora Hrvatske. Golemi prazni tereni pogodni su za svakojako gospodarstvo na zemlji. Od krava koje nikako vidjeti u Lici do ovaca, sireva, voćnjaka, vinograda, maslinika, povrtnjaka, cvjetnjaka...

 Došli smo dotle da se ljudi ne libe krčiti goli krš i oplemenjivati ga maslinom ili lozom. Istovremeno stotine hektara vrhunske zemlje stoji neobrađeno.

Dva su temeljna probleme pred državom desetljećima i stoljećima- imovinskopravni odnosi u segmentu posjeda i - voda bez koje na ovim prostorima poljoprivreda nema budućnost.

Ljude imamo, zemlje imamo, čak i tržište pomažući se turizmom, imamo bolje nego drugi i preostaje nešto pameti i novca da cijele priča legne.

- Novigradskih težaka više nema, ali ostat će spomen na njih i u ovom priznanju, kazao je nadahnuto Vlatković, primajući nagradu, oslikavajući uvelike zbilju ovdašnjeg polja i kraja.

Težaka onog prastarog tipa, što s korom kruha i malo kvasine u vunenim kalcama ili gumašima i opanku cijeli dan motikom lome leđa, nam i ne treba, kao ni ribara što će sa slanom srdelom veslati do Kornata. No gospoda poljoprivrednici su dobrodošli.

 POTICAJ "PRVIM PUNJENJEM"

Mnogo je prijedloga koje maslinari i vinari upućuju vlastima od poticaja, sadnica, imovinskopravnih odnosa, okrupnjavanja zemljišta, korištenja nekorištenog zemljišta do iznimno važnog navodnjavanja. Tu je, naravno, sada sadržajno moguće osmišljavanje i poticanje vinskih i maslinskih staza i cesta. No ono na čemu se želimo zadržati u ovoj prilici, a ne traži velike troškove ni pretjeranu organizaciju, a usmjereno je k trženju, što će ubuduće biti problem nazvali smo "prvo punjenje".

Naime, iz grada Zadra već se čuju određene inicijative za olakšanje plasmana ovih vrsnih proizvoda.

Pod "prvim punjenjem" sugeriramo da Županija, Grad Zadar, eventualno druge jedinice lokalne samouprave određen broj lokala potaknu financijskom potporom za uvrštenje izabrane liste domaćih buteljiranih vina i domaćih maslinovih ulja s etiketom u svoje objekte, uz lokalnu vinsku i maslinarsku kartu. Da se, dakle, od istaknutih proizvođača zajednički otkupi određena količina proizvoda, a na drugoj strani sačini lista ugostiteljskih objekata, na primjer, istaknutih ili nagrađenih u pojedinim smotrama, napravi karta vina i ulja i stavi u objekte. Poslije toga je stvar tržišnih uvjeta kako će se posao razvijati. Naravno da bi i sami uljari i vinari pristojnim cijenama tome doprinjeli, a ima mjesta i za Gospodarsku, odnosno Obrtničku komoru da stvar potpomognu.

 MASLINIK-MAJKA I VINOGRAD-ŽENA

Luka Bebić, predsjednik Sabora, potsjetio je na dodjeli nagrade na staru dalmatinsku izreku o masliniku kao majci i vinogradu kao ženi, ogradivši se od svih seksističkih konotacija i svodeći to na prenošenje narodne mudrosti koju je kaže njemu prenijela majka.

Masliniku se možeš vratiti i nakon 50 godina, obraditi ga i oživjeti i on će dati svoje, što je usporedivo s vječnom i bezuvjetnom ljubavi majke. U vinograd, pak, ako dvadesetak dana ne svratiš, a o više vremena da ne govorimo, više se ne moraš ni vraćati jer od uroda ništa.

 Narodnu je mudrost vrijedno ponoviti za one koji je ne znaju i zbog činjenice da među vrsnim malsinarima u našem kraju i cijeloj Hrvatskoj ima mnoštvo neobičnih priča. Imamo maslinare koji su nerijetko nakon desetljeća obnovili zapuštene prastare maslinike koje su posadili djedovi. Imamo maslinara u vrhu hrvatskih maslinara koji su desetljećima izbivali iz domovine i, vrativši se, obnovili ih i postigli vrhunske rezultate. Uostalom upravo blizu Zadra u Lunu u Ličko-senjskoj županiji prema mnogima je sačuvan jedan od najstarijih sortimenata na Mediteranu, dakle, i u svijetu.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno