Karanfili

Umjesto procvata gospodarstva ovo će proljeće, sudeći prema najavama sa radničkog prosvjeda u Rijeci, obilježiti miris štrajkaških karanfila. No, taj simbol iz drevnog radničkog “vrta”, uzimajući u obzir opće ekonomsko stanje u zemlji i opću besparicu, kao i tek vatrogasne intervencije u gospodarstvu, teško da će se uspraviti u svome cvatu, štoviše, mogao bi samo uvenuti u rukama nemoćnih radnika.
Jer bez obzira na vapaje za očuvanje radnih mjesta i prozivanje Vlade da spasi sada brodogradnju, a onda i neke druge gospodarske grane, to će biti teško izvesti iz jednostavnog razloga što novca nema, strategije nema pa svi pokušaji da se Vladu prisili na uvažavanje radničkih zahtjeva, izranjaju u svoj svojoj uzaludnosti.
Ipak Savez samostalih sindikata Hrvatske kojemu je uostalom i zadatak da upozorava na loš položaj radnika i ugrožavanje njihovih prava, dobro je procijenio kako je upravo pravo vrijeme da opravda svoje mjesto na društveno-ekonomskoj sceni, a kako ide i Praznik rada, bilo je zgodno zaprijetiti da će nakon štrajka solidarnosti predviđenog 23. travnja, uslijediti prvosvibanjske povorke ulicama gradova, a ako se neumoljiva Vlada ni tada ne smiluje, generalni štrajk krajem svibnja blokirat će cijelu zemlju. Uz zvižduke premijerki Kosor, zagrmjela je tako predsjednica SSSH Ana Knežević, a ogorčenim radnicima nije ni preostalo ništa drugo nego da je podrže jer je dizanje glasa jedino što im je preostalo.
Naime, umorni su od obećanja da Vladine mjere samo što nisu počele pokazivati rezultate jer ono što vide oko sebe nikako ne govori u prilog tome. Broj nezaposlenih raste, a ni onima koji rade radna mjesta nisu sigurna, dok mladi zasad mogu samo sanjati u ulasku u svijet rada.
S ovim argumentima prestaje dvojba jesu li prosvjedi opravdani, no ostaje dvojba što će se s njima postići. Osim verbalnog očaja na koji radnici nesumnjivo imaju pravo te doista prigodnog obilježavanja Praznika (ne)rada, teško da će se išta drugo dogoditi.
Naravno, osim već poslovičnog ubacivanja politike na sindikalnu scenu kako bi preko leđa radnika – prosvjednika bez obzira na njihovu tešku egzistencijalnu situaciju, zaradili političke bodove.
Tako vladajući HDZ, kao samo provjerava, glasine da je sindikat povezan sa SDP-om i da prosvjed nije slučajno bio u “crvenoj” Rijeci. I opet se SSSH pravda kako oni imaju svoje jake razloge da “viču” i da nema govora o lijevoj “uroti” protiv Vlade.
No, sjeme sumnje i politički korov u danima koji dolaze samo će rasti i prerasti onaj simbilični karanfil, kojega je, izgleda, kao ukras na radničkom reveru, preraslo i vrijeme.
Prosvjed koji je, prema planu SSSH, zasigurno trebao i jače odjeknuti, ubrzo je “ugušila” bombastična vijest o objavi Registra hrvatskih branitelja pa se interes javnosti munjevito prebacio sa radnika na branitelje, a i jednima i drugima zasigurno je dosta “loptanja” njihovim sudbinama.