Claudio Severini: »Pantomima je uvijek dio mog performansa«

U okviru 27. Zadarskog kazališnog ljeta održavala se jednodnevna radionica u organizaciji HNK Zadar pod nazivom »Mime workshop« koju je vodio Talijan Claudio Severini. Naime, radionica Mime bila je namijenjena glumcima i izvođačima koji žele usvojiti metodu rada koja razvija neverbalni kazališni izričaj, a koja je nužna za svakog tko želi napredovati u svom umjetničkom razvoju. Ova jedinstvena radionica započela je vježbama svjesnog yogijskog disanja i pokreta, zatim je uslijedila vježba »klasične mime«, a šećer na kraju bile su zanimljive i ekstravagantne improvizacije s glazbom po metodi američkog plesača, koreografa, pisca i pantomimičara Adama Dariusa. Bez riječi Polaznike je vodio i usmjeravao Claudio Gnomus, pravog imena Claudio Severini, prije svega glumac svestranih interesa i obrazovanja, a zatim pisac, redatelj, pantomimičar, glazbenik i kazališni pedagog. Razgovor s njim započeli smo klasičnim pitanjem; kako je sve počelo.
– Duga je to priča, pokušat ću u kratkim crtama istaknuti najvažnije. Najprije sam bio učitelj joge, a moj učitelj joge uvijek bi pričao o svojim izvedbama. Zahvaljujući njegovim pričama, i meni su se svidjele neverbalne izvedbe pa sam poželio baviti se nečim sličnim. Pomislio sam kako je dobro izvoditi, raditi nešto, a bez riječi. Ubrzo sam počeo studirati pantomimu. Sa trideset godina upisao sam balet jer sam smatrao da sam pomalo uštogljen. Moj učitelj plesa rekao mi je da ako vidim Adama Dariusa da odem i popričam s njim. Nekoliko mjeseci kasnije, otišao sam u Rim odraditi staž i posjetio ga. On mi je rekao da bih mogao biti pantomimičar ako to želim te me pozvao u London. I tako sam se počeo baviti ovime. Osjetio sam da je ovo moj poziv. Probao sam ponešto od svega, u kratkom vremenskom razdoblju. Studirao sam i kazališnu glumu. Sedam mjeseci sam izvodio monolog »Muškarci su s Marsa, žene su s Venere«, koristeći se govorom, no pantomima je uvijek dio mog performansa, pantomima je u mom srcu, zaključuje Claudio. Claudio naglašava da je i glazba veoma važna.
– Ponekad prvo odaberem glazbu. Moram osjetiti glazbu i scenu. Poput Michelangela koji bi vidio sliku i oblik unutar mramora, tako i ja u glazbi vidim što će se dogoditi. Često koristim glazbu iz filmova, naravno, promijenim priču, ali tako dobijem inspiraciju za svoju izvedbu, otkriva male tajne velikih majstora.

***Više pročitajte u tiskanom izdanju Zadarskog lista!