Pobijediti svako zlo

Slika korisnika admin
Na čelu procesije sa križom Rino Bubica, predsjednik MO Luka

Stoljetna tradicija proslave blagdane Sv. Stjepana Prvomučenika nastavila se i ove godine u punom sjaju. Trajala je puna tri dana. Uvertiru u blagdansko raspoloženje uveli su nogometaši odigravši tradicionalnu nogometnu utakmicu, između vječnih rivala Burnjana i Japršnjana. Na svečev dan, 3. kolovoza koncelebriranu euharistiju u župnoj crkvi Svetog Stjepana predvodio je don Srećko Frka Petešić, ravnatelj Svećeničkog doma Zmanjević, uz asistenciju luškog župnika Filipa Kucelina, don Ante Ivančeva, oca Izaka Špralje, oca Šime Antonine i oca Jakova Teklića.

Crkva svetog Stjepana bila je pretjesna da primi sve vjernike, te su mnogi od nazočnih bili prisiljeni da misno slavlje prate izvan zidina župne crkve. Sama vijest da će na blagdan Svetog Stjepana, 3. kolovoza crkveno slavlje predvoditi ugledni župnik Srećko Frka Petešić, odjeknula je snažno na Dugom otoku a posebno u njegovom rodnom mjestu Salima. Don Petešić je zbog velikih doprinosa u obnovi sakralnih objekata, obavljajući punih 16 godina dužnost nadžupana Paga postao počasnin građaninom Dalmatinčevog grada. Također, Saljanin, don Frka Petešić jedan je od šestorice svećenika Zadarske županije koji je sačinjavao Zbor Konzultara nakon iznenadne smrti mons. Ivana Prenđe.

Don Petešić je u svojoj homiliji pozvao vjernike na revnost služenja Bogu upravo po primjeru svetog Stjepana, njihovog nebeskog zaštitnika. Glavni naglasak je bio na svjedočenju ili martirij u postojanju dvaju svjedočenja. Svakodnevno svedočenje uz podnošenje različitih tegoba, a u nekim sredinama i progonstva i mučeništvo krvlju, kada netko zbog vjernosti Isusu Kristu položi svoj život, najčešče dugotrajnim mučenjem kao što je razapinjanje na križ, spaljivanje u vatri ili kamenovanjem, kao što je slučaj kod našeg zaštitnika Prvomučenika Stjepana. Najvjerojatnije nas, nadodao je don Petešić, ne očekuje svjedočenje krvlju ali smo pozvani svakodnevno svedočiti svojim životom. Propovjednik Petešić je postavio pitanje vjernicima što je Stjepan vidio gledajući otvoreno nebo?, kako nas izvještavaju djela apostolska. Uvjeren sam da je on vidio novu stvarnost za razliku od ove koju mi svakodnevno živimo. Gledanje te nove stvarnosti pomaže nama da u ovoj stvarnosti živimo vjerni Bogu a to onda znači zauzetost za čovjeka u ovoj stvarnosti. U tome je snaga i jakost našega života da uljepšavajući zemlju i činujući prikladnijom za život ljudi, na njoj stječemo zasluge za vječno življenje u onoj stvarnosti. Zbog toga, nam je i danas primjer svetog Stjepana prvomučemika poticaj da širimo slavu Božju i produbljujemo ljubav prema čovjeku. Zar ne, da je to divno, kazat će don Petešić.

Vjerujemo da je vaš sumještanin don Eugen Šutrin gledao tu novu stvarnost koja mu je davala snage da u ovoj stvarnosti pomaže ljudima u teškim vremenima za vrijeme 2. Svjetskog rata u logoru na Molatu, a kao nagradu nije dobio priznanje od nekih ljudi nego su u znak zahvalnost na svirepi način oduzeli don Eugenu život u Privlaci, samo osam dana nakon što je tamo postao župnik ili prve noći koju je pokušao poboraviti u župnoj kući. Svjedoci smo da prave vrijednosti ne prolaze već trajno ostaju kao potucaj nama da i mi te vrijednosti živimo.

Stjepan je pobjedio i mi moramo pobjediti svako zlo, pravdom, istinom i praštanjem, poručio je vjernicima don Petešić, pojasnivši kako se 26. prosinca slavi Stjepanova mučenička smrt, dok 3. kolovoza svetkovina pronalaska relikvija sv. Stjepana. No, kako se sv. Stjepan Prvomučenik prikazuje kao mladić u đakonskoj odjeći, tzv. dalmatici, u ruci drži palmu, simbol mučeništva, te kako se ovaj mlađi đakon često prikazuje s komadima kamenja u naručju, pozivam luške mladiće da nakon misnog slavlja nose kip svetog Stjepana u procesiji mjestom jer je i sam sv. Stjepan bio mladić, zaključio je na kraju svoje homilije don Srećko Frka Petešić. Procesija koja je bila omasovljena velikim brojem vjernika simbolički se zaustavila na četiri mjesta na spomen izvještaja četvorice evangelista. Tijekom ophoda pjevali se se tradicionalni glagoljaški luški napjevi u biblijskim psalama. Misno slavlje uveličao je Župni zbor uz klavirsku pratnju Dragana Bubice, zagrebačkog zborovođe potrijeklom Lučanina. Tu istu večer Lučani i njihovi gosti doživjeli su zabavni fjasko. VIS „Good Time" nije bio na zadatku koji se od njih očekivalo. Osim loših izvedbi pjesama, pauze su se protegle u nedogled. Međutim, idući dan 4. kolovoza luška mladež pod kultnim imenom „Luški šušur" organizirali su „Tuna party". Uz konzumaciju pečene jadranske tune, pjevali su se stari luški napjevi.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno