Zadar se vraća tamo gdje mu je mjesto

“Biseru sjati ćeš opet beskrajno ti”, pjevao je Tornado u Trnskom. Pobjeda protiv Zagreba vratila je dašak euforije i nadasve optimizma među zadarske ljubitelje košarke. Svima je jasno da je ovo samo jedan korak ka povratku Zadra na razinu, koju klub takve tradicije zaslužuje, ali korak kojega nije bilo nimalo lako napraviti

Nakon jedne sezone izbivanja, Košarkaški  klub Zadar, jedini hrvatski  klub s naslovom pobjednika  ABA (tadašnje Goodyear) lige, vraća se u regionalno  društvo. I to na kakav način.  Sveti zadarski cilj, istaknut  na početku i bezbroj puta  ponavljan tijekom cijele sezone, četvrto mjesto u Ligi  za prvaka, ostvaren je nakon  rijetko viđene sportske drame. Bio je to scenarij kakvog  valjda samo Zadrani mogu  ispisati.
Nakon tri uzastopna  poraza u neizvjesnim završnicama, od čega su dva,  protiv Svjetlosti u Slavonskom Brodu i Cedevite kod  kuće, bila doista dramatična  i bolna, momčad Aleša Pipana našla se pred utakmicom odluke. Jednako tako i  Zagreb, koji je bio u nepovoljnijoj rezultatskoj situaciji, jer mu je igrala samo  pobjeda veća od sedam razlike, ali je imao prednost  domaćeg terena.
I krenuo je  furiozno, pobjegavši već nakon nekoliko minuta na dvocifrenu razliku. Zadrani su  uplašeno i ukočeno ušli u  utakmicu i mnogi su tada  pomislili da bi mogli pasti  bez ispaljenog metka. No,  ovo jednostavno nije takva  momčad.
Može biti da nema  neku ekstra kvalitetu, može  biti da zna upasti u neobjašnjive crne rupe, možete  joj prigovoriti još štošta, ali  joj ne možete oduzeti borbenost i srce. Zadar se ekspresno vratio u egal, što je  bilo vrlo važno, a uskoro je i  preuzeo kontrolu nad utakmicom. I držao ju je, uz manje oscilacije, sve do 34. minute, kada je imao najvećih  +12, odnosno +19 ako pridodamo i sedam razlike s  Višnjika.
Rijetko viđena drama
A onda red izgubljenih  lopti, red promašaja, red gluposti i već viđeno prosipanje  mukotrpno stečenog vodstva. Zagreb je u svega nekoliko minuta uspio izjednačiti, iskoristivši sve zadarske poklone. No, u završne  tri minute nijedna momčad  nije poentirala. Što god su  pokušali i jedni i drugi, nisu  uspjeli. Tako se došlo u bizarnu situaciju da su se domaći igrači Damir Rančić i  Dominik Mavra u posljednjim sekundama našli na liniji slobodnih bacanja i nisu  imali izbora nego namjerno  promašiti, kako bi njihova  momčad u produžetku pokušala dostići željenih sedam razlike. Rančićeva dva  su jedva dotakla obruč, a  Mavrinom prvom pokušaju  je jako malo nedostajalo da  prođe kroz mrežicu. Drugi  je, pak, promašio mnogo sigurnije. Zadranima su već  neko vrijeme lopte u  napadu bile poput  vrućih krumpira i nisu uspjeli zabiti za  pobjedu u osnovnom  dijelu utakmice.
U  produžetku drama koš na  koš ili promašaj na promašaj.  Krunoslav Simon i Damir  Markota pamtit će dva pokušaja za tricu, pri vodstvu  Zagreba +4, kojima su mogli  izjednačiti međusobni omjer, a tko zna što bi se onda  događalo u završnici. Ovako  je Zadar iskoristio to malo  sreće. Nakon što je Markotina trica iscurila iz obruča,  Goran Vrbanc je realizirao  oba penala za minus dva.  Zagrepčani su praktički dali  protivniku loptu u ruke, u  nadi da će izjednačiti i izboriti novi produžetak. Svim  Zadranima u dvorani je na  trenutak zastao dah kada je  Ive Ivanov, sam kao duh,  krenuo prema košu.
