Miho Bošković pogodio finale!

Igralo se posljednjih nekoliko sekundi kada je trostruki strijelac, blistavi Damir Burić, izborio peterac pri rezultatu 9:9. Bošković je pogodio pobjedonosnih 10:9, Hrvatska je ušla u finale Europskog prvenstva za zajedničko slavlje igrača i publike! Zaorila se pjesma s tribina, koja je pozdravila pobjednike skandiranjem “šampioni, šampioni”…
Prve ovacije nakrcanih tribina izazvao je Damir Burić. Igrala se druga minuta kada je Soro odbio udarac Samira Baraća. “Bura” je vrebao priliku, spremno je, kao odbojkaš loptu, smečirao u mrežu za 1:0. U idućem napadu Burić je zaradio isključenje, a Slobodan Nikić je iz blizine lako “prijenosom”, izjednačio rezultat. Nakon toga je počeo dugi lovostaj napadača protiv čvrstih i oštrih obrana te vratara Soroa i Pavića. Trajalo je to do finiša četvrtine, do dvije minute prije prvog odmora, kada se Nikša Dobud izborio za poziciju, pri čemu je na njemu skrivljen peterac. Miho Bošković je bio nepogrešivi realizator najstrože kazne za 2:1.
Jokoviću pljesak
Do kraja četvrtine je bilo nekoliko obostranih pokušaja, posljednje je onaj srpski, koji srećom po Josipa Pavića, nije dospio o hrvatskog vratara.
Kao Burić u prvoj, tako je Maro Joković odmah izazvao pljesak početkom drugog dijela igre. U lijepoj akciji je oslobođen prostor za mladog dubrovačkog šutera, a njegova dijagonala s desne strane je neuhvatljiva za Soroa. Hrvatska, koja je do tada djelovala vrlo čvrsto ispred svog vratara, zaboravila je na raspored pri vraćanju u obranu. Kazna za to je ispala u odličnoj poziciji Vanje Udovičića, koji je potpuno sam doplivao pred vrata. Igrač takve klase je lako varkom smanjio na 3:2.
Hrvatska se odmah uvjerila da jedno zlo ne dolazi samo. Srbija je izborila igrača više, a Duško Pjetlović je oslobođen pred vratima i vješto je ostvario drugo izjednačenje na utakmici. Odmah potom su obje ekipe izborile igrača više. Najprije je za Hrvatsku Paulo Obradović iz takve šanse donio novo vodstvo, da bi odmah na drugoj strani uzvratio Živko Gocić. U samom finišu četvrtine, međutim, grunuo je hrvatski gromovnik Miho Bošković, koji je svoju momčad vratio u vodstvo. “Gospar” je nakon toga zaradio isključenje nakon čega je izjednačio Raden.
Burić iz daljine
Burić se ipak pobrinuo da njegova momčad ide na veliki odmor s vodstvom, nakon što je odapeo iz daljine. Suci su nakon kratkog vijećanja odlučili da je ta lopta prešla zamišljenu crtu vratiju za 6:5.
Početkom nastavka Hrvatska po drugi puta ima priliku čuvati dva gola razlike. Izboren je igrač više, a nakon što je Soro odbio loptu, Jokovićeva “pliska” s desne strane je skončala u mreži za 7:5.
Burić je pak zaradio drugu osobnu pogrešku, a Goci je s igračem više svojim drugim golom prepolovio zaostatak.
U posljednjoj minuti četvrtine Hrvatska je najprije dostignuta golom iz daljine Filipovića, ali je 17 sekundi prije odmora Buriću dostavljena lopta na prebačaj s igračem više. Pulski bek je svojim trećim pogotkom ostvario zaveslaj prednosti prije posljednje četvrtine – 8:7.
U posljednjoj četvrtini gledateljima je brzo servirano i četvrto izjednačenje, ostvario ga je Gocić s igračem više. Kada je Hrvatska izborila igrača više, Petar Muslim je poslije minute odmora bio mirne i sigurne ruke u iskorištavanju brojčane prednosti za 9:8, ali je ubrzo Mitrović iskoristo igrača više za 9:9. Hrvatska je 44 sekunde prije kraja izborila brojčanu prednost, nakon što je Soro obranio udarac Muslima, Burić je izborio peterac za gol Boškovića i slavlje zbog ulaska u finale, treće na europskim prvenstvima. U Firenzi prije 11 godina, te u Kranju 2003. Hrvatska je osvojila srebro. U subotnjem finalu vrijeme je za treću sreću i – zlato!
 

 TREĆE FINALE EUROPSKOG PRVENSTVA

Hrvatska vaterpolska reprezentacija osigurala je treći finale Europskog prvenstva u povijesti. U dosadašnja dva finala hrvatski vaterpolisti doživjeli su poraze. Prvi put od Mađarske (1999. u Firenzi), a drugi od zajedničke selekcije Srbije i Crne Gore (Kranj, 2003.).
Od odličja u vitrine HVS-a do sada je pored dva europska srebra stiglo olimpijsko srebro iz Atlante (1996. godine), svjetsko zlato sa SP-a iz Melbournea (2007.), te bronca iz Rima (2009.). Zagrebačkim finalom hrvatski vaterpolisti osigurali su šesto odličje s velikih natjecanja od samostalnosti.

 HRVATSKA – SRBIJA 10:9

(2:1, 4:4, 2:2, 2:2)
ZAGREB – Plivalište “Mladosti”. Gledatelja 4.900. Suci: Naumov (Ruija) i Borell (Španjolska).
HRVATSKA: Pavić, Burić 3, Bošković 3 (1), Dobud, Joković 2, Muslim 1, Karač, Bušlje, Sukno, Barać, Hinić, Obradović 1, Buljubašić.
SRBIJA: Soro, Avramović, Gocić 3, Udovičić 1, Vapenski 1, D. Pijetlović 1, Nikić 1, Aleksić, Raden 1, Filipović 1, Prlainović, Mitrović 1, G. Pijetlović.
Igrač više: Hrvatska 9 (5), Srbija 9 (6). Tri osobne pogreške: Bušlje (Hrvatska, 30′). Peterci: Hrvatska 2 (1), Srbija 0.