Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

JOŠ JEDNA PETICIJA Dok institucije šute, mlade nam odgaja pornografija

10.02.2021. 11:46


Portal Reci.hr pokrenuo je potpisivanje Peticije sa zahtjevom za uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u škole kao obveznog nastavnog predmeta te će je poslati Ministarstvu obrazovanja i Vladi Republike Hrvatske.
– Kampanja ‘Nisam tražila’ razotkrila je razmjere seksualnog uznemiravanja i nasilja u obrazovnim ustanovama, na radnim mjestima, na ulicama naših gradova. Nebrojena bolna svjedočanstva, deseci prijava seksualnog uznemiravanja i nasilja upućenih na adrese hrvatskih akademija i fakulteta, svjedoče o dva ključna problema: nekažnjavanju seksualnog nasilja i nedostatku sustava prevencije. Sveobuhvatno seksualno obrazovanje u okviru obrazovnog sustava jedan je od najvažnijih alata u prevenciji seksualnog uznemiravanja i nasilja, stoji u tekstu peticije.


Edukacija formalno postoji
Što misli o samoj peticiji i uvođenju seksualnog obrazovanja, pitali smo dr. Polonu Gumzej Bencun, zadarsku specijalisticu školske medicine.
Ukratko, njezin zaključak je da seksualno obrazovanje u školama već postoji u programu, a provodi se ovisno o tome tko ga predaje. Etičar na jedan način, vjeroučitelj na drugi, biolog na treći, ovisno, uz to, nerijetko i o njihovim osobnim stavovima. Zašto uvoditi u škole još malo onoga što već postoji, a ne funkcionira, pita se Gumzej Bencun.
Ova liječnica školske medicine smatra kako bi seksualno obrazovanje, u većem dijelu, trebalo maknuti iz škola i imati ga u centru za mlade, zašto ne i u ovom koji se trenutačno gradi. U centru u koji će mladi uvijek moći doći u trenutku kad se oni interesiraju za seksualna pitanja, centar u kojem će se educirati nastavnici, stručnjaci, roditelji i učenici. Gdje će se o seksualnosti razgovarati baš sa svih aspekata, slobodno. A ne da se uvodi u škole još neki program oko kojeg se društvo ionako ne može složiti kako bi trebao izgledati.
– Za početak, građanske inicijative u demokratskom društvu imaju veliki smisao i stvarno bi trebale biti pokretač promjena u skladu sa zahtjevima značajnog broja građana. Vidjela sam peticiju, pročitala i nisam je potpisala, iako se u potpunosti slažem da je seksualno obrazovanje mladih prepušteno stihiji interneta, ‘edukacijskim’ filmovima i informacijama koje vršnjaci dijele jedan drugome. Zašto je nisam potpisala? Zato što mislim da je ova važna tema stvar trezvenog, mirnog, dugoročnog multidisciplinarnog promišljanja, a ne dnevnopolitičke vike. Nisam potpisala prvenstveno zato što nastavni program seksualnog obrazovanja u srednjim školama postoji i provode ga liječnici školske medicine (i ja sam jedna od njih), nastavnici u sklopu nekih društvenih predmeta i kao međupredmetni program zdravstvenog obrazovanja. Dakle, formalno ova edukacija postoji! Unatoč tome mladi ne dobivaju potrebno znanje iz ovog područja, govori Gumzej Bencun, dodajući da je više razloga zašto je tome tako.
– Razlozi su, od osobnosti pojedinog predavača (većina profesora, roditelja i liječnika nije ležerna kada se dotakne ova tema), samih programa i načina provođenja pa sve do životnog trenutka mladih, njihovih stavova i stavova njihovih roditelja. Programi, dakle, postoje, ali pitanje je kako se provode, kakav kontinuitet imaju i koliko su načini na koje se provode uopće zanimljivi mladima, govori Gumzej Bencun.


