Stipčević: U Turskoj smo prošli dobru školu

Kada podvučemo crtu, mislim da ne trebamo na ovo prvenstvo gledati kao na nešto loše. Ako nam ovo posluži kao dobra škola za Europsko prvenstvo sljedeće godine u Litvi i ako tamo bude još mlađa reprezentacija, mislim da je to dobra stvar
Emocije nakon poraza od Srbije, u osmini finala Svjetskog prvenstva, pomalo su se slegnule, igrači su, po povratku iz Turske, imali nekoliko slobodnih dana, a većina ih se već priključila pripremama svojih klubova, s obzirom da sezona počinje za manje od mjesec dana. Ipak, priča o reprezentaciji je još uvijek aktualna. Je li osmina finala trenutno realan domet hrvatske reprezentacije? Da li se moglo bolje? Je li napravljen korak naprijed, prema Europskom prvenstvu u Litvi sljedeće godine, što je bio jedan od ciljeva? Rok Stipčević, jedan od najmlađih reprezentativaca (mlađi su samo Bogdanović i Tomić), kaže.
– Mislim da je napravljen važan korak prema pomlađivanju reprezentacije, ali to je samo prvi korak. Ove godine je ušlo nekoliko mlađih igrača i nadam se da će kroz koju godinu ti mlađi preuzeti i da će doći još par mlađih, naravno, uz nekoliko iskusnijih, koji donose kvalitetu više. Mislim da je to dobar recept i da smo na dobrom putu da nešto napravimo.
Korak prema Litvi
Da se nije dogodio Brazil, možda bi rezultatski dojam bio nešto bolji. Ovako, ostaje činjenica da je Hrvatska pobijedila samo Irana i Tunisa te je, uz očekivani poraz od SAD-a, još jednom izgubila od Slovenije, pala bez ispaljenog metka protiv Brazila i na kraju doživjela još jedan minimalan poraz u eliminacijskoj utakmici.
– Definitivno smo najslabiju utakmicu odigrali protiv Brazila. Mislim da nam se protiv Srbije nikada ne bi moglo dogoditi ono što nam se dogodilo protiv Brazila. Bio je to jako loš dan, splet okolnosti i teško je precizirati zbog čega smo točno igrali na takav način. Protiv Slovenije i Srbije smo ravnopravno bili u igri do samoga kraja, kada su nam se dogodile neke individualne pogreške, naročito protiv Srbije. Nažalost, to nas je koštalo poraza. Teško nam je bilo nakon te utakmice. Sat i pol vremena smo svi stajali u svlačionici, nitko riječ nije progovorio i stvarno nije bila ugodna atmosfera – prisjeća se Rok.
– Ali, kada podvučemo crtu, mislim da ne trebamo na ovo prvenstvo gledati kao na nešto loše. Ako nam ovo posluži kao dobra škola za Europsko prvenstvo sljedeće godine u Litvi i ako tamo bude još mlađa reprezentacija, mislim da je to dobra stvar.
Ništa preko noći
Koliko je poraz od Slovenije odredio daljnji tijek prvenstva? Da je Hrvatska to dobila, tko zna kako bi se dalje razvijale stvari. A mogla je.
– I ja mislim da smo bolji, ali rezultat se ne radi preko noći. Hrvatske košarke nije bilo stvarno dugo na Svjetskom prvenstvu, tako da ne možemo odmah sada očekivati medalju. Normalno je da uvijek ima stvari, koje su mogle biti bolje, od prve utakmice pa do posljednje akcije protiv Srbije. Ali, ponavljam, ako će ovo prvenstvo biti prekretnica u pomlađivanju reprezentacije, onda je to vrhunska stvar. Samo treba nastaviti raditi na ovaj način, ostati u kontaktu tokom cijele godine i dogovarati, uklapati neke stvari, jer se samo sustavnim radom može doći do uspjeha.
Je li 14. mjesto na Svjetskom prvenstvu realnost hrvatske košarke?
– Mislim da trenutno je, ali ona ima svjetliju budućnost. Ova reprezentacija je na dobrom putu i nadam se da ćemo tako nastaviti.
Nakon poraza od Srbije, često se mogla čuti priča o ukletosti reprezentacije, čak i od strane samih igrača.
– Sigurno da je to frustrirajuće, posebno onima koji su već prošli ovakve situacije. Meni je prvi put i sigurno da mi nije bilo lako nakon poraza, ali ne bih ulazio u te rasprave, da li je nešto ukleto, ili nije.
Još jedna stvar, koja je doduše bila očekivana, ali je ostavila pomalo gorak okus, jest činjenica da je bilo jako malo hrvatskih navijača, a primjerice slovenskih je bilo nekoliko tisuća.
– Iskreno, to me razočaralo. Kada smo ušli u tu utakmicu, mislili smo da igramo u Sloveniji. Bilo ih je tri-četiri tisuće, a izgledalo je kao da ih je puna dvorana. Naših navijača je bilo mnogo manje, ne znam koji je razlog tome i to nas je stvarno malo pogodilo. Ali zato mogu reći da je posljednjih nekoliko minuta utakmice protiv Srbije cijela dvorana bila za nas i to je bilo lijepo osjetiti.
Turci i Amerikanci
Još je malo ostalo do borbe za medalje. Tko su sada glavni favoriti za zlato?
– Turci su, kao domaćini, sigurno u najužem krugu favorita. Po kvaliteti momčadi, da se igra negdje drugdje, mislim da ne bi bili, ali igraju dobro i uz malo domaćinskog suđenja mogu do kraja. Individualno možda nisu toliko dobri obrambeni igrači, ali igraju zonu 2-1-2, jako dobro funkcioniraju i zbune svakog protivnika. Gledao sam njihovu utakmicu protiv Grka, za koje kažu da su šahisti i da nadmudre svakog protivnika, a oni se nisu snašli na tu zonu. Naravno, Amerikanci su tu sigurno i po kvaliteti i po fizičkim sposobnostima glavni favoriti – mišljenja je Stipčević, koji se već preselio u Zagreb i priključio pripremama svog novog kluba, Cibone.
– Odradio sam prvi trening, a ovih dana trebam rješavati još neke druge stvari, papirologije i slično. Mlada smo momčad, puna energije i fizički dobro pripremljena. Sigurno ćemo se pokušati prezentirati kroz energiju, obranu, volju, htijenje i želju na terenu. To je jedino što za sada mogu reći, a za nešto više treba proći još malo vremena – za kraj će Rok.

