“Slikati sam učio eksperimentirajući”

U galerijskom  prostoru likovne udruge ZadArt u tijeku je izložba Šime  Gržana, člana udruge koji se  nakon završetka dugogodišnje i uspješne pomorske  karijere osim slikanjem bavi  pisanjem feljtona, poezije i  proze.
Po nevremenu i bonaci
Ukratko o sebi Šime Gržan  kaže:
– Rođen sam 1931. godine u  Petrčanima. Pomorsku školu  završio sam u Dubrovniku  1953. godine, a isprva sam  plovio na parnim brodovima  na garbun koji su bili zanimljiviji od svih na kojima sam  kasnije plovio. Nakon završetka Više pomorske škole  u Rijeci plovio sam kao kapetan duge plovidbe na raznim domaćim, od kojih najduže na brodovima Tankerske plovidbe, i stranim brodovima. Godine 1997. ostavio sam more i posvetio se  svojim hobijima, između kojih i slikanju.
Dvadesetak slika izloženih  u spomenutoj galeriji u Kovačkoj ulici nastalo je u posljednje dvije, tri godine.
– Slikanje me zaintrigiralo  već na prvom brodu. Moj  noštromo kuverte na “Pčeli”,  Marko, nakon pituravanja po  brodu, a prije odlaganja pinela u terpentinu običavao je  njima “proći” nekoliko puta  po unutrašnjoj strani lamarina, u kamarinu. Vremenom  je od toga nastala prava umjetnička slika – apstraktna!  Nakon više godina, na drugom brodu, doplovili smo na  sidrište sjevernovijetnamske  luke Ha Long Bay i usidrili se  među neobične otoke koji su  me svojim čudnim oblicima  impresionirali. Nisam imao  foto-aparat, ali sam imao  brodsku telu i pituru pa sam  napravio sliku. Ispalo je dobro. Nastavio sam slikati na  brodovima, po nevremenu i  bonaci. Po tome su se najviše  razlikovale moje slike. Danas  me više ne valja more, ne  slikam više u tijesnoj brodskoj kabini, ali ljubav, koju  sam slučajno pronašao na  moru, traje, kaže Gržan o  svojim slikarskim počecima.  Ovo nije njegova prva  izložba. Prvi puta je samostalno izlagao u Caffe galeriji  “Đina”, a izlagao je i s članovima udruga “ZadArt” i  “Jadertina”. Zadnji puta svoja  je djela izložio prije desetak  godina u Gradskoj knjižnici u  isto vrijeme s promocijom  knjiga Jože Horvata. Slika različitim tehnikama, najčešće  uljem, akrilikom i temperama, a potonja mu je tehnika,  kaže, najdraža.
Apstraktni i realistični  pejsaži
– Neke moje slike, kažu ljudi, podsjećaju na grafiku ili  čak na fotografiju, ali one to  nisu. Najčešće slikam pejsaže, a slike su uglavnom apstraktne. Pejsaži, koje sam  zapamtio ploveći u godinama  kada je navigacija još uvijek  ovisila o praćenju i pamćenju  obalne crte, nalaze se u nekim ladicama u mojoj glavi i,  kada slikam, izlaze na platno.  O izloženim slikama i,  općenitije, o svom slikarstvu  mogu kazati da nemaju neki  prepoznatljiv rukopis, da se  drže jednog. Kod mene ništa  nije isključivo. Tako se na  ovoj izložbi uz apstrakcije  mogu vidjeti i pejsaži Velebita slikani realistično.  Uglavnom radim spontano i  kada počnem slikati nemam  pred sobom neki određeni  motiv. Jednostavno, vode me  boje i rad, kaže nam Gržan.
O njegovim slikama pohvalno govore njegovi kolege  iz udruge, među kojima i  ugledni slikari i profesori likovne teorije: Igor Rončević,  Maja Pavin Radaljac, Zoran  Džapo, Nilo Karuc…
– Iako rado prihvaćam dobronamjerne i prijateljske  savjete ipak slikajući nastojim držati svoj pravac. Savjeti  koje mi znaju udijeliti moji  kolege iz udruge često su mi  od velike pomoći. Od likovnih me umjetnosti osim slikanja privlači i kiparstvo.  Imam osjećaj da bih, da sam  se ranije njime počeo baviti,  bio vrlo uspješan, čini mi se  čak da bih bio bolji nego li u  slikanju. Isklesao sam nekoliko glava i figura koje krase  moju kuću u Petrčanima. No,  ne treba naglašavati kako nije  bilo govora o tomu da se kiparstvom bavim na brodu.  Inače, što se tiče mog stvaralaštva mogu kazati kako osjećam da imam puno više talenata nego li ih čovjek za  svoga života može razviti. Da  bi netko razvio jedan često  mu je potreban cijeli život. Ja  sam prije svega bio kapetan.  Bavljenje umjetnošću i ljubav prema njoj su mi pomogli  da svijet oko sebe gledam na  jedan drugačiji način. Valjalo  bi još dodati kako u slikarstvu nemam uzora ni učitelja  i time nisam sputan. Slikati  sam učio eksperimentirajući,  gledajući galerije i djela po  svijetu, a tek sam kasnije  počeo čitati teorijske knjige o  slikarstvu, završava Gržan.

Slikarstvo lišeno suvišnih dilema

Maja Pavin Radaljac, voditeljica udruge ZadArt o Gržanovoj je izložbi u katalogu napisala:
“Slikarstvo je samo dio bogatog života Šime Gržana, kapetana koji je svoj radni vijek na brodu i dane koje sad provodi u Zadru obogatio književnošću i slikanjem. Radovi koje na izložbi možete vidjeti dio su iznimno bogatog opusa koji je imao svoj opravdan put. U radu su se događale neke slučajnosti koje su osnovna metoda saznanja što je uvjetovalo odvajanje bitnog od nebitnog. Slika je zapis automatizirane kretnje, intervencije koju proizvodi umjetnik. Te zapise je Šime Gržan prepoznavao i s vremenom kanalizirao u ono što sada sadržava njegovo slikarstvo koje je samim tim bogatije jer je u njemu utkano sve ono što je u svom bogatom životu prepoznao kao vrijedno zapažanja. Jedna je vrlo bitna stvar koju ovdje valja spomenuti ta da je Šimino slikarstvo nepretenciozno, iskreno i lišeno suvišnih dilema.”