Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Vidjela se u turizmu, a u politiku ušla slučajno

09.04.2017. 22:00
Vidjela se u turizmu, a u politiku ušla slučajno


Nije trebalo puno dogovora i pregovora. Bio je dovoljan tek jedan telefonski poziv za susret i razgovor kojim ćemo pokušati otkriti – tko je zapravo Sabina Glasovac, kanditatkinja SDP-a za gradonačelnicu Zadra.
I dok je radni dan tek počinjao, ona je već obavila niz obveza i telefonskih razgovora te nas je dočekala u stranačkim prostorijama na Trgu pet bunara s kavicom i širokim osmijehom, pršteći od energije. Jednostavno odjevena i diskretno našminkana, isključila je mobitel, neizravno zapravo iskazujući poštovanje prema sugovorniku i vremenu kojeg smo dogovorili za razgovor.
Iako rođena Našičanka, široke i, kako je i sama rekla, pomalo “usporene” duše slavonske, poprimila je s godinama dalmatinski temperament, ali i način brzog dijalektalnog govora i gestikuliranja. Danas uz smijeh pojašnjava kako joj je to bilo najčudnije u početku, kada je u Zadar došla studirati.
Čista odlikašica
– Dok bih ja izgovarala jednu rečenicu, moji kolege iz Zadra bi već izgovorili tri, popraćane naravno, živom gestikulacijom. Tako sam počela i ja sve više ubrzavati. Sada, kad dođem kući, moji se za glavu “hvataju” – priznaje uz smijeh, dodajući kako bi se vjerojatno za glavu uhvatila i Jasmina Nikić – legendarna spikerica nekadašnje Televizije Zagreb, savršena govornica i utemeljiteljica Službe za jezik i govor Hrvatske televizije, a koja je u srednjoj školi, polaznicima Govorničke škole, zajedno s profesorom Ivom Škarićem mladim generacijama držala predavanja iz dikcije, lijepog, čistog i pravilnog izgovora i govora i u tome je mlada Sabina, bila jedna od najboljih. Osim što je bila “čista” odlikašica, među najboljima je bila i iz predmeta – Politika i gospodarstvo koji ju je već tada jako zanimao.
– Taj me predmet zanimao jer sam oduvijek bila “buntovnik bez razloga.” Na tim smo satovima imali mogućnost uvijek reći što mislimo, izražavati svoje stavove jasno i glasno, polemizirati međusobno, ali ja sam odlučila studirati jezike i to njemački i engleski. Bez imalo dvojbi odabrala sam svoj studij i za razliku od većine mojih prijatelja i školskih kolega koji su krenuli put Zagreba i Osijeka, ja sam odabrala – Zadar. Odmah sam znala da će to biti Zadar i niti jedan drugi grad u Hrvatskoj – priča Sabina Glasovac.
Baka Božica i Zadar
Možda je, kako je otkrila, na tu njezinu odluku posve nesvjesno, utjecala i baka Božica koje je podrijetlom iz starigradskog kraja, a koja ju je čuvala dok je bila mala i obilježila njezin život.
– Mama Gordana i tata Andrija su bili u totalnom šoku. Bilo je puno razgovora i uvjeravanja da je Zadar predaleko i naravno, još puno drugih argumenata, ali nisam niti u jednom trenutku odustala od svog izbora studija i grada u kojem ću studirati – sjeća se i danas uz široki osmijeh.
Mali podstanarski stančić u Arbanasima, studentska menza, Kalelarga, riva, omiljeni kafići, druženja, izlasci – počela je i mlada Našičanka svoj studentski život, ni po čemu različitih od drugih. No, ona je bila različita. Od početka glasnija i jasnija, počela se boriti za studentska prava, za dodatne ispitne rokove, za kvalitetniju prehranu u menzi, a onda kako to obično u životu biva, sasvim slučajno, dogodio se susret koji joj je odredio životni put…
– Upoznala sam Željka Ivančevića koji je bio član Foruma mladih SDP-a, pa me pozvao da se učlanim. Imala sam samo 19 godina i zapravo tada nisam ni znala, ni shvaćala što to ustvari znači. Nije to bila “klasična” politika, niti sam pomislila ikada da će mi to jednoga dana biti životni poziv. Tada sam već upoznala i divnog čovjeka Romana Meštrovića koji je podržavao nas mlade i bio nam uzor u svakom smislu – priča Glasovac.
Postala je tako članicom Foruma mladih SDP-a, studirala i uz to radila jer je u međuvremenu, zbog rata- njezina mama kao tekstilna radnica, ostala bez posla, a otac kao radnik u Ini teško je s jednom plaćom mogao financirati njezin studij u Zadru te obitelj u Našicama. Puno je različitih poslova radila dok je studirala, a sebe je jednog dana vidjela u – turizmu.
Kad je diplomirala, zaposlila se u zadarskoj Gimnaziji Franje Petrića, popularnom MIOC-u gdje je skupila sedam godina profesorskog staža. Jednostavno, javila se na natječaj i to na određeno vrijeme i nije bila primljena! Ali, nakon desetak dana pozvali su je na razgovor kod tadašnjeg ravnatelja Zdravka Ćurka.
– Sjećam se tog razgovora kao da je bilo jučer. Ravnatelj mi je rekao: “Glasovac, imaš dva razreda. Jedan je ok, drugi je problematičan. Već su promijenili tri profesorice i ako uspiješ s njima – ostat ćeš, ako ne – u kolovozu se pozdravljamo”. Nije bilo lako. Razred je doista bio blago rečeno, poseban, ali uspjela sam nekako naći put do njih i ostala sam u Gimnaziji za koju me i danas vežu divne uspomene i na ravnatelja i na cijeli kolektiv – dodaje.
Na pitanje kako je ustvari došla u vrh hrvatske politike, Sabina Glasovac i danas tvrdi kako doista ni sama – ne zna.
O Jovanoviću sve najljepše
– Stvarno ne znam na koji je način tadašnji ministar znanosti i obrazovanja Željko Jovanović došao do mene jer prije toga smo se tek površno poznavali. Uglavnom, jednog me dana pozvao da k njemu dođem raditi kao savjetnica za osnovno i srednje školstvo i ja sam ga dva puta odbila. A, onda jedno prijepodne… Peglala sam i gledala saborsku raspravu o izglasavanju nepovjerenja – upravo njemu, ministru Jovanoviću. Kad sam čula na koji način donedavni HDZ-ovi ministri moraliziraju, uzela sam mobitel i javila da ću mu doći pomoći – prisjetila se Sabina Glasovac.
No, rekla mu je i kako ne želi ostaviti svoje učenike prije kraja školske godine jer je bila i razrednica, pa se tek u u lipnju 2012. odlučila preseliti u Zagreb, a o svom šefu za čijeg je mandata postala pomoćnica zadužena za resor sa 1.300 ustanova, 75 tisuća zaposlenih i oko 500 tisuća učenika i danas ima samo lijepe riječi.
Kao što nedvojbeno samo lijepe riječi i lijepo mišljenje o njoj imaju i njezini stranački kolege u Zadru koji su je na najdemokratskiji mogući način izabrali da “brani njihove boje” kao kandidatkinja za gradonačelnicu Zadra.
Dan prije izbora – 20. svibnja ove godine, Sabina Glasovac puni 39 godina. Koji bi joj bio najljepši rođendanski poklon ikada – nije trebala reći, samo se – nasmijala…


