Broš za hrabrost

Bez obzira na statističke pokazatelje daljnjeg gospodarskog pada i “kukurikanje” oporbe čiji je zov u svojim političkim prikazanjima osjetio i čuo i čelnik HSLS-a Darinko Kosor, premijerka Jadranka Kosor uvijek nađe razlog za smješkanje, a optimizam bez pokrića pokriva pričama o vremnu koje traži vrijedne i hrabre.
Sugerirajući kako je upravo ona ta Majka Hrabrost, ona nastavlja iz zapanjujuće bogate zbirke broševa izvlačiti svjetlucavi nakit i pričiati o svjetlijoj budućnosti u koju će upravo ona povesti zemlju.
Dok joj nad glavom visi sindikalni referendum i dok je guverner Željko Rohatinski ponovno upozorava na strmoglavi ekonomski pad prijeteći klizanjem kune, dok joj opozicija puše za vratom i ministar financija Šuker maše novim zaduženjima, a proračunska rupa zjapi i guta novac koji je sve teže namicati, premijerka svejedno ustrajno tvrdi da će Vladin program gospodarskog oporavka i turistička sezona uskrsnuti posrnulo gospodarstvo.
Premijerka kao da nije ni čula ministra turizma Damira Bajsa koji to valjda više nije mogao slušati te je upozorio da se proračunska vreća isparala previše da bi je turistička sezona mogla osjetnije zakrpati.
Iako je u stvarnom životu dojam posve drugačiji premijerka je u svom svijetu i ostaje pri svome. Drži se brojki koje kažu da nezaposlenost pada, a uzevši u obzir cijelu situaciju koja nije nimalo bajna za Vladu, treba joj dati broš za hrabrost.
Za razliku od nje koja je sebi zacrtala put i koja, izgleda, mimo toga ne želi gledati, njezini prvi suradnici, pomalo se nervozno osvrću oko sebe i za razliku od nje pokazuju dozu uznemirenosti kada odgovaraju na napade oporbe. Tako je nakon godinu dana na čelu Vlade, kao premijerkin hvalitelj i štovatelj istupio Andrija Hebrang dok je potpredsjednik Vlade i ministar zdravstva Darko Milinović šefa SDP-a nazvao gospodinom kojega u Saboru bole prepone pa za razliku od njega koji mora neumorno raditi ide na godišnji odmor.
Istodobno je mili Milinović natjerao suze na oči svojim donedavnim kolegama u gospićkoj bolnici u koju je dopremio magnetsku rezonanciju. A kud će suza neg’ na oko, a kud će Milinović nego u svoj Gospić gdje tako ponosno osjeća da ga ne mogu uzdrmati nikakve političke bure.
Na nacionalnoj razini, pak, iskusni je Milinović prepoznao kako i kamo puše oporba koja je, čini se, postavila magnete na koje bi se tebali uhvatiti Vladini koalicijski partneri te je tako dobro uzdrmati. Koliko je to u ovom trenutku dobro za zemlju i za samu oporbu druga je priča. Tim više što većina običnih malih ljudi pritisnutih krizom zasad osim kritičkog “kukurikanja” oporbe ni na njihovom političkom horizontu ne vidi novo svitanje.
Je li postojeća vladajuća garnitura gubitnička prije će se moći iščitati na licima premijerkinih suradnika nego na njezinom koje je bez obzira na sve što trpi u godinu dana premijerskog staža još uvijek nasmijano i neustrašivo kao i prvog dana kada je nakon Sanaderovog odlaska rekla da se ničeg ne boji.
Ukoliko i ne uspije i ne bude pomaka na gospodarskom polju, premijerka će ostati zapamćena kao ona koja se nije osvrtala i koja je hrabro “pala”.