Kapetan  je, srećom, na vrijeme reagirao i dodao loptu Anti Delašu na trici. A ovaj je postigao koš za konačnih  89:90, koji je vratio Zadar  tamo gdje mu je mjesto – u  regionalnu ligu. Pokušali su  domaći u posljednjih sedam  sekundi izboriti kakav prekršaj, ne bi li pogodili jedno  bacanje za izjednačenje, ali  suci nisu nasjeli.
Ovaj put,  mora se priznati, trojka  Srđan Dožai, Dubravko  Muhvić i Josip Radojković  pošteno je odradila  svoj posao. Ne zato  što je Zadar pobijedio nego zato što,  unatoč ponekim pojedinačnim greškama, koje su u ovom sportu  normalne, nisu pokazali tendenciju da navlače za jednu  ili drugu momčad. E kada bi  tako bilo uvijek, košarka bi  bila mnogo ljepši sport. No,  pustimo suce.
Čekamo vas Cibosi
Junaci ove priče su košarkaši Zadra, koji zaslužuju  velike čestitke jer su uspjeli  iščupati pobjedu u ovako ludoj utakmici i to u najvažnijem trenutku sezone. U trenutku kada povratka više nije bilo. Ili jesi ili nisi. Da su  izgubili s više od sedam razlike, sezona bi za njih završila sa posljednjim zvukom  sirene, a pitanje je što bi se u  sljedećim danima događalo u  klubu. Ali nisu. Pobijedili su  i ostvarili ono, za što su svi  oni, uključujući trenere i čelne ljude kluba, naporno radili proteklih devet mjeseci. 
Bez obzira kako završila  utakmica posljednjeg kola  protiv Jollyja, Zadar će Ligu za prvaka okončati na  četvrtom mjestu, upravo  onom, koje je istaknuo kao  glavni  ovosezonski cilj. Da je  moglo i bolje (i  malo lakše), jest,  naročito kada se vidi  da je na trećem mjestu  Split, koji je u prvom dijelu  A-1 lige bio iza Zadra. No,  nakon svega što se događalo, a posebno završnog čina drame u Trnskom, doista nitko nema  pravo biti nezadovoljan. 
Slavilo se naveliko u zagrebačkoj školskoj dvorani, koju su pohodili i brojni  zadarski navijači. Oni su  svih četrdeset i pet minuta  bodrili svoje igrače najglasnije što su mogli, a sve je  završilo velikim zajedničkim  zagrljajem i pjesmom. Jedno  skandiranje povukao je netko od igrača: “Čekamo vas  Cibosi”. Nije Zadar ostvario “samo” plasman u regionalnu ligu, nego i u polufinale doigravanja prvenstva Hrvatske, što nipošto  nije za zanemariti.
Tamo će  igrati protiv prvoplasirane  Cibone, koja će imati prednost domaćeg terena, no to  je sada manje bitno. Zadrani  su i nedavno pokazali da mogu zaprijetiti pod tornjem, a  tko zna što će biti kada tamo  odu rasterećeni, bez pritiska,  kakvim su bili opterećeni  prošli put. “Biseru sjati ćeš  opet beskrajno ti”, pjevao je  Tornado.
Pobjeda protiv Zagreba vratila je dašak euforije i nadasve optimizma  među zadarske ljubitelje  košarke. Svima je jasno da je  ovo samo jedan korak ka  povratku Zadra na razinu,  koju klub takve tradicije zaslužuje, ali korak kojega nije  bilo nimalo lako napraviti. I  zato neka priče o budućnosti  sačekaju još koji dan. Red je  prvo proslaviti i uživati malo  u ovom uspjehu,  koji je nakon  svih muka proteklih mjeseci,  još slađi kada je  ostvaren na  ovakav način.

