Uzgoj tuna više nije veliki biznis

Kad bi se dopuštena kvota raspodijelila na sve povlastice, svaki brod dobio bi mogućnost ulova 10 tona. U drugoj varijanti ulov bi bio 20 tona po brodu. Nedovoljno, što je problem i za tvrtke koje se bave uzgojem tuna
Prije dvadesetak dana sastali su se u Zadru ribari i uzgajivači tuna. Pokušali su dogovoriti lovne kvote, kako rasporediti umanjenu kvotu što je Hrvatskoj određena za ovu godinu. Podsjetimo, na godišnjoj konferenciji ICCAT-a, Međunarodne organizacije za zaštitu atlantske tune što je u studenomu prošle godine održana u Maroku, generalno su smanjene količine ulova za dvadesetak posto, a ribolovna sezona skraćena je na dva mjeseca. Hrvatskoj je za ovu godinu određena kvota ulova od 640 tona, a tunolov će se obavljati u razdoblju od 15. travnja do 15. lipnja. Povoljna je okolnost za hrvatske tunolovce što u Jadranskom moru i dalje mogu loviti tune minimalne težine do 8 kilograma, dok je u ostalim morima lovni minimum 30 kilograma. Te male, nedorasle tune namijenjene su isključivo daljnjem uzgoju u kavezima, takva se riba ne smije stavljati u promet.
Koliko će koji od hrvatskih brodova – tunolovaca moći uloviti ove godine, dogovor nije postignut. Isti sudionici naći će se ponovo na okupu za sljedeće mjesečine, kad ne budu radili. Kako god se dogovorili zadovoljni neće biti. Ako se uopće dogovore, odnosno ako ne bude morala arbitrirati Uprava za ribarstvo resornog Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Mala je kvota za velike potrebe i kapacitete ribolovne flote.
Malo za velike kaveze
U raspravi na zadarskom sastanku, kako saznajemo, ključni problem bio je da li dopuštenu količinu ulova dijeliti na sve brodove koji imaju povlasticu za lov tuna, ili je dati samo onima koji stvarno love tune. Kad bi se kvota raspodijelila na sve povlastice, svaki brod dobio bi za ovu godinu mogućnost ulova 10 tona. U drugoj varijanti ulov bi bio 20 tona po brodu. Jedno i drugo je malo.
Prema riječima ribarstvenih stručnjaka, za pet novih velikih brodova, dužih od 40 metara, što su građeni u sklopu državnog programa obnove i modernizacije flote, ekonomičnost poslovanja omogućuje godišnji ulov od 40 tona tuna i 600 tona srdele. Ovo drugo je moguće, ono prvo teško i nikako, čak i u slučaju izlaska u lov tuna na Sredozemno more. Jer, kvota se dodjeljuje generalno za ulov, nevažno je gdje će se on ostvariti, pa ako ulove u Sredozemlju ne mogu u Jadranu.
Smanjenje ulovnih kvota stavlja u tešku situaciju i tvrtke koje se bave uzgojem tuna. Većina njih ima vlastite brodove – tunolovce, a otkupljuju i ulove ostalih ribara, tako da 99 posto hrvatskog ulova završi u kavezima. Sve je to nedovoljno za popunu njihovih kapaciteta. Svaka domaća farma dobiti će ove godine oko 100 tona tuna. Po isteku uzgojnog ciklusa to će rezultirati s 400 – 450 tona tuna u izlovu. Da bi popunili kapacitete u kavezima uzgajivači će biti prisiljeni još veće količine tune kupovati na međunarodnom tržištu. Tamo će, također, biti smanjena ponuda i povećana potražnja. Rezultirati će to rastom cijena, dok su otkupne cijene tune iz uzgoja značajno smanjene. Cijene određuju Japanci, zasad jedini uvoznici, i uzgajivači na njih ne mogu utjecati.
 Nema perspektive
Povećani troškovi uzgajivača mogli bi se lomiti i preko leđa ribara, onih koji love malu plavu ribu. Njima bi se mogla smanjiti otkupna cijena od strane uzgajivača. Na to bi mogla utjecati i znatno povećana ponuda ribe za prehranu tuna. Brodovi tunolovci tražiti će i loviti tune samo dva mjeseca, ostalih deset i oni će loviti malu plavu ribu. Pad cijene eventualno bi mogli zaustaviti jedino skromniji ulovi male plave ribe, ako budu na razini prošle godine ili slabiji. Uvjet za to je, međutim, da se ovog proljeća kavezi dobro popune. Ako uzgajivači ne osiguraju dovoljne količine žive tune za daljnji uzgoj, trebat će im manje ribe za prehranu.
Uzgoj tuna nema velike i uspješne perspektive. Trajati će još pet, šest godina. Tako govore oni koji su duboko u tom poslu, koji su ušli u njega kad je konjukturno bio na vrhuncu, a velika sredstva ulažu i danas kad se unosni biznis pretvorio u solidno poslovanje bremenito teškoćama. Određenom dinamikom skormne ulovne kovote i dalje će se smanjivati, a s obzirom na opasnu ugroženost populacije plavoperajne tune u Atlantskom oceanu i Sredozemnom moru, moguće su i daljnje, još drastičnije restriktivne mjere. Neke od takvih, poput moratorija ulova kroz razdoblje od tri godine, zatražene su već na konferenciji u Maroku. Tada su odbijene, ali je moguće da se takav zahtjev u dogledno vrijeme ponovi i – prihvati.

 TROŠKOVI RASTU, CIJENE PADAJU

U toku prosinca i siječnja iz kaveza hrvatskih uzgajivača izlovljeno je između 4.000 i 5.000 tona tuna, podaci još nisu do kraja obrađeni. Količina je dobra, s time što je uzgojni ciklus najvećeg dijela te ribe trajao dvije i pol godine. On je produžen upravo iz razloga što hrvatski ribari u Jadranu mogu loviti malu tunu, do 8 kilograma, a iz kaveza se smiju vaditi samo primjerci teži od 30 kilograma. Uzgoj je duži i skuplji, a otkupne cijene su manje.