«Zar vam nije neugodno o tome govoriti?«
Kako ističe nadalje, informacije postoje i mladi lako mogu doći do njih, ali nije stvar u informaciji kao takvoj.
– Temelj svakog obrazovanja, pa i seksualnog, jest odnos koji predavač zna ili ne zna uspostaviti s mladima. Da stvarno doprete do mladih, morate imati sposobne predavače koji su s ovom temom sigurni i ležerni. Predavače koji mogu stati ispred razreda koji se na svaku vašu riječ smije, podruguje, gurka ili dobacuje. Ili još gore, u zadnjih par godina stanem pred razred, pričam o seksu, spolno prenosivim bolestima i kondomima, a oni… ništa! Kao da govorim o jednadžbama s dvije nepoznanice. Meni osobno su trebale godine rada i iskustva da dođem do točke kad mene djeca pitaju: ‘Nije vama neugodno kad o tome pričate?’ Ne, nije!, ističe Gumzej Bencun, dodajući kako ipak razumije kolege i profesore koji ovu temu radije preskoče, ili nekako odrade jer moraju.
Druga stvar koja joj smeta s peticijama i inicijativama, kako dodaje nadalje Gumzej Bencun, jest senzacionalizam i kratkoročnost.
– Danas je to senzacija, svi pričaju o tome, sjetimo se samo zadnjih par godina koliko je senzacija o nasilju, silovanjima i zabrinjavajućim poimanjima seksualnosti kod mladih bilo… More. Kad utihne medijski interes, sve padne u zaborav. Ja imam prilično godina i iskustva i sjećam se više incijativa koje bi kratkoročno zaživjele, ali bi se brzo razvodnile, u dnevnim nastavnim planovima i programima bile potisnute i zamjenjene nekim ‘važnijim’ znanjima, podsjeća Gumzej Bencun osvrnuvši se na društvenu klimu po ovom pitanju.




Svatko ima svoje mišljenje o načinu seksualnog obrazovanja
– Nikako ovdje ne mogu preskočiti pitanje ni našeg društvenog trenutka, trenutka u kojem nemamo društveni konsenzus što bi to sva djeca trebala čuti. Također, moja je impresija da postotak roditelja koji podržavaju ovo uvođenje nije tako velik (mislim da su naveli 70%). Ja osobno, a i moje kolegice, imam iskustvo da su neki roditelji školi izričito zabranjivali da njihova djeca slušaju o reproduktivnom zdravlju. Mi smo društvo koje relativizira, svi imaju mišljenje i misle da ga imaju pravo provoditi, bar nad svojom djecom ako ne mogu drugdje. Imamo jake institucije kojima nikako nije u interesu seksualno obrazovanje mladih, a posebno ne u skladu s važećim znanstvenim spoznajama. A dok mi lomimo koplja što da što ne i koliko bi ih takvo obrazovanje poticalo na promiskuitet, mladi uredno gledaju na internetu pornografiju, seksualno nasilje, ljubavne erotske filmove koji formiraju njihove poglede na seksualnost, na to što i kako je normalno… Dio toga ‘normalnog i naučenog’ završi kao senzacionalistička vijest, dio kao šutnja žrtve… Dakle, htjeli mi to ili ne, biologija i imperativ hormona odrade svoje s nama ili bez nas! Zar onda ne bi bilo bolje da čuju što više raznih verzija (samo nek se priča o temi seksa, reproduktivnog zdravlja i onog najvažnijeg, odnosa među spolovima) i sami donesu svoje zaključke, pita se Gumzej Bencun.