Pobjeda Pipana i Skroče

Ne tako davno dio zadarske publike vikao je: “Pipane,  odlazi”. Slovenski stručnjak vratio je ovako. Odveo je  momčad do pobjede u utakmici odluke i vratio Zadar u  ABA ligu. To mu nitko ne može osporiti. Poznato je da u  Zadru nemaju baš strpljenja i da je prvi na meti uvijek  trener, no Pipan je radio i napravio ono za što je doveden. I zato zaslužuje čestitke i potvrdu sljedeće sezone, dakako, ukoliko on sam to bude htio. Jer kada  netko ispuni zacrtani cilj, bilo to na ovaj ili onaj način, o  tome ne bi trebalo biti previše rasprave. Branko Skroče  je na tribinama Trnskoga bio neuobičajeno miran, iako  je u sebi sasvim sigurno kipio. Bila je to utakmica istine  i za njega. Prvi put je samostalno doveo trenera i s njim  slagao momčad, pri čemu je bilo i dobrih poteza i  pogrešaka, što je posve normalno. Ali na kraju se gleda samo uspjeh ili neuspjeh. A Skroče je uspio u cilju  kojega je zacrtao i na tome mu treba čestitati. Iako,  valjda je toga i sam svjestan, ovaj dio posla, koliko god  je bio težak, tek je manji dio u odnosu na ono što ga  očekuje u budućnosti. A to je pod broj jedan omladinski pogon pa onda i slaganje momčadi za sljedeću  sezonu, koja neće biti nimalo laka. No, bit će vremena  za rasprave o tome. Prvo treba odraditi doigravanje, jer  ni tu Zadar nije bez šansi.

Dvanaest pobjednika

Pojedinačno, krenut ćemo od onoga koji je postigao  najviše poena. Goran Vrbanc, nominalno najbolji šuter u  momčadi, odigrao je pravu partiju onda, kada je bilo  najpotrebnije. Potpisao je 27 poena (trice 5-10), najviše  na utakmici. Ante Delaš je šest od 11 koševa zabio u  produžetku, pokazavši se još jednom čovjekom odluke  (sjetite se Cibone u Kupu). Ne bi Zadrani previše plakali  ni da su izgubili dva razlike, ali se Delaš tricom (prvom  nakon četiri promašaja) pobrinuo da već u Trnskom  osigura doigravanje, bez obzira na ishod utakmice posljednjeg kola. Prije toga ga šut baš i nije služio, ali ide  mu na čast što se ni u jednom trenutku nije bojao  preuzeti odgovornost i to mu se na kraju vratilo. Isti broj  poena postigao je i Ivan Batur, koji se probudio u  najvažnijem dijelu sezone i pokazao dio onoga što  može. Učinak Ive Ivanova ne treba promatrati samo  kroz brojke (8 poena, 11 skokova). Jednostavno, da  Zadar ove sezone nema takvog kapetana, ili kako je  jedan kolega napisao Kapetančinu, sasvim sigurno ne  bi bio tu gdje jest. Abdullahi Kuso je ovom utakmicom  opravdao ulaganje. Da je u nekim prethodnima dao  više, možda do ovoga ne bi ni došlo, ali iskupio se s  devet poena i čak 18 skokova, od čega osam napadačkih. DeWayne Reed je statistički završio u minusu  (valorizacija -3), ali i njegov je dolazak pred Ligu za  prvaka, dojma smo, donio pozitivan pomak. Stavio je  iznimno važnu tricu za izjednačenje, tri minute prije  kraja produžetka. Nije ni igrao mnogo (16 minuta), jer  ga je u jednom dijelu utakmice odlično zamijenio Uroš  Zadnik (7p, 2as). Bio je u petorci kada se Zadar u trećoj  četvrtini odvojio, ali i u četvrtoj, kada se Zagreb vratio.  U svakom slučaju, dao je svoj doprinos. I Karlo Vragović je zabio sedam, iako su mu neke lopte iscurile, a  jednu je nespretno izgubio, omogućivši protivniku laki  koš za hvatanje priključka u četvrtoj četvrtini. No, kada  vidite kako se taj momak, koji je iz valjda „najzagrebačkijeg” kvarta u glavnom gradu, bori za zadarski  dres, doista mu ne možete nešto zamjeriti. Marko Ramljak je zapravo svojevrsno otkriće Lige za prvaka, jer  je u jednom trenutku bio izvan sastava, da bi se onda  izborio za mjesto u prvoj petorci. I to zasluženo. Zagrebu je zabio šest, uz četiri napadačka skoka. U strijelce se nisu upisali samo Ante Krapić, Zoran Vrkić i  Franko Kaštropil, jedini koji nije ulazio u igru, ali svi su  oni dio momčadi, koja je pokazala karakter u najtežem i  najvažnijem trenutku sezone.