Dan muškaraca, 29. veljače

Slika korisnika admin
Autor: 

Nije me bilo neko kraće vrijeme, jer bijah na g.o. Ne, dakle, go, kao gol, nag, već na godišnjem odmorčiću. Pa iako sam uskočio ponedjeljkom na posao, prirediti 'Donat', baš kao i u istoimenoj antologijskoj kratkoj priči tada mlađašnjoga Stanislava Habjana "Ponedjeljkom u najboljim godinama", a opet, pjevušeći istodobno nekadašnji pop hit grupe 'Boomtown Rats' "I don't like mondays", ponedjeljak mi je već godinama poseban dan. Da ne napišem - specijalan. Jer, nema tu mjesta ni za specijalce, niti za 'specijalno vaspitanje' u duhu također nekadašnjeg nam socijalizma, kada se pjevalo macho macho man!, i kada su svi oficiri bivše JNA izgledali kao Tom Selleck alias Magnum. Naprosto, ponedjeljak je početak novog tjedna, radnog dijela tjedna, kada se vraćamo na posao, bilo s g.o., bilo s ljetovanja na ...people from Ibiza manđa no la pizza..., bilo pak skijanja u sjeni Kostelića. Skoro pa bih rekao kako je ponedjeljak dan u tjednu koji si je izborio mjesto kultnog dana, kao da je u rangu s praznicima i blagdanima, kada bi, kao, jelte, svi jedan prema drugome, bližnjemu svome, trebali biti blagi, a ne nipošto - prazni.

No, praznici su (i, eo ipso, blagdani) - raznorazni. Od Godine ove stare pa nove do Božića i Prvog maja, kada smo se još igrali na ring e ring e raja, došo čika Paja i sms/rznuo nam - jaja. Baš kao u pjesmi od TBF. To je neugodno...

Pa je onda praznik nekakav i dan svetoga ti Valentina, kada se, kakti, slavi Ljubaf. Tj. or to jest - shopingmanija. Kao da je izišao iz dnevnika jedne shopingoholičarke. Kojoj workoholičarke nisu ni do - jajnika. Al to ti je taj Zapad/ni svijet, koji sve pretvara u money, money, money makes the world go around! I tako nam se Valentinovo ne svodi na čitanje Tinove poezije dragoj i dragom, već na snove jedne... rekoh već.

Ali gle čuda, netko je imao muda i vratio nam i Prvi maj oliti ga svibanj, a sad već posve i 8. mart oliti ga ožujak i Dan žena. Ma, čista smijurija! Jer, ja još uvijek, iskreno priznajem, ne znadem je li se to slave žene općenito, ili samo one koje su makar jednom i rodile, ter je to onda (i) Dan majki alias Majčin dan!?!

Kako god, eto nam žemskoga dana u muškoj civilizaciji, u kojoj Magnum i brkata macho ekipa odlučiše: Ma, ajmo im brale dati taj jedan jebeni dan, pa neka se malko smire, ionako su pomanitale. Te žemsko pismo, te žemske Nobelovke, te one bi ovo, one bi ono, te emancipacija, sve nešto eci peci pec, i mic po mic one će nam zavladati planetom. Valja ih kupiti, smiriti, primiriti, pa neka onda Mira ima taj svoj Jedan dan, samo jedan dan...

I sad na 8. III. žene ženama kupuju svijeće, majke majkama pelene, a padne i poneka večerica, za svaki slučaj. Mislim, hetero večera, a može i ona s lijepog nam otoka Lesbosa, svejedno.

Kao da to ženama treba?!

Ili je to tek prisjećanje, posve simboličan čin, na vrijeme sufražetkinja i inih marševa i fajteva za prava žena, a koje, brat bratu, do jučer jedva da su smjele glasovati. Ili naučiti pisati i čitati. Ja se čudim, a opet, u arapskome svijetu negdje nije poželjno djecu u školu slati, pogotovo žensku. Drugdje se ženama odsjecaju klitorisi, jer nemaju pravo na seksualno zadovoljstvo. Negdje se ne smiju prikazati u javnosti, umataju svoje lijepe glavice u krpe i rukavice..., drugdje ih udaju za nepoznata muškarca s nekih devet deset godina tek. Ma, čista strava i užas i horror pravi!

I kad sve zbrojiš i povučeš već jednom tu crtu nužne ravnopravnosti spolova (ako o tome uopće treba pričati, a čini se nažalost kako još uvijek trebamo!), što bi se kao trebalo podrazumijevati, onda ne preostaje drugo nego da žene ustanu i na sav glas nam obznane: Dat ćemo i mi vama taj Jedan dan, Dan muškaraca.

Pa makar bio 29. veljače, drugo niste ni zaslužili...

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno