Raspelom iz 12. stoljeća protiv mletačkih osvajača

Na zapadnom dijelu Poluotoka, iza debelih samostanskih zidova sv. Frane krije se prolaz u daleku prošlost. Naime, prolaskom kroz vrata samostana ulazimo u povijest koja je započela daleke 1220. godine, kada se, prema tradiciji, smatra da je samostan osnovan.
Zadarski franjevački samostan smatra se najstarijim franjevačkim samostanom izvan Italije i u kontinuitetu djeluje do današnjih dana. Tako dugovječan krije brojne zanimljivosti koje mnogim Zadranima zasigurno nisu poznate, a kroz samostan se provlači i isprepleće prošlost u kojoj su povezani sveci, blaženici, pape, križari, kraljevi te brojni vladari.
Legenda o sv. Frani
– Sami počeci i osnutak samostana zanimljivi su jer su vezani uz legendu i tradiciju da je sveti Frane bio u Zadru. Naime, prema legendi se vjeruje da je sveti Frane na putu u Svetu zemlju stao u Zadar. Tradicija kaže da je sveti Frane šetao gradom i da su ga ljudi čak i ismijavali jer je bio čudan za tadašnjeg običnog čovjeka. U Zadru je bila kapelica sv. Jeronima, koja se nalazila u blizini naše kapele. Preko puta je bio samostan Benediktinki koje su, prema tradiciji, pozvale svetog Franu u samostan gdje su mu se potužile da je njihova opatica teško bolesna te ga zamolile ako se može pomoliti za nju. On je to i učinio i dok su bili u primaćoj sobi opatica je ozdravila i sišla iz sobe te došla do njih. Nakon tog događaja Benediktinke su prešle u Klarise i darovale su svetom Frani teren za izgradnju samostana, ispričao nam je legendu o osnivanju samostana fra Stanko Škunca, gvardijan samostana koji nas je poveo na zanimljivo putovanje kroz prošlost. Dodao je da povijesni dokumenti i kroničari potvrđuju da je sveti Frane zaista bio na dalmatinskoj obali u tom razdoblju. Također, postoje sačuvani dokumenti da su Benediktinke zaista 1246. godine darovale fratrima dio svoga vrta za izgradnju samostana zbog čega i najstariji povjesničari reda nagađaju da je sv. Frane zaista bio u Zadru.
– Povijest nam još kaže da je ova crkva posvećena 1280. godine, o čemu svjedoči kameni natpis. Jedan od naših provincijala je bio Jeronim Masci, koji je kasnije postao papa Nikola IV. i smatramo da je on dao doprinos za izgradnju crkve u gotičkom stilu, čemu svjedoče visoki prozori. Prozori su u 17. stoljeću zatvoreni i crkva je barokizirana, da bi prije 50-ak godina bili otvoreni i obnovljeni te su sačuvani u orignalnom stilu, objašnjava fra Škunca.
Priča o križu
Jedan od zanimljivijih izložaka čuvanih u riznici samostana je križ za kojeg tradicija kaže da je bio izložen na zidine Zadra kad su križari napadali grad u 4. križarskoj bojnoj 1202. godine. 
– Stil križa je bizantijski i stručnjaci ne sumnjaju u njegovu starost. Naime, križ potječe s kraja 12. i početka 13. stoljeća, u vrijeme kad je bila ta križarska vojna. Međutim, zanimljiva je i priča kako je taj križ došao u naš samostan, jer tada samostan još nije bio ni osnovan. Po mom mišljenju, na današnjoj Relji je postojala crkva Svetog Križa, a u 15. stoljeću je tamo bio i franjevački samostan koji je djelovao pet godina. Moje je mišljenje da je taj križ bio u toj crkvi, koja je sagrađena posebno zbog njega. Međutim, crkva je polovicom 15. stoljeća, morala biti srušena zbog opasnosti od Turaka. Mislio sam da je križ potom dospio kod nas, ali kasnije sam otkrio kako je križ prvo bio u crkvi sv. Nikole. Vjerujem da je taj križ bio i kod Klarisa, a nakon što je Napoleon ukinuo taj samostan 1807. godine, vjerujem da je križ došao u našu crkvu gdje ga čuvamo u muzeju, ispričao je zanimljivu povijet križa fra Škunca.
