Učen čovjek u sebi uvijek nosi blago, učio on online ili u školskim klupama

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Učenici Srednje škole Obrovac različito ocjenjuju školu u koroni, ali se u bitnome slažu
Umjesto da sjedimo na kavi petkom popodne poslije škole, mi smo popodneva petkom provodili u pidžamama, ispred ekrana. Domaći su se gomilali, a motivacija je padala. Nekima je to sjelo, dok se neki nisu mogli nositi sa svime. Ipak, iz cijele ove pandemije smo mogli izvući i nešto pozitivno. Upoznali smo sebe, naučili stavljati sebe kao priorit i sada nam mali momenti slobode i osjećaja kao da je sve po starome, vrijede puno više, kaže Sara
Arhiva ZL
Srednja škola Obrovac, kao i druge škole prilagođavala je model nastavi epidemiološkoj situaciji

Lani u ožujku prvi lockdown pa završetak školske godine online prvi put u povijesti. Zatim početkom nove školske godine optimističan povratak u klupe - neki po modelu A, neki po modelu B. Onda opet malo online, pa model C, pa model B, pa se malo mlađi vraćaju u klupe, a stariji učenici online... Maturnati u klupama, a onda i svi završni razredi u klupama... Od ponedjeljka opet model A za sve. Kombinacija da se čovjeku zavrti u glavi.
Svaki novi tjedan novi je izazov i novo pitanje - ide li se od ponedjeljka u školu ili se nastava prati u pidžami i papučama?
Što znači biti učenik u korona doba? Kakvo je to odrastanje i kako se zapravo osjećaju oni kojih se to najviše tiče - učenici, pokušali smo doznati kroz razgovor s nekoliko obrovačkih srednjoškolaca.

Biti zatvoren u kući jako guši

- Još se sjećam toga dana 17. ožujka, dan kada je cijeli svijet polako stao. Nije nas to ometalo. Dapače! Svi smo bili oduševljeni s nadolazeća dva tjedna praznika. Pa gdje ćeš bolje! Sve je bilo odlično i idilično. Kasna buđenja, još kasnije smo ostajali budnima, cijeli dan u svojim sobama gledajući Netflix… No, ta dva tjedna su se uskoro pretvorila u tri, pa četiri, pa pet... I tako su nam dani prolazili u kućama, postalo je neobično izaći vani, kao da nikada prije nismo. Uskoro se nismo veselili nedolasku u školu, samo smo
iščekivali kad će se sve vratiti na normalno, na ono staro, sigurno, kaže Sara Vidović, učenica 2. d razreda Srednje škole Obrovac.
Kad se osvrne na prvi lockdown, Sara je mišljenja da su to zapravo, manje - više, izgubljeni dani.
- Na kraju smo sve završili online, počelo je ljeto i situacija se smirila, iako, nikada dovoljno opreza. Čovjek bi očekivao da će sve sjesti na svoje jer je uistinu ljeto bilo kao i obično, samo s malo više opreza. No, prevarili smo se! Opet se sve pogoršalo, opet je sve postajalo loše i polako smo svi opet padali u očaj. Biti zatvoren u kući jako guši! Umjesto da sjedimo na kavi petkom popodne poslije škole, mi smo popodneva petkom provodili u pidžamama, ispred ekrana. Domaći su se gomilali, a motivacija je padala. Zatvoreni smo se morali suočiti sami sa sobom jer nas ništa nije ometalo, ništa nam nije oduzimalo pažnju, kaže Sara.
- Nekima je to sjelo, nastavlja ona, dok se neki nisu mogli nositi sa svime. Ipak, iz cijele ove pandemije smo mogli izvući i nešto pozitivno. Upoznali smo sebe, naučili stavljati sebe kao priorit i sada nam oni mali momenti slobode i osjećaja kao da je sve po starome, vrijede puno više jer smo ih naučili cijeniti, mudro zaključuje naša prva sugovornica.

Iskorištavanje prilike

Pomalo filozofski, ali nadasve pozitivan, pogled na cjelokupnu situaciju ima i njezin kolega iz razreda Marino Pjetraj.
- Mislim kako svaki prelazak na online nastavu izravno remeti učenički ritam. No, broj zaraženih je pokazao da je online nastava i ovaj put bila nužna. Smatram da će ovakav tip nastave samo od učenika koji su u potpunosti odgovorni, savjesni i voljni samostalno učiti, izgraditi jače i snažnije članove zajednice koji će, na kraju krajeva, istraživati zašto te kako je nastala cijela ova ‘gungula’ prve četvrtine 21. stoljeća. Ne bih baš govorio o rupama u znanju jer one će se na bilo koji način morati ispuniti, to je neizbježno. Mislim da nam fokus treba biti na iskorištavanju ove prilike i uzdizanju personaliteta obrazovanjem jer ‘Homo doctus in se semper divitias habet’, kaže Marino koji smatra da online nastava nije velika prepreka za društveni život.
- Uopće ne vidim razlog zašto bi mi išta u životu stvaralo bilo kakav oblik zabrane ili spriječenosti. Za sve postoji rješenje, a društveni život zbog nekakvih virusa ne smije patiti ili propadati jer on s vjerom čini predivan sklad i vjera je jedini istinski lijek koji filtrira razum, rasterećuje dušu te hrabri srce, veselo završava Marino.
Maturantica ekonomske škole, koja je htjela ostati anonimna, ne dijeli Marionovo mišljenje.
- Ne volim online nastavu iz razloga što je pishički neizdrživo osam plus sati provoditi ispred ekrana. Učenicima je oduzeta sloboda i pravo na kretanje i druženje, smatra ona te dodaje i da je online nastava ostavila velike rupe u znanju koje je teško nadoknaditi osobito maturantima pred kojima je prvi veliki ispit u životu - državna matura.
Ipak, ovaj članak ćemo zaključiti u optimistčnom tonu i ponoviti latinski citat, kojeg je već Marino istaknuo:
- Homo doctus in se semper divitias habet - učen čovjek u sebi uvijek nosi blago. Pa učio on online ili u školskim klupama.

Online nastava - nužno zlo

A što o aktualnoj temi misle nastavnici? Svoje viđenje s nama je podijelila profesorica engleskog jezika Ana Živković Jelić.
- Na online nastavu gledam kao na nužno zlo, ali u situaciji u kojoj se nalazimo možemo biti sretni što imamo tu opciju jer bez nje bi bilo još većih zaostataka. Smatram da najveći teret snose učenici opterećeni samostalnim radom. No, nadam da su naši učenici dovoljno jaki karakteri i da imaju podršku najbližih ljudi. U protivnom, svakako može biti psihičkih posljedica, ali se nadam da se online nastava sveukupno neće toliko odužiti pa da dođe do takvih posljedica, kaže Živković Jelić.

Laura BRKIĆ

Ocjena: 
Nije još ocijenjeno