 ORGANIZACIJA FANTASTIČNA

Kako je sve to izgledalo u Turskoj?
– Svjetsko prvenstvo je fenomenalno organizirano, od dolaska na aerodrom pa do samih utakmica. Na avionima su plakati dvanaest igrača reprezentacije, na televizijama u avionu su već reklame za Svjetsko prvenstvo, a da ne govorim u gradu. Sve je posvećeno tome, svi znaju za prvenstvo, mislim da ima oko 2000 volontera. Hoteli su sjajni, dvorane su također vrhunski opremljene i stvarno me se sve to dojmilo. Ne samo mene, nego i starije igrače, koji su već prošli dosta prvenstava – kaže Stipčević.

 VELIKO ISKUSTVO

Rok Stipčević na prvenstvu nije igrao puno, sveukupno tek 13 minuta, četiri protiv SAD-a i devet protiv Tunisa, bez poena, ali je cijelo vrijeme s klupe skakao i bodrio suigrače na terenu.
– Jednostavno, takav sam. Želim da mi momčad pobjeđuje i stvarno se maksimalno unesem u utakmicu. Volim ovaj sport i cijeli život sam cijeloga sebe posvetio košarci. Stvarno sam to emotivno proživljavao. Što se moje minutaže tiče, treba reći da prošle godine nisam bio siguran niti za poziv među 18 kandidata, a ovo ljeto sam se kroz pripreme izborio za mjesto među 12 i otišao na Svjetsko prvenstvo. To je za mene svakako veliki korak naprijed i poticaj za daljnji rad. Svaka minuta je bila veliko iskustvo, koje će mi sigurno mnogo koristiti u karijeri. Kroz razgovore sa svim igračima, kroz treninge, utakmice i gledanje drugih reprezentacija na prvenstvu, naučio sam mnogo. Bili smo među šesnaest najboljih reprezentacija na svijetu i uvijek se može izvući neka pouka i naučiti ponešto iz svake situacije.