Utaje poreza, malverzacije novcem, stanovima, zemljištima...

Slika korisnika admin
sud
Suđenja se vode i na Općinskom i na Županijskom sudu u Zadru

Na Općinskom i Županijskom sudu u Zadru od početka godine vodi se više sudskih procesa vezanih uz gospodarski kriminal, a riječ je o pronevjerama, malverzacijama unutar tvrtki, pokušajima prijevare banaka i osiguravajućih društava te utaje poreza pa do prodaje tuđeg zemljišta lažnim predstavljanjem i krivotvorenjem isprava.

Sve više je i prijava zbog kaznenih djela iz domene gospodarskog kriminala.

Tako se na optuženičkoj klupi Općinskog suda u Zadru prošli tjedan našao Boris Franić, vlasnik poduzeća „Kobac company d.o.o." iz Sukošana, kojemu se sudi zbog utaje poreza u visini od 1,5 milijuna kuna.

Nakon čitanja optužnice Franić se izjasnio da se ne osjeća krivim, istaknuvši da čak i ne zna o čemu je riječ jer je Općinsko državno odvjetništvo u Zadru protiv njega zaprimilo prijavu još prije pet godina.

Na raspravi je svjedočio djelatnik Porezne uprave Zadar, koji je naglasio da su uvidom u poslovne knjige utvrdili da Franić nije platio porez na svu robu još iz davne 1997. godine, a koja je inače bila zavedena u njegovim poslovnim knjigama kao zaprimljena. No, iznos koji je spominjao svjedok, a koji je utvrđen 1999. godine, za oko 80 tisuća kuna se razlikovao od onoga koji se navodi u optužnici. Stoga je sudac naložio novo utvrđivanje duga. Osim toga, Franić je u međuvremenu ostao i bez odvjetnika pa je rasprava odgođena za početak srpnja.

Sličan slučaj zaintrigirao je zadarsku javnost krajem ožujka kada su zbog utaje poreza u visini od oko sedam milijuna kuna prijavljeni umirovljeni zadarski branitelji Želimir Morović (50) i Ivan Matak (50). Općinsko državno odvjetništvo u Zadru protiv njih je 27. ožujka ove godine podnijelo istražni zahtjev te se uskoro očekuje i početak suđenja.

Podsjećamo, njihova prijava rezultat je višemjesečne kriminalističke obrade Odsjeka gospodarskog kriminaliteta zadarske policije, koji su utvrdili da su Morović i Matak posredovali u prodaji nekretnina u istarskom Vodnjanu u razdoblju od 21. rujna do 15. prosinca 2006. godine i za to dobili proviziju od preko 17 milijuna kuna, a koju nakon toga nisu prijavili Poreznoj upravi. Njih su dvojica od privatnih vlasnika kao fizičke osobe izravno kupovali vrijedna zemljišta na području Vodnjana za tvrtke Ilirija 2 i Ilirija 3 iza kojih, navodno, stoji nizozemski Fond za nekretnine Coorporatie Emac Illyrian Land Fond (CEILF). Dok se Matakovo ime do ovog slučaja spominjalo samo u kontekstu Domovinskog rata i u ulozi menadžera Ivice Iće Sikirića, spomenimo i to da se Morovićevo ime veže i za Mađara Attilu Laszla Kerekesa, direktora i člana Uprave tvrtke „Ametist d.o.o", koju su njih dvojica s temeljnim kapitalom od 20 tisuća kuna osnovali prije pet godina. No, Laszlo je zadarskoj javnosti poznatiji kao kupac terena veličine 74 tisuće četvornih metara u Gaženici, a koji je za četiri milijuna eura otkupio od Kemoplast Tradea i potom ga preprodao tvrtci „Slogan" iz Zemunika i to za 11,8 milijuna eura.

Zloporaba položaja i ovlasti

Na Županijskom sudu u Zadru prošli je tjedan nakon stanke od gotovo tri godine opet započelo suđenje protiv Emila Stolića (63), optuženog da je oštetio Regionalnu veletržnicu Benkovac za 156 tisuća kuna.

Stolića optužnica tereti da je kao direktor Veletržnice od sredine prosinca 2003. do sredine kolovoza 2004. godine naložio računovodstvu da mu u ime više osoba isplate novčane iznose na ime njihova članstva u nadzornim odborima, zadržavši tako za sebe oko 73 tisuće kuna.

Osim toga, u optužnici stoji da je kao direktor Veletržnice u vremenu od početka 2003. do kraja rujna 2004. godine naložio isplate temeljem neistinitih računa, naplatio više novca po putnim nalozima nego ga je pripadalo te je podigao više predujmova ili pozajmica koje nije pravdao putnim nalozima. Svote novca kojima je oštetio Veletržnicu kreću se od 27 pa do 60 tisuća kuna, a Stolić je prema optužnici pronevjere "izvodio" putem navodnih kupnja kamionskih guma, naplata nepripadajućih dnevnica, naknada za korištenje privatnog vozila u službene svrhe, troškova taksi službe, loco-vožnje. Na popisu kažnjivih dijela nalazi se i naplata dnevnica za vikende, državne praznike, zbog čega se Stolić tereti za zloupotrebu položaja i ovlasti te prijevaru u službi.

Prekoračili granice svojih ovlasti?

