Nitko neće biti kuhar u Hrvatskoj, ali mnogi odlaze van raditi za njemački minimalac

Slika korisnika valentinam
Priča zadarskog kuhara Ivana Bedića
Sve je ustrojeno, kao da si stroj. Da ne govorim o klimi, kada padne snijeg. Svaka čast državi, ona je socijalna, uređena, sve je po ps-u, ali nisam ja za to, priča Bedić
Ante VIDOVIĆ
Ivan Bedić sad radi u jednom restoranu na Poluotoku

Odradio sam godinu dana kao kuhar u Austriji u Linzu, sjeo na motor i vratio se kući ženi i djeci, kaže zadarski kuhar Ivan Bedić koji sad radi u jednom restoranu na Poluotoku. Godinu dana je proveo u Austriji jer je njegovoj obitelji u tom trenutku trebala ekstra zarada. Odradio je svoje i u nijednom trenutku nije pomislio da se napusti Zadar sa svojom obitelji.

Danas, istina, malo manje nego prije par godina, još uvijek mnogi kukaju o odlasku iz Hrvatske, prema zemljama zapadne Europe gledaju kao mjestu spasenja, a da nisu svjesni da je skupa cijena koju plaćaju za veću zaradu. Klima, način života, sve je to drugačije nego kod nas, a da ne govorimo o osjećaju da si u drugoj zemlji stranac. Ausländer, etiketa koji su mnogi naši sunarodnjaci dobili u Njemačkoj i zemljama germanskih jezika.

- Živjeti gore, nikada. Supruga Božena je jednom predložila opciju da svi živimo gore. Nakon kratkog razmišljanja, brzo je donesena odluka, priča Bedić te iznosi svoja iskustva.

- Plaća mi je gore bila 2.000 eura plus osigurana hrana i smještaj. Moj trošak je bio kutija cigara i pjena za brijane. Međutim nije to stil i način života za mene. Sve je ustrojeno, kao da si stroj. Da ne govorim o klimi, kada padne snijeg. Svaka čast državi, ona je socijalna, uređena, sve je po ps-u, ali nisam ja za to, priča Bedić koji je i prije odlazio raditi na rad u inozemstvo, konkretno u Frankfurt u Njemačku.

Zimu bi odradio u Njemačkoj, a zatim se na sezonu vraćao raditi kući. Tako je sve bilo dok se nije oženio i dobio prvo dijete.

- Stvarno ne bih mogao živjeti gore. Razumijem ljude koji idu vani iz Slavonije. Kod njih je stvarno situacija loša, život je grozan. Nama ovdje nema potrebe da idemo vani. Imamo sreće što živimo u gradu kakvom živimo, kaže Bedić.

Dok će mnogi koji čitaju ovaj tekst prvo pomisliti kako ova priča nema veze s njihovom percepcijom realnosti, i dalje tvrditi kako posla nema, dotle će ekipa iz ovog restorana i dalje muku mučiti kako pronaći kuhara za ovu sezonu.

- Od početka godine tražimo kuhara, ali još uvijek nismo pronašli nekoga, kaže Bedić.

Nitko neće biti kuhar u Hrvatskoj, ali zato mnogi odlaze vani raditi za njemački minimalac, dijele stan s 10 drugih ljudi, srozavaju kvalitetu svog života. Ima ljudi koji su stvarno prisiljeni otići, ali s druge strane ima i mnogo onih koji bi da žele mogli manje kukati, a više raditi u Hrvatskoj.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3 (2 glasova)