Dehumanizacija trovača životinja

Slika korisnika admin
S NJIMA TREBA GRUBO

Jednu od najboljih dokumentarnih emisija u posljednje vrijeme, mogli smo pogledati prošlog petka na HRT2. „Ispovijesti ekoterorista" je film o kapetanu Paulu Watsonu, inače dostupan za gledanje na „Animal Planetu". Taj se čovjek zabavlja tako da se po svijetu bori za očuvanje prirode, životinja i svega što uz to ide. Plovi on po raznim morima, para ribarima mreže, potapa kitolovce i radi slične lijepe stvari, a sve da bi sačuvao majku nam zemlju, ponekad u okvirima dopuštenog, a ponekad onako... Ova je emisija poučna i inspirativna i podsjeća me na jednog meni jako bliskog gospodina koji je prije oko 25 godina istupio iz jedne udruge za zaštitu životinja, koja je u svojoj osnovi bila jako pozitivna, ali za dotičnog gospodina nedovoljno militantna.

Naime, bio je jedan kreten na Boriku koji je susjedima trovao kućne ljubimce pa su aktivisti htjeli pokrenuti inicijativu, neke potpise, tužbe i slično. Ovaj naš prijatelj je imao drukčiji pristup. On je smatrao da takve monstrume treba jednostavno isključiti iz društva tj. dehumanizirati ih, jer takvi ne zaslužuju postojanje. Ružno je o ovome uopće pisati, ali to se događa tu pokraj nas. To su ljudi (ljudi?) koje svakodnevno susrećemo u prolazu, imaju pravo glasa na izborima, a čak se nedjeljom usude otići i na svetu misu. Zato svaka čast Watsonu i društvu koji nam pokazuju kako se to radi bez obzira na posljedice. U ovakvim slučajevima cilj uistinu opravdava sredstva. Drukčije jednostavno ne ide.

ŠTO NAPRAVITI SA SUVIŠNIM PAPIROM

Ovih sam dana nešto depresivan, a tada mi je najbolji lijek bacanje suvišnih stvari koje su mi se proteklih godina nagomilale u mome dvorcu. Kopam ja tako po ormarima i naletim na nekakav kartonski valjčić koji mi je baš zauzimao mjesto i iznenadim se. Mislio sam da je unutra boca viskija stara stotinjak godina, ali nije... Bio je to jedan oveći debeli papir na kojem je lijepim slovima pisalo kako sam te i te godine završio nekakvu školu (o vlastitom trošku, naravno) i stekao nekakvo zvanje tj. da imam nešto malo više od srednje škole i da bih tim papirom mogao malo mahati unaokolo kada bih se bavio politikom.

Ali ja se ne bavim politikom, nego pišem ovu kolumnu za koju mi ta diploma nije ni potrebna, ali je očigledno da može biti korisna pa je ovom prilikom nudim nekom političaru kojem nedostaje taj komad papira da bi bio potpuna ličnost, drug ili gospodin, što mu je već odabir. Ustvari, cijeli mi je taj cirkus, kojeg smo imali u medijima prošlih tjedana, smiješan. Kao da je problem nabaviti diplomu. Imamo ih jako puno koji ni ne znaju koji im je naziv diplomske radnje pa se oko toga ne uzbuđuju. A i zašto bi. Ionako nikoga nije briga.

DOKUMENTARAC O OTOKU RAVI

Stalno hvalim treći program HRT-a, ali vidim da nisam jedini, a i kažu mi neki pismeni sugrađani da dijele moje mišljenje. Osim što emitiraju izvrsne igrane filmove, kako domaće tako i strane, možemo uživati i u odličnim dokumentarcima, a jedan takav smo mogli pogledati i ovog utorka. Radi se o dokumentarcu „Rava - centar svijeta" snimljenom prije nešto više od deset godina, tu u našem susjedstvu na otoku Ravi. Ja doduše nikada tamo nisam bio jer nemam brod, a ni živućih rođaka na otocima, a bogami ni prijatelja koji bi me svojim plovilima malo provozali... (Ups, sada sam malo krenuo u samosažaljevanje, ali važno je da se prepoznaju oni kojima je ovo upućeno).

Dakle, dokumentarac je o otoku Ravi i snimljen je odlično, sugovornici su dobro odabrani i sve je super. Osobito me se dojmio kadar koji je sniman u napuštenoj školi u kojoj više nema đaka jer nema više ni djece. Zanimljivo je kako je ta škola očuvana, kako ništa nije razbijeno, kako ne zidovima nisu grafiti opskurnih navijačkih skupina, parole sumnjivih političkih opcija i da sada ne nabrajam dalje. Jasno je da se radi o kulturnim i pristojnim ljudima i stojim iza toga iako nikada nisam upoznao nijednog Ravljanina. Uostalom njih tamo skora da više i nema. Nekada ih je bilo 800, a sada ih je samo 80, a s obzirom da je od tada prošlo još deset godina, tko zna koliko ih je uopće i ostalo. Ne računam vikende, naravno.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno