Za ovu ulogu moraš imati “ono nešto”

Djed Mraz stigao je u Zadar na godišnji odmor, jer teško podnosi nesnošljive hladnoće Sjevernog pola, prvo je što smo pomislili kada smo u jednom gradskom kafiću u blizini Morskih orgulja vidjeli osobu s bijelom bradom i crvenom kapom. Po starom običaju pio je vruću čokoladu, a kako bi se upoznao sa situacijom u gradu, čitao je Zadarski list. Ipak u razgovoru smo saznali da nije došao sa Sjevernog pola niti iz Finske, već iz Kaštela.
Slobodan Ante Ozretić već dugi niz godina pušta bradu i odijeva se u kostim Djed Mraza, neovisno o godišnjem dobu. Nekadašnji pomorac iz Splita obišao je gotovo cijeli svijet i govori čak šest stranih jezika, a umjesto darova, turistima i domaćima koje sretne na svojim putovanjima pokušava popraviti raspoloženje.
– Već godinama se odijevam kao Djed Mraz i idem po Hrvatskoj, a u Zadar dolazim najviše. Grad čine ljudi, a Zadrani su sretni i zbog toga volim ovaj grad, govori Ozretić, ističući kako je kupanje na gradskoj rivi zadarsko svjetsko čudo.
Brojni prolaznici žele se fotografirati s njim, a to mu je jedan od načina na koji zarađuje, jer mu oni koji se fotografiraju obično ostave neku kunu.
– Biti Djed Mraz nije samo imati kapu i odijelo, moraš imati nešto i unutra, a ljudi to prepoznaju. Praktički živim od naših ljudi, daju mi pet kuna za fotografiranje i tako zaradim dnevnicu. Korektni su Slovenci, Rusi i Norvežani. Poznajem jezike, zemlje i kulture i trudim se razgovarati s ljudima i prenijeti dobro raspoloženje, kaže Ozretić.
Često mu ljudi prilaze i odaju mu svoje želje, mlađi se zezaju te za Božić požele automobile i materijalne stvari, a neki se opuste i kroz razgovor potraže savjet.
– Puno njih me zna pitati za savjet, a u Zadru je puno cura koje su u potrazi za pravim momkom. Ima muških, ali malo ih je pravih. Većinom su zaluđeni Torcidom ili Bad blue boysima, mnogi su zaluđeni drogom, alkoholom ili kockanjem, a često su i lijeni, kritizirao je Ozretić dodajući kako veći grad nosi i više zla jer se ljudi ne poznaju.