Zbog sumnje da su počinili kaznena djela zloupotrebe položaja i ovlasti te krivotvorenja službene isprave početkom veljače kaznene su prijave zaradili i četvorica djelatnika Državne uprave u Zadarskoj županiji, dok je protiv onih kojima su pogodovali podnesena kaznena prijava zbog poticanja na kazneno djelo.

Naime, u suradnji s USKOK-om i Ministarstvom zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva zadarski policajci su nakon okončane kriminalističke obrade utvrdili da su oni kao zaposlenici Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji u vremenskom razdoblju od 2006. do 2008. godine, kršeći Zakon o prostornom uređenju te navođenjem neistinitih podataka izdavali lokacijske, odnosno građevinske dozvole na području Zadarske županije. Utvrđeno je da je svatko od njih zlorabeći svoj položaj te prekoračenjem granica svojih ovlasti izdao četiri građevinske i dvije lokacijske dozvole fizičkim i jednoj pravnoj osobi.

Novčane malverzacije

Na Županijskom sudu u Zadru u tijeku je i suđenje Radi Vodopiji za zloupotrebu položaja i ovlasti te Branku Dopuđi i Mirku Dereti za poticanje na zloupotrebu položaja i ovlasti.

Riječ je o slučaju koji traje još od 1999. godine, a u kojemu se Radi Vodopiji na teret stavlja da je tijekom 1999. godine kao financijska referentica u Dalmatinskoj banci u Zadru pogodovala Branku Dopuđi i Mirku Dereti, a na način da je u računalni sustav banke unijela za njih lažne podatke o punomoći na tuđe devizne račune te im kasnije isplatila određene novčane iznose na štetu triju osoba.

Prema navodima optužnice 26. ožujka 1999. godine na nagovor Branka Dopuđe unijela je podatak da je on opunomoćenik na računu stare devizne štednje Milke Dubroje te mu isplatila oko 17 tisuća kuna. Deset dana kasnije izvršila je prijenos stare devizne štednje na novu deviznu štednju Milke Dubroje u iznosu od oko četiri tisuće tadašnjih DEM-a, a potom taj iznos prebacila na račun nove devizne štednje Branka Dopuđe. Novčanim je malverzacijama Vodopija tako Dopuđu pribavila materijalnu korist u iznosu od oko osam tisuća DEM ili oko 32 tisuće u kunskoj protuvrijednosti.

Po istom scenariju Vodopija je pomogla i Dereti da se okoristi za iznos od ukupno 30 tisuća kuna tako što je 18. lipnja 1999. godine na nagovor Mirka Derete u računalni sustav unijela podatke da je on opunomoćenik na devizni račun Dušana Drače te mu u dva navrata isplatila prispjele kamate u iznosu oko 20 tisuća kuna. Tri mjeseca kasnije istu mu je uslugu učinila i za račun Nade Tintor s kojega je na račun dospjelih kamata Dereta profitirao za oko deset tisuća kuna.

Mati Bodrožiću (42), poznatom zadarskom poduzetniku, sudi se na Općinskom sudu u Zadru zbog prijevare u gospodarskom poslovanju i krivotvorenja isprava. Njemu se, naime, optužnicom na teret stavlja da je još 1998. godine, dok je bio direktor i vlasnik tvrtke Skelet oštetio Credo banku d.o.o. iz Splita za 528 tisuća kuna koje je uložio u gradnju zgrade „Kristal". Osim ovoga, protiv Bodrožića se vodi još jedan odvojeni postupak za prijevaru klijenata kojima je prodavao stanove iz navedene zgrade.

Prodavao tuđe zemljište

Poduzetniku Zlatku Čeljuski (54), suprugu poznate HTV-ove voditeljice Tončice Čeljuske, koji je na zagrebačkom sudu nedavno i pravomoćno osuđen na dvije i pol godine zatvora zbog prijevare od sto tisuća eura, na zadarskom Općinskom sudu već se tri godine vodi postupak jer se, prema optužnom prijedlogu, lažno predstavio te prodao švicarskom Hrvatu tuđe zemljište za sto tisuća eura.

Čeljusku se sumnjiči da je 29. prosinca 2005. godine na za sada još uvijek neutvrđen način pribavio originalni zemljišno-knjižni izvadak za česticu zemlje površine 255 metara četvornih, inače u vlasništvu Benjamina Brkljače, kao i njegovu osobnu iskaznicu u koju je umetnuo svoju sliku. Zatim je predočivši lažnu osobnu iskaznicu u Poreznoj upravi Zadar pribavio original kupoprodajnog ugovora za spornu parcelu, koja je bila sklopljena između Mate Ivanova i Benjamina Brkljače te je stupio u kontakt s oštećenim Jozom Golubom i dogovorio s njim sastanak zbog kupoprodaje tog zemljišta. Ne slutivši kako bi mogla biti riječ o prijevari, Golub je s Čeljuskom otišao u geodetski ured gdje su potpisali unaprijed pripremljeni kupoprodajni ugovor, a potom su isti i ovjerili kod javnog bilježnika. Na koncu su otišli u poslovnicu Privredne banke Zagreb, odakle je Golub sa svog deviznog računa podigao iznos od sto tisuća eura i isplatio ih na ruke Čeljuski. Cijelo to vrijeme Čeljuska se koristio identitetom Benjamina Brkljače, potpisivao se njegovim imenom i kao dokaz o vjerodostojnosti identificirao osobnom iskaznicom na kojoj je bilo Brkljačino ime, a njegova fotografija.

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno