Život staroga Zadra kroz događaje koji su obilježili prošlo stoljeće te kako ih je doživio, vidio i fotografski dokumentirao Vjekoslav Surać, najstariji aktivni zadarski fotograf, tematizirano je u posljednjoj Zadarskoj ćakuli prije ljetne pauze.
U organizaciji Matice Zadrana Ćakula je organizirana u Muzeju antičkog stakla, a barba Vjeko je gotovo sat vremena pričao interesantne priče čiji su protagonisti između ostalih bili kolege i prijatelji Joso Špralja i Ante Brkan, a spomenuti su i mnogi ljudi koji su obilježili Zadar kakav je bio nekada, poput školskih profesora, prodavača kvasca i konobara te Milorada Ignjatovića, zastavnika JNA koji je aktivno sudjelovao u obnovi Zadra.
Portreti mnogih generacija
Vjekoslav Surać, Zadranima poznatiji kao Foto Vjeko vlasnik je najstarije fotografske zanatske radnje istoimenog naziva, a fotografijom se bavi već sedamdesetak godina. Njegov rad u najvećem dijelu obilježen je prekrasnim portretima mnogih generacija, a knjigu o njemu napisao je i Drago Marić koji je napomenuo kako je "njegova životna priča dojmljiva, jer je doista posebna i izuzetna, a u njoj dominira njegov atelje koji je, skupa s Vjekom, postao institucija, znamenistost i posebno obilježje grada“. Ćakulu je moderirala Elena Špralja, kćer Jose Špralje, a barba Vjeko strpljivo je odgovarao na brojna pitanja iz publike govoreći najviše o učenju zanata kod Ratka Novaka, prijateljstvu s Josom Špraljom, Zadru pod talijanskom vlašću i dolasku partizana te siromaštvu i gladi koji su vladali u tada porušenom gradu.
– Od mog rođenja uvijek sam sa Zadrom, a kako sam bio mulac iz Murvice zvali su me Morlako. Kada sam se odlučio krenuti u fotografiju potpisao sam ugovor i tri godine sam morao učiti zanat i to nakon škole. Ujutro bi se probudio i u trike trakama išao na ribarnicu po srdele. Ribarnica je tada bila na Foši i po stotinu ljudi bi čekalo red. Nakon toga bi išao u školu, pa raditi. Tada su Arbanasima u školi govorili kako ne znaju govoriti, a dosta njih su bili vrhunske zanatlije. Nije to kao danas, morali smo sedam godina raditi u struci da bismo postali majstori, rekao je između ostaloga Vjekoslav Surać opisujući kako je još 1951. godine otvorio radnju na Poluotoku, napomenuvši da tada nije bilo niti mosta, a kasnije je napravljen onaj na bačvama.
Današnje vrijeme donijelo je tehnološke novitete, fotoaparati se nalaze na mobitelima i svi se u trenu mogu okušati u fotografiranju i uređivanju te izradi fotografija, barba Vjeko je rekao nešto i o svojim afinitetima te onome kako se nekad radilo.
Vjekin pir trajao više od sedam dana
– Fotografiju sam radio dušom i srcem. Za mene je pojam crno-bijela fotografija i na njoj sam doktorat završio. Nije mi to to kada je u koloru. Sad je sve digitalno. Radili smo puno, jer takva je bila tehnologija. Ono za što je danas potrebno dva minuta u fotošopu, nama je trebalo više od jednog sata. Fotografije smo izrađivali u komori i popravljali ih kistovima. Bio je to Sizifov posao, a sad možeš i na ulici raditi, kazao je Foto Vjeko.
Između ostaloga ispričao je i kako ga je supruga Ante Brkana jednom prilikom upitala može li živjeti od fotografije, jer da je to težak život, a on joj je odgovorio kako je puno toga stekao jer je zanatlija, dok je Brkan pokupio sve nagrade za umjetničku fotografiju.
U mnogim pričama protagonist je bio i Joso Špralja, njihovo djetinjstvo i potpora te odrastanje prije nego je Joso otišao u Kanadu. U jednoj od tih priča prisjetio se i Teatra Verdi.
– Teatro Verdi bio je porušen. U njemu je bila bomba i jedan koncertni klavir, ne pianino, nego veliki koncertni klavir. Joso je ušao unutra i zasvirao na njemu. Nakon toga je Teatro Verdi porušen, a grede su išle u Obrovac i Karin za izgradnju mosta. Izgrađeno je današnje kazalište i odigrana je Mala Floramye, ispričao je Vjeko.
Pričao je i o partizanima te „kozaračkom kolu“ koje se svakog dana igralo na Narodnom trgu, kako se išlo raditi na „udarne“ po Sukošanu i selima te mnoge druge anegdote i dogodovštine iz svoga bogatog života. Pohvalio se i kako je danas ponosni pradjed jedne djevojčice i petorice dječaka, a na samom kraju od posjetitelja Zadarske ćakule imali smo priliku čuti i još neke od zanimljivih priča o Foto Vjeki poput one o njegovom piru koji je trajao i više od sedam dana. Kao neiscrpan izvor priča koje usporedo s njegovim bogatim životom govore i priču o Zadru kakav je nekad bio, jedna Ćakula s ovim meštrom samo je zagrebala površinu. Stoga se nadamo da će barba Vjeko imati priliku za još neko gostovanje u Matici Zadrana.
najnovije
najčitanije
Nogomet
Pojačanje u uredu
Borussia Dortmund u klupskoj legendi pronašla novog glavnog direktora kluba
Zadar
PRIRODOSLOVNO-GRAFIČKA ŠKOLA
EKO DANI Drvo nade i biografija vode simboli ekoloških izazova
Scena
posebno iznenađenje
Jelena Rozga doživjela emotivan trenutak na pozornici
Zadar
ART DESIGN
Važno je da naši mladi upoznaju neke od najbitnijih dijelova zadarske umjetničke scene
Rukomet
bliži se kraj sezone
Dvije generacije Zadrana potvrdile titulu prvaka Dalmacije
Scena
VICE MARTINOVIĆ
TRAGEDIJA U ‘VEČERI ZA 5’: Natjecatelj umro nakon snimanja, obitelj je htjela da se emisija prikaže
Zadar
PREDIVNO
Prvi put u Zadru zaposleni mladi s Down sindromom: ‘ Imaju predivnu voditeljicu i ekipu…’
Zadar
odjel za ginekologiju
VRIJEDNO PRIZNANJE Zadarska bolnica domaćin prvog tečaja ginekološke endoskopske kirurgije
Nogomet
TRENER MLAĐIH KATEGORIJA
Zadarski trener Patrik Puljić o borbi s bolešću: ‘Najteža faza bila je suočavanje s dijagnozom…’
Zadar
'za zadar'