Seksualno aktivni 13-godišnjaci i neaktivni 20-godišnjaci
Mladi trebaju znanja koja nisu tabuizirana, trebaju otvoren i iskren razgovor o ovoj temi onda kada ih ta tema zanima, smatra Gumzej Bencun.
– Ja, primjerice, po programu imam predavanje u 1. razredu srednje škole (dakle 15-godišnjaci), a od njih ukupno 20-30, možda ih je par ili nešto više u tom trenutku na pragu spolnih odnosa i ova tema im je zanimljiva. Mladi u Hrvatskoj u prosjeku stupaju u spolne odnose sa 16-17 godina, što znači da imate spolno aktivne 13-godišnjake, ali i spolno neaktivne 20-godišnjake. Hoću reći da oni moraju znati gdje mogu tražiti informaciju i dobiti je kada im treba, bez moraliziranja. Ova tema je previše kompleksna da bi se svela na par predavanja ili radionica (premda nemam ništa protiv toga). Ono što se meni čini da je u školama (posebno osnovnim, ali i u srednjim) u potpunosti zanemareno jest tema odnosa među spolovima, uvažavanje različitosti i učenje o prihvatljivim i neprihvatljivim ponašanjima! I to bi trebala biti tema od najranije dobi! Mladi imaju pravo na to, mladi trebaju jasno, brižno, iskreno i sigurno vodstvo kao kompas što je ok, a što nije. Mladi trebaju informacije kako se zaštiti, kako reći ‘ne’, što je zajednički pristanak, kako se postaviti prema pritiscima vršnjaka i imperativima medijskih poruka o seksualnosti. Mladima ne treba senzacionalizam, već jednostavan, dostupan razgovor pun poštovanja i uvažavanja njihovog životnog trenutka. Izbor je njihov i, u konačnici, oni snose posljedice, jer seksualnost je važna životna aktivnost i tema koja značajno utječe na zadovoljstvo vlastitim životom, zaključuje Gumzej Bencun.
 


Samo 5 posto slučajeva uznemiravanja se prijavi
Kako upozorava Portal o seksualnoj i reproduktivnoj svjesnosti Reci.hr, svako peto dijete doživjelo je neki oblik seksualnog nasilja, čak njih 70 posto je doživjelo seksualno uznemiravanje na internetu, gotovo polovica djevojaka i žena proživljava seksualno uznemiravanje u svakodnevnom životu u školi, na studiju, na radnom mjestu… A samo se pet posto takvih slučajeva prijavljuje.
To nije ni čudno, ističu, s obzirom da možda ni sami roditelji nisu dovoljno educirani, već je i njima trebalo dugo da takvo ponašanje prepoznaju kao seksualno uznemiravanje. A s druge strane, kako tvrde, država nije preuzela odgovornost.
– Upravo je ona dužna u sustavu obrazovanja omogućiti djeci i mladima da usvoje znanstveno utemeljena znanja o seksualnosti, kako bi se znali zaštititi od seksualnog nasilja, zauzeti za sebe i čuvati svoje reproduktivno zdravlje. Upravo je sveobuhvatno seksualno obrazovanje u školi jedan je od najučinkovitijih alata u prevenciji seksualnog nasilja, a više od 80 posto mladih ga želi imati u školi, što potvrđuju sva recentna istraživanja provedena u Hrvatskoj posljednjih godina. Zašto? Dosta je samo priča o posljedicama, dosta je samo traumatičnih ispovijedi i zgražanja javnosti. Vrijeme je za konkretnu akciju, navode organizatori peticije.
 


Osnovati centar za edukaciju mladih i odraslih
O seskualnom obrazovanju različite sfere društva imaju različita poimanja kako bi ono trebalo izgledati i bi li uopće trebalo postojati. Polona Gumzej Bencun smatra da bi, za stvarnu učinkovitu promjenu po pitanju edukacije mladih na temu seksualnosti, najprije trebalo osigurati kontinuitet, detabuizirati temu i ne raditi od nje senzaciju.
– Postoji li išta prirodnije i normalnije od toga? Trebalo bi kontinuirano provoditi edukaciju nastavnog osoblja. Provoditi, praktično od vrtića kroz cijelu osnovnu i srednju školu, radionice odnosa među spolovima, u okviru raznih predmeta obrađivati teme odnosa među spolovima u prošlosti i danas. Moj san je već dugi niz godina osnivanje multidisciplinarnog centra za mlade čija aktivnost bi bila usmjerena na reproduktivno zdravlje, medijsko osvješćivanje ove teme, kontinuirane edukacije mladih i odraslih. Kroz takav centar koji bi usmjeravao aktivnosti, pružao podršku školama i bio dostupan mladima bez dodatnih uputnica ili procedura, centar u okviru kojeg bi se pružale savjetodavne, edukacijske i medicinske usluge. Naravno da je za to potreban konsenzus svih nas, politička volja i potpora svih relevantnih institucija. Takvu peticiju bih vrlo rado potpisala, istaknula je.