Inače, riječ je o velikom oslikanom raspelu iz 12. stoljeća na kojem je Isus živ i širi ruke tj. pobjeđuje.
– Isus je rekao “kad budem uzgidnut sa zemlje sve ću privući k sebi” i taj se motiv želio izraziti na ovom raspelu – da je upravo on spasitelj sa križa i privlači ljude k sebi. Moguće je da je ovaj križ bio izvješen na zidine Zadra kad su križari osvajali grad. Papa je tada rekao da će prokleti križare ako osvoje Zadar, jer mu je bilo neprihvatljivo da kršćani osvajaju kršćanski grad, ali Mlečani su toliko htjeli Zadar da su natjerali križare da ga osvoje. Naime, križari nisu imali dovoljno novca da bi došli do Svete zemlje, pa su ih Mlečani ucijenili da osvoje Zadar. Na koncu nisu ni pošli u Svetu zemlju nego su otišli u Carigrad, rekao je Škunca.
I sama sakristija samostana ima povijesnu vrijednost jer je u njoj 1358. godine sklopljen zadarski mir između Venecije i ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Velikog prema kojem se Venecija odrekla Dalmacije od Drača do Kvarnera. U toj sakristiji su umjetnički izrezbareni ormari iz 16. i 18. stoljeća, te slika Gospe od Milosti, zvana “Ara caeli”, autora Lazzara Bastianija iz 1487. godine, koja prikazuje nebesku i zemaljsku Crkvu.
Čudesa Jakova Zadranina
Fra Škunca nam je pojasnio da je zadarski franjevački samostan bio glavni samostan franjevačke provincije koja se u prošlosti zvala Sclaonija, a 1393. godine nazvana je provincija Dalmacije. Zaštitnik je sv. Jeronim, a zadarski franjevci pravni su nasljednici najstarije provincije.
Samostan je osim pape dao i blaženika – blaženog Jakova Zadranina. Prema priči fra Škuce on je iz zadarskog samostana kao mlad otišao u Italiju i zaustavio se u okolici Barija gdje je bila kustodija sv. Katarine. Već je za vrijeme života imao nekoliko čudesa, a kad je umro odmah je nastupio glas o njegovoj svetosti. Kad su dvadeset godina nakon njegove smrti otvarali grob, našli su njegovo tijelo neraspadnuto, ispričao je fran Škunca priču o ovome blaženiku.
Fra Škunca nam je pokazao i koralne kodekse koji se čuvaju u staklenim vitrinama i koji su izrađeni na način da je svaki list jedna janjeća koža. U samostanu čuvaju jedanaest. To su tzv. graduali ili antifonari iz kojih su redovnici molili i pjevali. Kodeksi su nastali u 14. i 15. stoljeću. Sve je rađeno ručno i ukrašeno prekrasnim inicijalnim slovima.
Još jedan vrlo vrijedan izložak je Ugljanski poliptih iz samostana svetog Jerolima na Ugljanu iz 15. stoljeća autora Dujma Vuškovića za kojeg je Ivo Petricioli rekao da je najljepši i najvrijedniji primjerak srednjovjekovnog slikarstva u Dalmaciji.
– Poliptih je izrađen u gotičkom stilu, riječ je o tzv. cvjetnoj gotiki, vrlo detaljno izrađivana, na rubu Gospina plašta je cijela molitva Zdravo kraljice na latinskom napisana, istaknuo je Škunca i dodao da pored svih ovih bogatstava samostan čuva i preko 100 inkunabula, knjiga tiskanih prije 1500-te godine te oko 280 pergamena sa 20-ak papinskih bula.
Kako građani i njihovi gosti ne bi bili uskraćeni za putovanje u prošlost franjevci su nedavno odlučili otvoriti vrata samostana tako da svi tijekom ljetnih dana mogu otići i zakoračiti u bogatu zadarsku povijest.