Milivoj Kurtov i Đani Bunja u pobjedničkoj ekipi

– Šije, šete se igra s posebnom strašću u skladu s temperamentom ljudi ovoga kraja. Ne mogu zamisliti Zagorca ili Finca da šija, uvjeravaju nas temperamentni Pakoštanci
Šije, šete, šije, oto, kvatro, činkve, šije, nove, tuti, šije, šete, mojaaa… Dalmacija, primorska mjesta, otoci, sve je to sadržano u prethodnoj rečenici koja je, nažalost, gotovo otišla u zaborav,  u prošlost. A tko to od ljudi  srednje životne dobi i onih zašlih u kasnu jesen života iz ovog  našeg podneblja ne zna za muru, šije, šije-šete ili šijavicu, staru narodnu igru desetljećima  ukorijenjenu u Dalmaciji.
“Šijavico, igra mi te ćaća, oću  i ja pa osta bez gaća”, stih je  jedne od poznatijih klapskih  pjesama, a buka, galama, temperament i srčanost igrača na  muru ili šije-šete u Zadarskoj  županiji se najbolje može doživjeti u Pakoštanima, na pakoštanskoj rivi uokolo brojnih  kafića.
Šije-šete iz kafića i krčama  istisnula je otmjenija i manje  bučna zabava – mura japaneža  (igra brojeva udvoje s tri novčića u šaci, gdje maksimalni  zbroj može biti šest). Danas je  ipak prevladavajuća igra  “sportsko klađenje” gdje se  igrači iskušavaju s nekim dalekim bookmakerom na teletekstu.
– Svakog blagdana i nedjelje  ovdje se sakupi nekoliko ekipa i  zaigra na šije-šete. Igra se za  vino, piće, spizu pa čak i do  janjeta. To su onda prave drame i napetosti, govore nam Pakoštanci, dok obližnje društvo  strastveno igra tu staru narodnu igru.
Željko, Milivoj, Đani, Dušan, Nikša, Perica… Ive prstima pažljivo broji punte. Ove  večeri već uigrana ekipa u kojoj  su i pakoštanski načelnik Milivoj Kurtov i zadarski dožupan  Đani Bunja iz Draga, bila je, za  vrijeme nazočnosti reportera  Zadarskog lista, nepobjediva  unatoč različitim stranačkim  dresovima.
– Sinergija HDZ-a i HSP-a u  šije-šete čuda stvara, što u šali  što u zbilji dobacuju brojni navijači. A među Pakoštancima su  i brojni turisti kojima i nije  poznata igra koja se, pak, u  pakoštanskom primjeru pokazuje kao učinkoviti, besplatni  turističko-marketinški promotor ovog turističkog središta.  Naime, kad se igra rasplamsala  uokolo igrača na pakoštanskoj  rivi sakupilo se zasigurno stotinjak znatiželjnih turista.  Mnogi su začuđeni i traže da im  se objasni ova njima nepoznata  igra na kojoj se gromoglasno  izvikuju brojevi na iskrivljenom talijanskom jeziku.
Iako je igraju samo muškarci, u Pakoštanima šije-šete još  uvijek odolijeva modernim  igrama. Mora ili, kako je mi u  zadarskom kraju zovemo, “mura” (običnije “šije, šete” prema  sei, sette) je stara primorska  igra. Igra dvoje igrača, koji dižući prste jedne ruke nastoje  pogoditi broj podignutih prstiju obiju ruku, izrekavši, razumije se, prije broj. Kod dobivenog “punta” nad jednim  protivnikom uzvikne “mojeee”  ili “oćeee”. Nakon takvog uzvika odmah se okreće prema  novom protivniku koji čeka i  igra teče dalje.
Kao i u svakoj igri i u šije-šete  ima pravih majstora koji znaju  zaredom “oparati” i po deset i  više punata, kroz buku i uzvike  muraša objašnjavaju dobri  poznavatelji ove izuzetno temperamentne igre.  Neki znaju i  varati – kako su igrači uglavnom skoncentrirani na svoj dobitni zbroj, neiskusniji igrači ne  mogu u sekundi razmišljati o  broju koji izvikuje protivnik.  Tada oni “mute”, koriste situaciju i zovu “moje” ako i nisu  pogodili, ali i to je dio igre.
– Šije, šete se igra s posebnom strašću u skladu s temperamentom ljudi ovoga kraja.  Ne mogu zamisliti Zagorca ili  Finca da šija, uvjeravaju nas  temperamentni Pakoštanci napominjući kako je najčešća  “dobitna kombinacija” zbroj  šest ili sedam, otud i naziv –  šija-šeta.
Šija se igra uz takvu buku i  brzinu da neupućenoj osobi sa  strane nerijetko stvara dojam  da se tu ljudi u stvari svađaju.  Upravo ta larma, brzina, osebujnost pojedinih igrača privlači pozornost, pogotovo djece i turista kojima je to poseban  šušur i događaj. Nije tako glupo kako se možda čini, jer iziskuje brze reflekse i čvrste živce.