Glumila sam u ulozi snova

Uloga je to koju žena rijetko i dobije. Ukratko, to je uloga snova. Naravno, govorim o liku koji je napisan, moju izvedbu će publika ocijeniti
Tamara Šoletić, svestrana zadarska glumica, prošlog tjedna je premijerno nastupila u premijeri Hrvatske kazališne kuće Zadar “Nije bila peta, bila je deveta”. Upravo tom predstavom otvoreno je ovogodišnje, jubilarno, 15. Zadarsko kazališno ljeto.
Tamaru smo zatekli u Zagrebu, neposredno nakon snimanja reklame na Radiju 101. Progovorila je o svojim dojmovima…
Strastvena, snažna…
Vaša prva predstava u HKK Zadar?
– Moram kazati kako sam priželjkivala imati predstavu u matičnoj kući, u mom gradu.
Radili smo puno i nosim jedno pozitivno iskustvo.
Uloga Eve?
– Uloga je punokrvna, strastvena, osobno snažna. Riječ je, moglo bi se kazati, o manipulativnoj, lukavoj, jednom riječju sjajnoj ženskoj ulozi. Uloga je to koju žena rijetko i dobije. Ukratko, to je uloga snova. Naravno, govorim o liku koji je napisan, moju izvedbu će publika ocijeniti.
Vaše viđenje predstave?
– Mislim da je premijera bila malo suzdržana, možda su se ljudi malo “preplašili” zvanične premijere. Slijedeće dvije večeri je publika bila drugačija, toliko da je to mene iznenadilo. Na premijeri su bili moji bliski prijatelji, te mislim da su i oni bili suzdržani. Prva večer je bila nekako ukočena, u drugoj se osjetio pad energije, dok je treće večeri izvedba, po mom mišljenju, bila najbolja.
Trenutak za komediju
Program 15. Zadarskog kazališnog ljeta?
– Program je zanimljiv. Sve predstave su pod zajedničkim nazivom – komedije. Sviđa mi se da su komedije, jer smo previše potišteni, depresivni.
Mislim da je komedija vrlo težak žanr, tanka je granica između smiješnog i patetičnog. Mislim da je uvijek prisutna mogućnost patetike i da, s druge strane, na jedan način, ne ispadneš glup.
Kad je riječ o samom kazalištu, ja sam pripadnik ljepote i produhovljenosti. Mislim da je ovo trenutak kad nam treba komedija. Mislim da se ljudi u kazalištu smiju svojim manama.
Gledajući program ovogodišnjeg Ljeta primjećuje se da je, uglavnom, riječ o monodramama, a to dovoljno govori o financijskom dijelu manifestacije. Netko je nedavno kazao kako cijeli program Zadarskog kazališnog ljeta košta koliko domjenak Dubrovačkih ljetnih igara. Mislim da to dovoljno govori o svemu.
Možete li napraviti usporedbu između glume u kazlištu lutaka i kazališnoj kući?
– Ne može se uopće napraviti usporedba. U osnovi, lutkarstvo je poezija, čarolija, nešto ti oduzima dah. Ovdje, na realističkoj sceni, imaš sebe. U lutkarstvu imaš to da od nečeg neživog stvoriš čaroliju. Zbog svega toga se nadam da ćemo ubrzo vidjeti publiku u novoj zgradi Kazališta lutaka.