(Ne)osvojive tvrđave

Slika korisnika admin

Važnost lokalnih izbora na kojim će se odmjeriti stvarne političke snage stranaka, posebno onih koje se već godinama nadmeću i smjenjuju na vlasti, natjerala je, izgleda, premijera Zorana Milanovića, šefa SDP-a i Tomislava Karamarka, na čelu oporbenog HDZ-a da s nacionalne visine siđu na lokalne "nizine".

Tako se ovih dana moglo vidjeti i čuti i nešto posve nesvojstveno spomenutim liderima.

Jedan je počeo pisati, a drugi čitati!

Naime, Karamarko je na krilima izbora za EU parlament i najnovijih anketa po kojima rejting njegove stranke, iako ne i njega, polako raste dok se SDP-ova prednost topi, odlučio napisati i u tisku objaviti zašto će nakon ulaska u EU tražiti prijevremene izbore. Želio je s optuženičke klupe skinuti svoju stranku kao krivca za sva zla koja su snašla zemlju i prozvati Vladu da u godinu i pol mandata nije uspjela napraviti pomake, a zapravo je poručio biračima da ni na lokalnoj razini ista politička opcija isto ne zna. Osim u tekst uobličene kritike aktualne vlasti koju je izgovarao u brojnim drugim prilikama, tekstopisac je kao alternativu naveo HDZ-ovu mudrost - ako ne znaš, pitaj stručnjake koji će rado pomoći domovini da izađe iz krize.

Dok se Karamarko odlučio pisati, Milanović, koji nema običaj čitati svoje govore, posegnuo je za papirom kako mu na ProInvestu dok se obraća poduzetnicima ne bi izletjelo nešto što bi morao narednih dana neumorno objašnjavati i uvjeravati javnost da je zapravo rekao nešto što nije mislio ili je mislio, ali su ga pogrešno shvatili. Osim toga, radilo se tu o investicijama vrijednim milijarde eura, a s tolikim novcima premijer se nije usudio „igrati". Morao je pokušati ozbiljno i uvjerljivo „papirnato" popraviti gospodarsku sliku budućnosti te tako donekle neutralizirati sadašnje loše ekonomsko stanje, krizu zbog koje mu se najviše zamjera i zbog koje mu rejting tone bez obzira na to koliko HDZ tome zapravo bio kriv. Strpljenje građana je na izmaku i sada je posve jasno da sve one velike investicije u energetici i turizmu, o kojima se mjesecima priča, kasne za lokalne izbore i veliko je pitanje hoće li i koliko građana povjerovati Milanoviću da s dolaskom tih investicija dolazi i zapošljavanje, a onda i bolji život. Paradoksalno je, ali istinito da birači i na ovim lokalnim izborima više i pozornije slušaju ove s vrha piramide nego lokalce. Gotovo je opipljiva nervoza vođa desne i lijeve kompozicije jer pobjeda bi bila velika i sjajna, a poraz iako ga neće priznati, strašan. Nikako se ne bi smjele izgubiti tvrđave, bastioni, utvrde, kako sve zovu gradove i županije u kojima jedni ili drugi godinama brane vlast. Iako bi mali čovjek na „malim" izborima trebao dobiti informaciju o „malim" projektima pred svojim dvorištem i po tome glasovati, opet se petljaju veliki igrači iz prostog razloga jer su im politički ulozi veliki.

HDZ bi teško podnio da Zadar prestane biti njegova tvrđava, kao što bi SDP teško podnio da mu „padne" Rijeka.

Stranački lideri u sebi strahuju da bi i „njihovim" moglo prekipjeti. Tako se kao vitezovi lokalnih izbora u obrani svojih tvrđava, spremni s „lokalnom vojskom" i na osvajanje tuđih, Karamarko i Milanović odlučiše što opreznije, pametnije i jasnije izricati misli o budućnosti. Pitanje je samo koliko je otporan taj njihov spisateljsko-čitački štit na kritičke strijele građana koje padaju na obje strane...

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno