Sad moj brat Marko čita knjige. Ma što bi bija, nije nam ćaća da fakultete, ja sam mehaničar a on električar. Ruku na srce, ni ja ni on nismo za to imali interesa. Nedavno se moj Marko oženija. Žena mu doktorica, zato sad čita knjige. Nikidan, dolazim ja k njemu doma, tražim ga, ali nema Marka. Kad ono, nađem ga na kauču, leži i čita knjigu.
Što to radiš? – velim ja.
Pa, čitam "Anu Karenjinu"!
Ti u životu ništa nisi pročita osim "Sportskih novosti", a sad čitaš "Anu Karenjinu"!? Dobro, dobro čitaj, velim ja, odem i vratim se za pola sata. Kad ono, Marko spava, ali je lipo maka knjigu u stranu i napravija uho na stranici di je presta čitat. A ja uzeja knjigu i napravija novo uho desetak stranica dalje. Probudim ja Marka, zovem ga da idemo na karte. Ali ne, njemu je to bez veze, karte. I nastavi čitat knjigu tamo di sam mu ja napravija uho."
Marinkov brat Marko
Prošlo je već nekoliko godina da je Marinko meni ispričao ovu duhovitu pričicu, na kavi u Zadru. Sada smo se, sasvim slučajno, našli u autopraonici na perferiji Grada, opet uz kavu. On je srdačan, neposredan, malo preglasan, ali iskren čovjek bez dlake na jeziku. Nakon što smo se napričali o svemu i svačemu, nisam mogao ne prsjetiti se one njegove priče o bratu i knjizi, pa ga pitam: "A Marinko kako ti brat?"
"Ko jel Marko?" – pita Marinko pa nastavlja, "Marko je načelnik u našem Malom mistu!"
"Znači, nije on bez vraga čitao knjigu", primjećujem u šali i podsjećam Marinka na priču koju mi je, doduše poodavno, ispričao. "E da, ma nebi on uspija da mu nije bilo mene. Pomoga sam mu, znaš ti mene. mene poznaju svi, a i vole me ljudi, ja se krećem među ljudima, ja idem na utakmice, ja sam po kafićin. Ništa bez moje logistike!" – u šali završava Marinko.
Vozeći se prema Kolanu, razmišljam o kratkom druženju s Marinkom i nekako mi se stalno mota po glavi Marinkov brat Marko, kojega osobno ne poznajem, ali koji je, eto, nakon redovitog čitanja "Sportskih novosti" i spavanja nad "Anom Karenjinom", postao načelnik. Pa, mislim si, zašto čovjek nebi zasapao nad štivom koje zamara s opisivanjem krajobraza, grimasama i detaljima na licima glavnih junaka, i koje ni približno ne plijeni jednostavnošću i dinamikom kao opisivanje događaja jedne nogometne utakmice.
Dežurni domoljubi i "veliki Hrvati"
Ne umanjujući ničiju sposobnost, nekako se ne mogu oteti dojmu, da je kod nas malo previše načelnika, pa i gradonačelnika zanimanja kuhar, konobar, električar, mehaničar i sličnih struka.
Ljudi koji su veliki dio svog radnog i životnog vijeka proveli u prošlom stoljeću i bivšoj državi, nažalost tu pripadam, ne mogu a da ne kompariraju ona i sadašnja vremena. Ako si, ne dao bog, našao u vremenima svoje mladosti ičega lijepog, dežurni domoljubi i "veliki Hrvati" su te istog časa proglasili jugonostalgičarom. E pa, ja ću pod cijenu da me baš takvim proglase, reći da za vrijeme vladavine "nepismenog bravara" nije baš svaki bravar mogao biti predsjednik općine. A bogme ni kuhar, ni mesar, ni električar. O tome da je na visokoj političkoj sceni mogao biti netko protiv koga se vode sudski postupci, ili netko poput Mr. Kalauza, nema govora. Dakle, pustimo sada svjetonazor, ali na političkoj sceni su mogli biti samo ozbiljni, obrazovani i ugledni ljudi. Danas, zahvaljujući brutalnom poimanju demokracije, na površini plivaju bitange, kvazi-intelektualci i kojekakav primitivni politički šljam, jednom riječju nemoralni ljudi. Oni nisu u stanju napisati jednu suvislu rečenicu, ali su na zajedničkim dernecima i žderačinama, gdje obilato troše novac svojih, i onih drugih, birača, naučili lupati poznate sintagme i političke frazetine poput "moralne vertikale", "transparentne politike", "sinergijsko djelovanje", "autohtoni proizvodi", "održivi razvoj", "tako kaže struka" itd, itd.
Vlast u malom mistu
Kako to "kaže struka" najbolje pokazuje primjer jednog, tada uvaženog, danas zaboravljenog političara, koji je svoje "usluge" nudio lokalnim političarima kod predlaganja novih granica PUP-a. Na njihovo pitanje kako odrediti granice, ovaj im je uvaženi političar rekao: "Imate karte, uzmite flomaster i crtajte!" Na pitanje – "što će reći struka", uslijedio je odgovor: "Pustite vi struku, struka će reći onako kako mi kažemo!"
Drugi primjer bildanja političkih mišića je izjava jednog načelnika, kojemu se malenkost od njegova podanika usudila proturiječiti: "A ča misliš da ja nis u stanju izlobirat dovoljno ruk' u vijeću da tvoju parcelu pretvorimo u zeleni pojas!?"
Čuo sam nedavno jedan, mogli bi u šali reći, emotivan razgovor dvojice bivših načelnika: "E, moj dragi, ja sam za njih sve napravio, a oni meni tako. Glasali protiv mene, a sad kad više nisam na vlasti, popili bi me u čaši vode!" Odgovora mu drugi: "Prijatelju moj, ja sam jedanput rekao da samo budala može vlast izgubit u malom mjestu, a mi smo sami ispali budale nakon toliko godina. Neki govore da smo se razbahatili… a ja govorim da smo samo postali previše dobri, previše mekih srdaca. Tko će ti prvi nož u leđa zabiti, nego baš onaj tvoj kome si povjerio da ih čuva! Pametan udara dok je najjači i to tamo gdje najviše boli. Pa da vidimo čija maca crnu vunu prede!"
najnovije
najčitanije
Zadar
Dubravka Oraić Tolić
U zadarskom ogranku Matice hrvatske predavanje„Zašto je Matoš aktualan i danas?”
Nogomet
KAPETAN VATRENIH
Još se ne zna gdje će i kako Modrić nastaviti karijeru iduće sezone
Nogomet
Mlađe generacije
Pioniri Abecede pobijedili Hajduk, niz mlađih pionira Zadra
Hrvatska
Nova istraživanja
Cjepivo protiv covida smanjuje rizik od zatajenja srca i ugrušaka
Crna Kronika
dojava policiji
Građanin na zadarskom području pronašao veću količinu eksplozivnih sredstava!
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Županija
HEP JAVLJA
Brojne ulice u Zadru i okolici u utorak ostaju bez struje, evo popisa
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU
Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima
Crna Kronika
51-godišnjak