Petak, 26. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

5 C°

PETICIJA Glukagon u spreju spašava živote!

10.02.2021. 11:13


Glukagon u spreju postao je stvarnost. Američka farmaceutska tvrtka Lilly sa sjedištem u Indianapolisu uspješno je proizvela glukagon koji se onesviještenoj osobi daje inhalatorom putem nosa. U tijeku je peticija kojom se pokušava osigurati prisutnost tog izuma u Hrvatskoj s obzirom da se radi o revolucionarnom proizvodu koji osobama s dijabetesom osigurava veću razinu sigurnosti s obzirom da im može spasiti život.
– Osobama s dijabetesom potrebna je naša pomoć da glukagon u spreju dođe do Hrvatske. Glukagon je namijenjen kao spasonosno sredstvo koje pomaže jetri pretvoriti tvar glikogen u glukozu koja se potom otpušta u krvotok i time podiže razinu glukoze u krvi, kaže Doris Bailo iz zadarske udruge Cukrići naglašavajući kako se, ukratko, na taj način spašava život osobi u hipoglikemijskoj komi.


Kombiniranje nije jednostavno
– U Hrvatskoj trenutno imamo glukagon kao štrcaljku s iglom uz koju dolazi bočica s praškom leticom. Mi kao udruga peticiju nismo pokrenuli, ali je nastojimo aktualizirati.
Naša sugovornica moli ljude da potpišu peticiju kako bi u našoj zemlji dobili glukagon u spreju, a razlog zbog kojega je to izrazito važno može se iščitati iz idućeg primjera.
Dijete je otišlo na maturalno putovanje. Nalazi se u autobusu i presretno je jer se ide zabaviti sa svojim prijateljima. Na autocesti nakon nekoliko sati vožnje djetetu jako pozli i nastane strka. Ono se grči, a prijatelj koji sjedi do njega upozorava da mu je pao šećer i da mu nekako treba pomoći. Srećom u autobusu je profesor koji ima iskustva s dijabetesom i zna kako pomoći osobi u takvoj situaciji. Zatraži torbu dječaka u hipoglikemijskoj komi i pronalazi glukagon. Uštrca bistru tekućinu iz šprice u bočicu s praškom, promućka i ponovno navuče u štrcaljku te potom dade djetetu injekciju glukagona u bedru. Na autocesti, udaljeni stotinama kilometara od najbliže hitne pomoći, u vožnji… Ostali profesori su rekli da to nikad ne bi mogli učiniti, a jedna je žena bila nevjerojatno ponosna na svog supruga jer je djetetu spasio život. Da, to je bio jedan od dana kad je njegova žena zahvaljivala na svojoj dijagnozi jer da ju nije imala – kako i tko bi pomogao tom dječaku? Zar stvarno mislite da će se na svakom putovanju naći netko kao taj čovjek koji je pomogao? Zar zaista mislite kako su svi svjesni i prihvaćaju činjenicu kako glukagon nije terapija već pružanje prve pomoći, pita se Bailo zahvaljujući onima koji shvaćaju problematiku te dodajući kako joj je Ivo (profesor iz autobusa i njezin suprug) rekao da ni njemu nije bilo jednostavno primijeniti taj glukagon na autobusu.
– Imajte na umu da je imao »prednost« jer je meni prije toga dva puta dao glukagon, a isto tako smatra da kombiniranje više postupaka kod davanja glukagona nije baš jednostavno – otvori, izvadi, uštrcaj, pomiješaj, navuci, izvuci zrak, apliciraj…, upozorava Bailo.


Laiku lakše primijeniti sprej
Naša sugovornica ne podržava izostavljanje edukacije glede pripreme i davanja glukagona u injekciji.
– Upravo iz tog razloga druga je naručila zamjenski set koji se stavlja na bedru i omogućava realističan primjer davanja glukagona, ali uvelike sam svjesna straha i ‘zakočenosti’ osobe koja bi ga trebala primijeniti i time smatram odličnom opciju da se daje glukagon u spreju. Isto tako vjerujem kako bi veliki broj osoba koje sudjeluju u edukaciji i odgoju djece koja imaju dijabetes trebao i želio potpisati peticiju jer smatram kako je laiku puno lakše primijeniti glukagon u spreju nego navlačiti i primjenjivati glukagon u injekciji, zaključuje Bailo.




Kad se pronađe trajni lijek
Iz Udruge Cukrići zalažu se da pomognu drugima da imaju još i više te da im bude bolje, ali ne štede se tražeći bolje uvjete života za svoje najdraže.
– Za sve one ljude koji smatraju da ‘stalno nešto tražimo i stalno se bunimo’ dat ću svoj odgovor na ovom principu – kad se pronađe ‘trajni’ lijek za dijabetes, kad prestanemo strahovati od teške hipoglikemije i teške hiperglikemije (akutnih komplikacija dijabetesa), kad prestanemo strahovati i imati noćne more od kroničnih komplikacija (sljepoća, gangrena/dijabetičkog stopala, ‘otkazivanje’ bubrega, moždani udar…) i kad se djecu i odrasle oboljele od dijabetesa prestane omalovažavati, stigmatizirati i diskriminirati – mi ćemo se smiriti. Razumno i opravdano, naglašava Bailo.