 SRETNO ZALJUBLJENA


Sabina Glasovac priznaje kako u vrijeme dok je bila pomoćnica ministra Jovanovića, njezinim suradnicima s njom – nije bilo lako.
– Jako sam stroga i kritična sama prema sebi, a onda i prema drugima. Dajem sebe poslu kojeg radim u potpunosti i tako je bilo dok sam radila u Ministarstvu. Radila sam po 12 sati dnevno i tek u petak navečer sama, svojim autom išla kući za Zadar. U ponedjeljak u 5 sati ujutro bih se vraćala. Kad se danas osvrnem na to razdoblje iza sebe, zadovoljna sam. Naravno, da uvijek može i čovjek treba težiti boljem, ali doista sam davala sve od sebe. Ljudi uglavnom ne vole političare i njihova je percepcija u javnosti, nažalost, vrlo loša. Ni moji roditelji nisu zadovoljni što se bavim ovim poslom. Stalno me pitaju – što mi to treba, jer smatraju kako se nepotrebno “izlažem”. Meni je najvažnije od svega da mi je savjest u svakom trenutku moga života čista, da se mogu gledati u ogledalo i da nema kompromisa. Onog trenutka kada budem morala napraviti kompromis sa samom sobom – odlazim – kaže.
Dodaje i kako je jako emotivna te da je i danas jako bole nepravde i zločesti ljudi, ali da duboko vjeruje da onaj tko je nekome učinio nažao da će mu se to jednom u životu sigurno, vratiti.
Za nju su prijatelji, kao i obitelj – svetinja. Iako nije udana, sretno je zaljubljena i sebe u skoroj budućnosti vidi kao majku.
– Svjesna sam svojih godina, ali nisam u panici. Poštujem instituciju braka i smatram da je to doista nešto za cijeli život i jako bih voljela biti mama. Ali, isto tako mislim da je to nešto što ne treba forsirati. Kad se dogodi, dogodit će se – otkrila je Sabina Glasovac svoja najintimnija razmišljanja.




 PRIJATELJSTVO S INGRID


Svjesna je kako joj njezini politički oponenti najviše spočitavaju činjenicu da se kandidirala za gradonačelnicu grada iz kojeg nije podrijetlom, te da je “klon” poznate SDP-ovke, a sada ustavne sutkinje Ingrid Antičević Marinović, odgovara:
– Što se tiče Ingrid, istina je da sam od nje jako puno učila i naučila. Ona je sjajna osoba i ja sam ponosna ne samo što smo stranačke kolegice, već i prijateljice. A, što se tiče činjenice da nisam iz Zadra…? Pa, koliko znam ni Ana Lovrin, ni Zvonimir Vrančić nisu iz Zadra. Ja Zadar dišem od prvog trenutka od kada sam došla. Zadar je moj život i to je grad u kojem želim živjeti i ostarjeti. Zadar i ja već se 20 godina volimo iskreno, strastveno i bezuvjetno – rekla je Sabina.


 DJETINJSTVO I SREDNJOŠKOLSKI DANI


Sabina i njezin tri godine mlađi brat Igor, djetinstvo su proveli u zajedničkom domaćinstvu s bakom i djedom u selu Klokočevci, pokraj Našica. Mama i tata su teško radili i štedjeli kako bi izgradili svoju obiteljsku kuću u Našicama gdje su se preselili kada je Sabina imala deset godina. Uz baku Božicu koju su obožavali, bili su jako vezani i uz svećenika – franjevca Željka Železnjaka. Djetinjstvo na selu je bilo poput bajke. Pružilo im je svu blagodat odrastanja u slobodnoj igri i prekrasnoj prirodi. Srednja škola i Našice su već bile malo drugačija priča…
– Roditelji su nam bili strogi, ali pravedni. Postojala su pravila kojih smo se morali pridržavati. Pomagali smo ravnopravno i u kući. Kad sam počela izlaziti i kao maturantica, smjela sam ostati vani najdulje do dva sata iza ponoći. Prema bratu su kasnije ipak bili malo fleksibilniji – kaže uz smijeh.