Smrad u Zatonu – iz cisterne, a ne s farme

Taj prodorni i nesnošljivi smrad koji se u Zatonu osjeti posljedica je izlijevanja ljudskih fekalija iz cisterni stanovnika Nina i Zatona, koji nemaju kanalizacijski sustav, tvrdi Elvira Sterle, direktorica farme krava Vigens na Bokanjcu, braneći farmu od optužaba

Zadar je lijep koliko je čist, jedan je od slogana koji imamo priliku često vidjeti. I zaista, moramo se složiti i lijep je i čist Zadar i njegova okolica, no ipak se često nađe nešto što ga na određenim mjestima zaprlja ili u ovom slučaju – zasmrdi.
Bazeni fekalija
Iz godine u godinu farma krava Vigens na Bokanjcu susreće se s pritužbama različitih i često od farme prilično udaljenih stanara, koji se žale na nesnošljivi smrad koji dolazi, uvjereni su oni, upravo s farme. I tada se preko medija ili usmenom predajom često kalja ugled Vigensa koji se inače diči vrhunskom tehnologijom i djelatnošću koja je, tvrde na farmi, u skladu sa svim hrvatskim i europskim propisima.
Ipak, kao da je to već postalo tradicija, čim dođe proljeće Zatonjani umjesto mirisa tek rascvjetanog cvijeća, osjećaju nesnošljivi smrad, za što optužuju farmu krava Vigens koja im nije tako blizu.
– Kao što je mještanima Dikla miris gradskog odlagališta godinama predstavljao problem, tako i nama Zatonjanima farma krava postaje noćna mora. Sjećam se da se prije par godina taj smrad mogao osjetiti tek kad padne mrak, kad je vrijeme vlažnije ili puše jugo. No, ta pravila više ne vrijede, priča Jelena Peša-Ivković. Ona je rodom iz Zatona, a njezina obitelj koja tamo stanuje i ona sama, koja ga često posjećuje, ljeti zatvaraju prozore kako smrad ne bi ulazio.
– Danas se smrad osjeća u cijelom mjestu i turističkom naselju, a u šumama Ninskih Stanova u neposrednoj blizini farme nastali su čitavi bazeni od fekalija koji se razlijevaju sve više po okolnim parcelama, dok se bakterije šire vjetrom do okolnih mjesta i podzemnim vodama u more, objašnjava Peša-Ivković, čudeći se pritom kako to ide “pod ruku” sa sadašnjim kapacitetom i budućim ambicijama u turizmu Zatona.
Elvira Sterle, direktorica farme Vigens, svaki put iznova suočena s ovakvim i sličnim optužbama, bila je primorana dodatno se zauzeti i naći bolje objašnjenje za smrad koji se, kako kaže, osjeti u udaljenom Zatonu, a ne osjeti na samoj farmi, koja je navodno izvor svih tih “miomirisa”. Ona tvrdi da je boja mirisa koji se osjeti u Zatonu potpuno drugačija od boje mirisa koja bi se eventualno osjetila na farmi krava, a za to ima i potvrdu s Agronomskog fakulteta.
Istraživanje u Vigensu
– Taj prodorni i nesnošljivi smrad koji se u Zatonu osjeti posljedica je izlijevanja ljudskih fekalija iz cisterni stanovnika Nina i Zatona, koji nemaju kanalizacijski sustav. Kako čudno da prigovori na našu farmu dolaze samo kad malo ugrije, kao da zimi ne puše vjetar koji, po njima, može smrad s farme tako daleko odnijeti. Počne smrdjeti u to vrijeme baš zato što ljudi crpe crne jame kako bi se pripremili za turističku sezonu, kaže Sterle te naglašava kako je taj postupak nezakonit.
Kad je sa svojom ekipom otišla vidjeti što to proizvodi smrad u šumama Ninskih Stanova imala je, tvrdi, što i vidjeti. Jednog od prijestupnika uhvatili su na djelu i fotografirali.
Kako više ne bi bilo ovakvih pritužbi, na farmi Vigens provedeno je istraživanje na temu kako čestice koje se stvaraju na farmi krava utječu na miris.
– Prof. dr. Rupić radio je analizu s posebnim metodama i alatom i ispostavilo se da je taj miris na farmi specifične boje te da ga nije moguće očekivati na takvoj udaljenosti po svim zakonima fizike, a i logike, ističe Sterle.
“Smrdi, smrdi, užasno smrdi” – stalno je na pameti stanovnicima Zatona. Ipak uz ovakve argumente direktorice Vigensa teško se može optužiti farma krava, a kome prebaciti lopticu ili, po tvrdnjama s farme, tko izlijeva ljudske fekalije po prirodnim površinama našeg kraja nije na nama da prosuđujemo. U svakom slučaju, više se isplati propisno pražnjenje crnih jama nego izlijevanje istih u okoliš jer se smradom koji se tako širi tjeraju turisti. Ali, eto, svatko ima svoju računicu, a ova računica ipak “ne miriše na dobro”.